Ines Novak: Novogodišnje odluke? Odlučite biti sretni! Moguće je!

PIŠE: INES NOVAK

Godina u koju ulazimo, osim što numerološki izgleda vrlo znakovito, prijestupna je godina. Kada otkuca ponoć, 31. Prosinca, ispred nas je novih 366 dana u kalendarskoj godini. Jedan dan više u 2020. godini donosi u veljači 29. dan ili jedan dan više u našim životima.

Može li jedan dan više u predstojećoj godini biti značajan za naš život? Odgovori su, sigurno, različiti za svakoga, a vjerujem da mnogi stavljaju u vezu i neke dodatne okolnosti. Jedan dan više može, ali i ne mora svakome biti važan, osim ako npr. netko vama blizak na taj dan ne izgubi život, rodi dijete, vjenča se, slavi rođendan ili se dogodi neki drugi značajan događaj.

ŽIVOT SE MIJENJA U JEDNOM DANU

Bilo kako bilo, život je nepredvidiv i, kako kaže moja 74. godišnja susjeda, može se promijeniti u jednom danu. Iako na prvu ova izjava zvuči prilično ekstremno, vjerujem da je mnogima poznata. A što zapravo znači promijeniti život u jednom danu i je li doista riječ o promjeni života? Jedan događaj može utjecati na osobu na način da promijeni određeno ponašanje ili ponašanja, nakon čega ljudi obično kažu da se toj osobi promijenio život. Ustvari, osoba je, zbog životnih okolnosti, promijenila neke životne navike ili način života. No, ne mora se nužno dogoditi neki vanjski događaj, da bismo promijenili određene obrasce ponašanja.

Ako bismo sveli život na najjednostavniji koncept, mogli bismo reći da živjeti život znači postojati i djelovati. Život se odražava u ponašanju. Ponašanja su, dakako, različita od čovjeka do čovjeka. „Sto ljudi  –  sto ćudi“, kaže stara poslovica. Isto tako razlikuju se ljudske želje pa s njima u vezi i odluke.

Odluka nije mala stvar, posebno ne kada je riječ o velikim odlukama. A o odlukama se često govori upravo za Novu godinu. Zapravo, društvo je već dobro usvojilo pojam „novogodišnja odluka“ ili „novogodišnje odluke“ i same po sebi predstavljaju izrazito snažan koncept ljudske želje ili namjere za uspostavljanje nekog novog obrasca ponašanja koji podrazumijeva pozitivnu promjenu za tu osobu u predstojećoj godini.

NOVOGODIŠNJA ODLUKA NIJE ‘PUSTA PRIČA’

Nažalost, često možemo čuti i kako su novogodišnje odluke „puste priče“. Donijeti nove odluke odnosno ponašati se u skladu s tim odlukama podrazumijeva mijenjati se, a ljudima je teško ući u proces promjene. Zašto? Zato što, ustvari, čovjek treba mijenjati određene navike, a navike su naučeni oblici ponašanja koji nastaju kao posljedica ponavljanja određenih radnji, osjećaja, misli. Jednom formirane, više ne zahtjevaju napor volje ni svjesnu namjeru da se ponašamo upravo tako. Čovjek je u ovim trenucima kao stroj koji djeluje po nekom ranije stvorenom unutrašnjem programu.

Ako bismo željeli formirati novu naviku, znači da bismo trebali svjesno izabrati i aktivno sudjelovati u stvaranju navike. Kažu da je potrebno 21 dan nešto ponavljati da to usvojimo kao naviku. Spremnost na promjenu predstavlja početno stanje promjene ponašanja, te je konceptualizirano kombinacijom percipirane važnosti problema i uvjerenosti osobe da se može promijeniti (Miller i Rollnick, 2002).

Svaka osoba tijekom života učini niz promjena, od kojih su neke u početku bile neželjene. Iako je promjena sastavni dio gotovo svakodnevnog života, ona je najčešće neugodna i pojedinci je nastoje izbjeći, odnosno trude se zadržati postojeće stanje, osim ako su životni uvjeti prijeteći ili neugodni.

Velika je raznolikost u promjenama koje osobe čine, bilo da se samostalno odluče na to ili su prisiljene promijeniti se pod utjecajem vanjskih pritisaka (društvenih ili osobnih, formalnih ili neformalnih), što je čest slučaj kod mladih s problemima u ponašanju.

ŽELIM, MOGU, TREBAM…

Iako su intervencije za djecu i mlade s problemima u ponašanju usmjerene na promjenu neprihvatljivih obrazaca ponašanja (Žižak, 2010.), odluka o promjeni ponašanja prvenstveno ovisi o osobi u tretmanu. Donošenje odluke o promjeni ponašanja odnosi se na proces formiranja preferencija, odabira i izvedbe novog ponašanja te evaluiranja njegovog ishoda (Drobac i Hulvershorn, 2014.).

Bilo da je riječ o promjenama ponašanja kod djece i mladih s problemima u ponašanju ili promjenama ponašanja kod nas odraslih odnosno ukidanja loših i/ili stvaranja novih pozitivnih navika, potreban je izvjestan napor.

Prema teorijama i modelima promjena ponašanja stručnjak treba poticati korisnika govoriti o promjeni. Što više netko govori o promjeni to je vjerojatnije da će se promijeniti. Zanimljivi su primjeri izjava o promjeni koje treba poticati u radu s djecom i mladima s problemima u ponašanju koje nam mogu pomoći u razmišljanju o našim novogodišnjim odlukama/promjenama:

Želim promijeniti kod sebe … (otkriva želju za promjenom).

Mogu promijeniti … (pokazuje sposobnost za promjenu).

Važno je promijeniti … (pokazuje važnost promjene).

Trebam promijeniti … (otkriva potrebu za promjenom).

Promijenit ću … (pokazuje odlučnost/spremnost za promjenu).

Poduzimam/koristim (npr. time-out) da bih promjenio svoje ponašanje. (pokazuje aktiviranje i započinjanje promjene).

“Ako se ne mijenjamo, ne rastemo. Ako ne rastemo, ne živimo.” kaže Gail Sheehy, a kineska poslovica uči nas da “čovjek koji ne mijenja svoje misli ili je vrlo mudar, ili je budala.” Svidjele se nekima ili ne teorije i poslovice o promjeni, vjerujem da svatko od nas teži promjenama na bolje.

NEK’ ODLUKA BUDE – SREĆA

Kažu da ne možemo mijenjati druge, ali možemo mijenjati sebe, a kada promijenimo sebe, mijenjamo svijet. Radi se zapravo o perspektivi gledanja. Novogodišnje odluke ne moraju biti drastične. Pokušajte za početak s jednom. A ako, pak, ne želite mijenjati ništa u svom životu, to je, naposlijetku, vaša odluka. „Svatko je kovač vlastite sreće“. Ako ste pronašli sreću – divno, a ako niste, podsjećam da možete donijeti odluku o sreći. Da, sreća je stvar odluke.

Sretna vam Nova i budite sretni u 2020. godini!