Sub. svi 15th, 2021

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Siniša Maurus u Szigetvaru: Mikloš ili Nikola, dilema na 120 km od Osijeka!

3 min read
Siniša Maurus je predsjednik Moto kluba Pannonians. On je čovjek s '1.000.000 kilometara u kotačima', ujedno turistički djelatnik Osijeka. 'Nemiran' u proljeće, ljeto i jesen na motociklu, u zimu na računalu! Svaka dva tjedna donosi priču zbog koje ćete poželjeti na put za njim.

PIŠE I SNIMA: SINIŠA MAURUS

Mnogi od vas vjerojatno su čuli, ali pretpostavljam, veći dio nije nikada posjetio Szigetvar, mjesto u Mađarskoj. Maleni gradić, na 120 km od Osijeka, sa svojih, nešto, preko desetak tisuća stanovnika. Poznat je kao mjesto u kojem se odigrala Sigetska bitka 1566. godine.

Sjedam na motor i krećem na jednodnevni izlet u Szigetvar. Put vodi preko graničnog prijelaza Baranjsko Petrovo Selo pa preko Pečuha i vrlo brzo stižem do table Szigetvar.

TVRĐAVA UMJESTO NOGOMETA

Vozim ulicama do tvrđave koja se blago uzdiže iznad centra grada. Dok je javnost usmjerena prema nogometnom igralištu, gdje se igra utakmica lokalnog ligaša, ja se upućujem prema ulazu u tvrđavu.

Unutar tvrđave je Džamija Sultana Sulejmana, u sklopu koje je i muzej Sigetske bitke. U muzeju se mogu vidjeti  oružja koja su se tada koristila , uniforme, radni stol Nikole Šubića, stare karte i makete. Velika bitka odigrala se u kolovozu 1566. godine. Tada je veliki sultan Sulejman I. počeo s opsadom tvrđave. Unutar zidina obranu je vodio Hrvatski ban i general Habsburške monarhije Nikola Šubić Zrinski sa ekipom od oko 2.500 ljudi. Brojčano jači Turci, kojih je bilo 20 puta više,  bili su nadomak osvajanja tvrđave, ali su hrabri vojnici Šubića Zrinjskog odolijevali napadima, očekujući pomoć od cara Maksimilijana II.

POMOĆ IZOSTALA

Međutim, on ih je ostavio na milost i nemilost Turcima. Nakon jednomjesečnog hrabrog otpora, 7. rujna odlučili su se na posljednji juriš iz tvrđave, pri čemu su gotovo svi izginuli zajedno sa Zrinjskim. Nakon osvajanja, Siget je bio sjedište sandžaka do početka 17. stoljeća, a kasnije je izgubio na svojoj važnosti.

Unutar tvrđave nalazi se i džamija Sulejmana. Sulejman je umro tijekom opsade, dva dana prije nego će je njegova vojska zauzeti. Njegov nasljednik, da moral vojske ne bi pao, prešutio je njegovu smrt. Jedna od legendi kaže, da su ga stavili na konja, onakvog “skroz mrtvog”, ali na pristojnoj udaljenosti od prvih rovova, kako gleda osvajanje utvrde.

Nekoliko kilometara dalje prema Kapošvaru, na mjestu gdje je bio postavljen šator Sultana Sulejmana, izgrađen je park mađarsko-turskog prijateljstva. U parku su rame uz rame, biste ljutih protivnika tog vremena, jedna Nikole Šubića Zrinjskog i druga Sulejmana Veličanstvenog.

U parku su, tako barem kažu, pokopani posmrtni ostaci Sulejmana, ali mnogi znanstvenici, neće se složiti sa tom tvrdnjom. Arheološka iskapanja još uvijek traju pa su, ne tako davno, otkriveni i temelji džamije Mehmed-paše Sokolovića.

Zanimljivo je da su park i biste svečano otvorili premijeri Mađarske i Turske 1997.godine.

Sam naziv grada Szigetvar u slobodnom prijevodu znači Otočni grad ili Otok grad. Naime, utvrda je izgrađena na umjetnom otoku u močvari rijeke Almas. Inače, Mađari ovaj grad nazivaju Zrinyvar, grad Zrinjskog, što se vidi na svakom koraku dok šetam gradom.

NIKOLA ILI MIKLOŠ

Na trgu Zrinjskoga se smještam na terasi jedne lokalne gostionice i uživam u hladnom pivu. Dok se osvježavam pivom, uočavam spomenik Nikoli, (odnosno Miklošu, kako ga mađari zovu). Spomenik predstavlja lava koji gazi zastavu sa polumjesecom, a koji je podignut 1878.godine i to dragovoljnim prilozima građana. Zanimljivo je da je gradska vijećnica sagrađena 22 godine poslije podizanja spomenika.

Nedaleko od gradske vijećnice, na drugoj strani trga, nalazi se i džamija. Ona danas nije u vjerskoj funkciji Islama, a sagrađena je 1580. godine te nazvana po beglerbegu Ali-paši Mujezinzadeu. On je bio zapovjednik osmanlijske vojske koja je poduzela prvu opsadu Sigeta 1556. godine.

Nakon protjerivanja Turaka, postala je katolička crkva svetog Roka. 

U starom dijelu grada postoji još jedna crkva, franjevačka, posvećena svetom Antunu Padovanskom, koja je sagrađena 1736. godine na ostacima džamije. Četiri godine kasnije uz nju je dozidan i samostan.

Kako se i dan polako primiče svome kraju, sjedam na motor i preko Barča, Virovitice i Donjeg Miholjca vraćam se u  moj Osijek!  Nakon posjete ovom gradiću, preporučujem svakome tko želi ispuniti svoj dan nekim novim destinacijama, da se samo malo osvrne i u svojoj okolini pronaći će gradove koji su tako blizu, a neopravdano zapostavljeni.

Facebook Comments