Sub. svi 30th, 2020

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

OHRID: Siniša Maurus stao na Biljanine izvore i čekao mlade pralje! A došlo – hladno pivo!

5 min read
Siniša Maurus je predsjednik Moto kluba Pannonians. On je čovjek s '1.000.000 kilometara u kotačima', ujedno turistički djelatnik Osijeka. 'Nemiran' u proljeće, ljeto i jesen na motociklu, u zimu na računalu! Svaka dva tjedna donosi priču zbog koje ćete poželjeti na put za njim.
ohrid kolumna maurus (7)

Siniša Maurus je predsjednik Moto kluba Pannonians. On je čovjek s ‘1.000.000 kilometara u kotačima’, ujedno turistički djelatnik Osijeka. ‘Nemiran’ u proljeće, ljeto i jesen na motociklu, u zimu na računalu! Svaka dva tjedna donosi priču zbog koje ćete poželjeti na put za njim.

Posljednjih desetak godina put me je često vodio u Ohrid. Što poslovno, što privatno, autom, motorom, ali  uvijek sam se radovao odlasku u taj biser Sjeverne Makedonije.

Produženi vikend,  nekoliko članova moga moto kluba Pannonians i ja, odlučili smo provesti u vožnji i boravku u Ohridu. Put nas vodi preko Šida, Beograda i Leskovca do granice sa Sjevernom Makedonijom. Kako smo motorima, iako je početak turističke sezone, vrlo brzo prelazimo granični prijelaz i stižemo do Skopja. Ispijanje kavice, kratki odmor i autoput koji nas je vodio cijelim putem kroz Srbiju i do Skopja, zamjenjujemo lokalnom cestom do Ohrida.

Nekoliko puta do sada smo prespavali kod Gorana Nasteskog, koji ima privatni smještaj, ali najvažnije od svega, Goran je primjer koliko su Makedonci gostoljubiv i srdačan  narod. I ovoga puta smještamo se kod njega u apartmane. Dočekuje nas hladno pivo i sokovi.

Po nekakvom nepisanom pravilu, tko jednom dođe u Ohrid, iznova se vraća ovom gradu-muzeju, gdje svaka crkva i crkvica, svaka freska i svaka ikona predstavljaju raritete neprocjenjive vrijednosti. U 9. i 10. stoljeću ovdje su djelovali Sveti Kliment i Naum, učenici Ćirila i Metoda te je time Ohrid upisan kao centar slavenske pismenosti i kulture. Njegova povijesna jezgra nalazi se na vapnenačkoj hridi visokoj 792 m, koja poput rta ulazi u Ohridsko jezero. Zbog takvog položaja grada – na hridi (vo hrid, o rid, o hrid) došlo je do slavenskog imena Ohrid.

Od antičkog vremena do novije povijesti grad je bio pod Rimljanima, Bugarima, Slavenima. Bugarsko carstvo pada 971. godine i vlast preuzimaju Bizanti. U bitci  1014. godine, protiv Bizanta na Belasici pod vođstvom cara Samuila, (Samuilovo carstvo) završava tragično. Vidjevši da mu je oslijepljeno 14 000 vojnika, car Samuilo uzviknu “oh rid”, poslije čega je umro. A jedna od legendi kaže da je baš po toj uzrečici grad i dobio ime.

U 18. stoljeću Ohrid je bio vrlo značajno trgovačko središte na starom putu od Drača i Elbasana za Bitolu i Makedoniju. Kršćansko stanovništvo, koje je većinom držalo trgovinu, je bilo relativno bogato za to vrijeme, tako da su crkvene vlasti sredinom tog stoljeća zakletvama i kaznama prisiljavale građane i njihove žene da ne vode luksuzan život.

Kada govorimo o znamenitostima Ohrida svakako na prvom mjestu je Arheološki muzej, smješten u zgradi tipičnoj za područje Ohrida. Nekada je pripadala imućnoj obitelji Robev, inače trgovaca kožom, koji su posjedovali i flotu za ribolov. Crkva sv. Sofije podignuta u 11. stoljeću, od strane ohridskog arhiepiskopa Leona, predstavlja primjer galerije srednjoeuropskog zidnog slikarstva. Za vrijeme Rimskog carstva napravljen je i amfiteatar ili Antički teatar koji je još, nekih 20%, neistražen.

Stari grad ili Samuilova tvrđava, koja je 10. i 11. stoljeću bila prijestolnica makedonskog cara Samuila, najznačajnija je građevina koju treba posjetiti. Gradske zidine pojačava 18  kula sa četvoro vrata, a na sjevernoj strani se nalazi dio grada, za koji se pretpostavlja da je bio boravište cara Samuila.  Sa tvrđave se pruža predivan pogled na jezero, novi dio grada , na jezgro starog grada i okolne planine.

U centru starog grada, na gradskom trgu nalazi se stablo javora – Cinar, koje je staro oko devet stoljeća.

Nadalje razgledamo ranokršćansku Baziliku, kojoj je vraćen prvobitni izgled , tu je i crkva Sv. Klimenta na čijem mjestu su Turci izgradili džamiju, ali su 2000.godine srušeni ostaci džamije te su 2004. godine obnovili crkvu Sv. Klimenta.

Vraćamo se prema jezeru, sjedamo na kavu i tu doznajem zanimljivosti o jezeru. Površine je 352 km2, od čega 2/3 pripada sjeverno makedonskoj strani, a ostatak Albaniji. Temperatura je takva da nikada ne ledi. Najveća dubina mu je 286 m, a starost jezera procjenjuju na oko 3,5 milijuna godina. Kažu da je providnost u njemu do čak 22 m. Vodom se opskrbljuje  uglavnom presipanjem iz Prespanskog jezera koje se nalazi na višoj nadmorskoj visini, po principu spojenih posuda. Smatra se, da su još samo dva jezera približne starosti u svijetu; Tanganjika u Africi i Titikaka u Južnoj Americi. U Ohridskom jezeru najpoznatije riblje vrste su pastrmke i ribica plašica, od čije se krljušti pravi sedef. S njim se premazuju  poznati Ohridski biseri.

Svatko je sigurno čuo za Biljanine izvore. Legenda  kaže, da su djevojke prale rublje na izvorima, te je posljednja koja bi ostala prati, trebala da ih zatvori. Naravno naša Biljana, vjerojatno zaljubljena ili samo smotana, zaboravila je da to učini, pa je od te vode nastalo jezero!

Slijedeći dan, nakon doručka odlazimo na kratku vožnju do manastira Sv. Naum, udaljenog 2 km od granice sa Albanijom. Ispod manastira Crni Drim se uliva u Ohridsko jezero. Zanimljivost Drima je kombinacija 16 izvorišta ispod planine Galičice, koja  spajanjem  Bijelog i Crnog  Drima u Albaniji čine Drim.  Naziv je dobio po crnim algama koje su nastanjivale njegovo izvorište. Crkva Sv. Naum građena je početkom 900. godine, a sam Naum umro je 910.godine. Inače Naum je u narodu poznat kao čudotvorac, koji je svojim moćima liječio. Njegove kosti nalaze se u crkvi. Zanimljivo je da ako se prisloni uho na sarkofag sa ostacima Sv.Nauma, čuje se zvuk nalik otkucajima srca. No fora je u podzemnim vodama, čiji klokot odgovara frekvenciji rada srca.

Na putu do Sv. Nauma je Zaljev kostiju – replika prapovijesnog  naselja u vidu sojenica izrađenih od blata i trske. Ulaznica za ovaj muzej na vodi stoji 100 denara.

U blizini manastira je plaža, na putu prema Ohridu, pa ne propuštamo priliku osjetiti draži jezera.

Na kraju da nešto kažem i o cijenama.

Zvanična valuta u Sjevernoj Makedoniji je denar, a odnos eura i denara je 1 naprema 60. Ručak/večera u restoranu u centru grada se može pojesti za nekih 6-10 eura (sa vinom), a hrana je stvarno odlična. U najskupljem restoranu u Ohridu, najskuplje jelo je 20 eura (1kg njihove ohridske pastrve). Kugla sladoleda je neke tri kune. Kava ima svoju cijenu uz obalu jezera i nešto je skuplja od one u ulicama koje nisu uz obalu.  Od suvenira,(najčešće se kupuje) nakit od poznatih ohridskih bisera. Cijene su i više nego pristupačne: npr. male biserne naušnice su 5 eura, kompleti sa ogrlicom od 30 eura. Treba samo pripaziti da se dobije certifikat da su biseri pravi, jer samo dvije obitelji  rade nakit od pravih bisera. Izleti brodom po jezeru su od 10 eura pa naviše.

Da zaključim, Ohrid je destinacija koju morate posjetiti. Osim svoje bogate povijesti, kulture,  jezera, najvažniji iznad svega su ljudi. Otvoreni, srdačni, gostoljubivi.            

Opraštamo se od našeg domaćina Gorana, sjedamo na motore i vraćamo se u naš Osijek!

Facebook Comments