Ines Novak: Djeca nisu problem, već roditelji!
Kroz 10 godina rada u izvaninstitucionalnom sustavu odgoja i obrazovanja, susretavši se s brojnim stručnjacima u radu s djecom, često sam slušala jednu, vjerujem, većini poznatu rečenicu – „Djeca nisu problem, problem su roditelji.“
U nastojanjima pružanja podrške djeci kroz različite odgojno-obrazovne modele, kao i pružanja podrške roditeljima kroz različite modele socijalnog rada, i sama sam zajedno sa svojim timom potvrđivala tu tvrdnju. No, kako pomoći roditeljima s manje roditeljskih vještina?
MUDRE IZREKE O DJECI I RODITELJIMA
„Pametni ljudi dopuštaju djeci da katkada pogriješe“ rekao je Mahatma Gandhi. Dostojevski kaže da se ne brinemo ako nas djeca ne slušaju, nego zato što nas uvijek gledaju, a vrlo lijepo pojašnjava i odrastanje – „Ne odrastaju samo djeca. Odrastaju i roditelji. Koliko god promatrali djecu da vidimo što će napraviti od svojih života, oni gledaju nas da vide što mi radimo s našim životom.“
Robert Fulghum pak kaže: „S djecom je potrebna čašica mudrosti, bačva razuma i more strpljenja“, a Sv. Franjo Saleški: „Ako želite da vam djeca postanu dobri ljudi, potrošite na njih duplo više vremena i duplo manje novaca.“ Odličan je Krležin savjet za poticanje i razvijanje samostalnosti glasi „Što dijete može samo učiniti, neka učini samo.“
Bernard Shaw kaže „Ako postoji nešto što želimo promijeniti kod djeteta, trebamo prvo vidjeti nije li to nešto što bi možda trebalo promijeniti u nama samima.“
Gary Smalley o poticaju djeteta kaže „Dati djetetu poticaj u pravom trenutku života je kao upaliti svjetlo u sobi prepunoj mogućnosti. Poruku za razmišljanje o roditeljstvu daje nam i Charles R. Swindoll svojom izrekom – „Svaki dan u našim životima čini depozit u bankama memorije naše djece.“
Mary Ellen Popkin pojašnjava kakva su djeca izrekom – „Nema dobre ni loše djece. Ima samo obeshrabrene ili ohrabrene djece…“
Nepoznati autor svojom izrekom osvještava važnost roditeljske uloge – „Idućih pedeset godina neće biti važno koji ste auto vozili, u kakvoj kući živjeli, koliko novaca imali na banci ili kakvu odjeću nosili. No, svijet može biti bar malo bolji jer ste odigrali važnu ulogu u životu djeteta.“
Paolo Coelho svojom izjavom daje nam pouku što mi odrasli možemo naučiti od djece pa kaže – „Dijete uvijek može odraslog naučiti trima stvarima. Da bude veseo bez razloga, da bude uvijek nečim zabavljen i da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi.“
B. Miller kaže da su najvažnije stvari u dječjim životima sigurnost, ljubav, prihvaćanje i ohrabrivanje, dok David Bly vrlo jasno govori roditeljima kakvi bi trebali biti u odnosu na svoju djecu – „Budite onakvi kakvi želite da budu vaša djeca“. Frank A. Clark daje dobar savjet roditeljima po pitanju odgoja za samostalnost – „Najvažnija stvar koju roditelji mogu učiti svoju djecu je kako da opstanu bez njih.“
Brojne su mudre izreke poznatih i nepoznatih autora koji su progovorili o djeci i roditeljstvu. No, mudre izreke najčešće čitaju oni roditelji koji svjesno promišljaju o svojoj roditeljskoj ulozi. Problem su oni neosvješteni, koji su, nažalost, produkti istih takvih odgojnih postupaka njihovih roditelja. Obeshrabreni, neostvareni ljudi, koji u svojoj nemoći rade onako kako znaju i mogu. I zato je rad s roditeljima i roditeljstvo neizmjerno važna tema i izazov svima koji se bave roditeljstvom.
IZAZOVI MOTIVACIJE
Često je na skupovima stručnjaka koji se bave pitanjem roditeljstva pitanje motivacije roditelja koji bi trebali biti uključeni u neki oblik savjetodavnog rada (individualnog savjetovanja, grupa za osnaživanje roditeljskih vještina, predavanja…). Što je to što mi, koji radimo u ovom području, možemo učiniti kako bi potaknuli (manje uspješne) roditelje na odluku da probaju učiniti nešto novo kako bi unaprijedili svoje roditeljske vještine, pitanje je koje se vječno postavlja i na koje mnogi traže odgovore.
Pristupi i načini su mnogobrojni i na njih utječu brojni čimbenici. A gorka je činjenica da naprosto neki ljudi nisu spremni na promjene i ostaju u začarnom krugu nemoći – zbog manjka želje, znanja, nerazumijevanja, neosvještenosti, a katkada i zbog neodgovarajućeg pristupa…
No, rad s djecom je nešto drugo. Djeca imaju puno veću priliku „ispraviti krive drine svojih roditelja“ ako su u rukama visokomotiviranih stručnjaka, ali i ostalih članova zajednice koji osjećaju odgovornost pružiti podršku. I zato, kad čujem, a čujem često – „Sve kreće iz obitelji“ ili – „Za to se trebaju pobrinuti roditelji“… postavljam pitanje društvene odgovornosti. Ako smo kao zajednica svjesni da postoje oni „slabiji“ članovi zajednice, nije li naša dužnost pristupiti ovoj temi proaktivnije. Vjera u postojanje mogućnosti uvijek bi trebala biti na pijedestalu života i društvenog djelovanja.
I dok u previranjima društvenih promjena, pristupa i metoda, mjera i aktivnosti koje provodimo i razvijamo kako bi unaprijedili društvo, probajmo se voditi načelom solidarnosti. Jer ne bi trebalo biti da „onaj koji je jači – tlači“, nego da onaj koji je jači odgovornošću zrači. U smirenom razmatranju teme roditeljstva i osjetljive misije zadiranja u obitelji kako bi se pružila podrška roditeljima koji trebaju jačati svoje roditeljske vještine, trebamo imati na umu da će ta ista djeca jednoga dana biti članovi ove naše zajednice. Pa kroz perspektivu socijalne osviještenosti probajmo manje osuđivati, a više tražiti načine podrške.
Biti roditelj nije jednostavno. Biti u ulozi pružatelja podrške također nije jednostavno. No, naš zadatak kao roditelja, ili kao stručnjaka u radu s roditeljima, je tražiti načine i izvore znanja kako bi pokušali napraviti promjene – promjene u svom i životima drugih. Za odluku je potrebna možda sekunda, a za vještinu određeno vrijeme. U svakom slučaju, vrijedi pokušati.
Za kraj pišem vam svoju izreku – „Ne postoji savršen roditelj. Postoji onaj koji želi učiti biti bolji roditelj.“ Nećemo izgubiti od pokušaja, izgubiti ćemo zbog njegovog nečinjenja.
