Svakim ulaskom u kino Urania, zakoračili ste posred masonske lože!
Svakim ulaskom u osječki kinematograf Urania, zakoračili ste posred masonske lože! I to je najbliže što će se brojni među nama ikada približiti ‘tajnoj’ organizaciji slobodnih zidara. U ‘ljepotici’ arhitekta Viktora Axmanna su se od 1912. godine u Osijeku odvijali masonski rituali, a iz kojih je, u pravilu, veli se, izlazio niz ideja na korist tadašnjoj zajednici. Prošetate li Osijekom bez odveć žurbe i zacrtanog cilja, promotrite dobro zgrade i potražite – masonski znak.
Početak masona u Osijeku pamti se 1773. Godine, povratkom vojnika iz Sedmogodišnjeg rata, idejama koje su ‘donijeli’ sa sobom. Osnovana je loža ‘Budnost’, u gostionici u Tvrđi. Činili su ju vojni časnici, svećenici… makar se Katolička crkva ‘gnušala’ masona. Govorio se njemački i latinski jezik. I tu je kraj tragovima toga doba.
Stotinu godina o masonima u Osijeku nije bilo riječi, sve do potkraj 19. stoljeća. Tada se pamti kako su djelovali kao zagrebačka filijala, sa sastancima na drugom katu hotela Central. Malo zatim, kako smo spomenuli na početku, Axmann je projektirao današnje kino Urania. Tekst kamena temeljca i danas je u Muzeju Slavonije.
Odvjetnici, liječnici, industrijalci… tvorili su tada tu družinu. Politika, tvrdi se, nije bila dio njihovoj dijaloga.
Sazidali su Sokolski dom, dom za učenike u Zagrebačkoj ulici i brojne druge osječke građevine toga doba. Naravno, nisu oni hodali uokolo s ‘mješalicom’, već su lobirali za gradnju, nalazili sponzore, financirali izgradnju. Tri kvadratića, znak slobodnih zidara, bila su dijelom pročelja zgrade u Strossmayerovoj ulici, odmah uz Dom svetog Vinka.’Prebrisala’ ih je posljednja obnova. A zgrada je služila nezbrinutoj djeci. Djelovali su za opće dobro.
(tekst se nastavlja nakon fotografija)
Kuću na Trgu Baruna Trenka slobodni zidari su, uz dvorišne preinake, namijenili za svoj hram. Bila je to 1926. godina. I nije dugo trajalo. Već ’42., pod ‘ravnanjem’ nacista, na toj adresi upriličena je antimasonska izložba, a koju su Nijemci ‘vukli’ po svijetu, iz Beograda donijeli u Osijek, subvencionirajući karte vlaka posjetiteljima.
Slobodni zidari su drušvo koje je, tvrdi se, prihvaćalo sve religije i nacije, tražeći moralnost, poštenje…, a kako je među njima bilo i Židova, nacistima su masoni bili sjajan izbor za ‘tovarenje’ svih krivnji.
Ništa bolje prema njima se nije odnosilo ni novo društveno i političko uređenje nove države, a koja je uslijedila na ovim prostorima nakon 2. Svjetskog rata. Komunistima su jednako ‘smrdjeli’.
Gašenjem lože Budnost pred rat, masoni su sve darovali muzeju. Pod ‘sve’ se smatraju mačevi, pregače…, ne i zgrade. Živih članova više nema, za potomke se ne zna. Papirnati tragovi pohranjeni su u Budimpešti, jer osječka loža bila je dijelom ugarske.
Foto: Google Street View (screenshot)