29. svibnja 2024.

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Veliki intervju s Akleom Neon vodila je Lily Laum: “Ime je dolepršalo do mene, kao dar”

7 min read
Samo ime, Aklea Neon, je dolepršalo do mene kao poklon od nekog jako dragog i zato sam tu cijelu magiju odlučila zadržati za sebe. Kao djelić moje osobna mistike - veli Aklea.
aklea neon

Aklea Neon, aka. Dorotea Zovko! Ili obrnuto!? Manje je važno, otkriti će i Dorotea u razgovoru. Aklea Neon bila bi po mnogima ponajbolji hrvatski ‘izvozni proizvod’ s Dore u Rotterdam, a kao glazbeni izričaj svojstven publici ‘žednoj’ pozitivnih glazbenih devijacija. Aklea Neon je osječka glazbenica, bivša Brevisica zborskih zlatnih godina i nastupa. Aklea je nacionalno i regionalno poznata glazbena umjetnica koja do publike dolazi isključivo – glazbom!

Razgovor vodila: Lily Laum

Tko je Dorotea? A tko je Aklea? Umjetničko ime Vam je vrlo specifično. Koja je priča iza njega?

Dorotea i Aklea nisu odvojene osobe, nemam taj Beyonce Vs. Sasha Fierce trenutak, barem ne još. Iako sada više ne znam kako se predstavljati ljudima koje upoznajem u glazbenom okruženju. Možete me detektirati po točkicama među obrvama i po turbanu na glavi. Baka kaže da je to gnijezdo, a ja tvrdim da je on kruna. Putujuća sam glazbenica, a iz mog ‘one-woman-bend set-upa’ najčešće izlaze ‘afro-soul ethno-beats’ zvukovi. Samo ime, Aklea Neon, dolepršalo je do mene kao dar od nekog jako dragog, i zato sam tu cijelu magiju odlučila zadržati za sebe. Kao djelić moje osobne mistike – počela je Aklea Neon.

(tekst se nastavlja ispod fotografija)

Kako je došlo do odluke pjevati na nekoliko jezika?

Živim na nekoliko jezika. To nije bila odluka, više neki prirodan slijed. Danas je sve bilingualno, često gledamo filmove bez titlova i slušamo puno stranih glazbenika, jer je širina tržišta neusporediva. A ja, uz to, stvarno puno putujem. U mom prvom singlu Da mi je, jako je očit taj ‘mix’ hrvatskog i engleskog. Kada u pripjevu kažem – lik je žešći ‘keeper’, al’ je nomad, znala sam zbuniti one starije. U Zovi ju mama, koju sam neki dan otpjevala na Dori, ljudi su već navikli na miješanje jezika, a uz to ubacujem i puno usklika, pa se zezamo kako je to dodatni jezik – vilinski.  

Koji su Tvoji prvi glazbeni koraci? A koji glazbeni uzori? I kako su utjecali na Tebe i Tvoj glazbeni izričaj?

Već od šeste godine sam bila u osječkom dječjem zboru Zumbići, a s vokalnim ansamblom Brevis sam proputovala svijet i zavoljela te grupne moćne harmonije, kojima i sada rado sama stvaram, uz pomoć ‘loopera’. S njima sam dijelila pozornice u svim dijelovima svijeta, od Kine i Kanade do prestižnog newyorškog Carnegie Hall-a. Prvi smo hrvatski zbor koji je tamo pjevao i preponosna sam na taj trenutak. Slušam štošta, od ‘duba’, ‘rootsa’ i ‘soula’ do ‘psy-trancea’. Uvijek mi prva padne na pamet ‘mama’ ‘neo-soula’ Erykah Badu i cijela ‘soulquarians’ ekipa. Obožavam Kayu project, Merkabu, Chancha via Circuito i Nicolu Cruza iako ne znam u koji žanr bi ih uopće smjestila. Ma ‘nadžanrovski’ su, to je ta neka ‘ethno electro’ glazba koja putuje i transformira se iz takta u takt. Budućnost glazbe! I onda nešto više ‘folka’ poput Rising Appalachie, Ibeyja ili našeg Kriesa.

Kako publika reagira na Tvoju glazbu i što je inspiracija za stvaranje iste?

Odlično, stvarno. Prvo, zanimljivo im je što sam jedna na sceni, a napravim toliko zvuka. Kada ih tako namamim, ostaju – jer imam specifičan zvuk, pa me ili gledaju kao eksponat na izložbi ili uhvate ritam i plešu. Svaki grad koji sam posjetila do sada je stvarno dobro reagirao. Volim upoznavati ta mala alternativna ‘plemena’, a Hrvatska ih je puna kao i susjedne zemlje. Tako da svuda poželim ostati još barem dan duže, jer se odmah osjećam kao kod kuće.

Koje talente istaknuti, osim što se baviš glazbom?

Plešem često. Obožavam to, jer je iznimno oslobađajuće. Meditiram ujutro. Ostajanje mirnom kroz 20 minuta stvarno smatram talentom. Kada sam redovna na treninzima, dobra sam u ‘yogi y hablam espanol tambien’.

(tekst se nastavlja ispod fotografija)

Po čemu se pamte godine provedene s Brevisicama i koliko je pjevanje s njima, svjetskim zlatom nagrađenim zborom, utjecalo na zgradnju sebe? Što je sve naučeno, je li ostao kontakt s djevojkama?

To su cure s kojima sam odrasla, postala od djevojčice djevojka i od djevojke žena. S njima sam učila što znači biti fokusiran na pozornici, imati jednu šansu da nešto izvedeš savršeno, putovati, smijati se i bodriti međusobno. O snagi višeglasja niti ne moram pričati. Sve te lekcije utkala sam u svoj glazbeni izričaj. Neke od njih su mi još uvijek najbolje frendice, a ove sam godine na Dori napokon imala šansu opet s njima nastupati.

Godina 2009. i nastup na Supertalentu?

Ništa puno nemam reći. Mladost, ludost!

Po čemu se pamti skustvo vođenja Špancirfest TV-a 2012. godine?

Naučila sam puno u tih 10 dana i intervjuirala genijalne umove, od Josipe Lisac do Flogging Molly i Gina Banane. A najviše ću ih pamtiti po tome što sam onda bila s druge strane kamere, osoba koja intervjuira glazbenike, a sada se u mom životu sve obrnulo.

Tri singla i spotovi su snimani na zanimljivim lokacijama. Otkud taj odabir?

Prvi singl Da mi je – je pjesma o ljubavi ‘preko sedam mora i sedam gora’, a kod mene se između našao i ocean. Danas su veze na daljinu realnost pa je i mene jedna uhvatila u tu slatko-gorku spiralu. Zaljubila sam se u nomada koji putuje svijetom i iz te odvojenosti nastala je najljepša glazba i najiskreniji tekst, a iz ponovnog susreta najljepši video. Audio je snimljen u Londonu, a video u Brazilu. Pri našem idućem susretu u Boliviji i Peruu snimljen je moj treći singl What I Want, a drugi Pola puta je nastao u Londonu. Zovi ju mama, moj najnoviji singl, napokon je nešto što je nastalo u Hrvatskoj, cijela pjesma prožeta je zvukovima naših šuma i naše prirode. Kao da sam svoju zemlju stavila u ‘Aladinovu svjetiljku’… samo u notnom zapisu.

Je su li u zadnje vrijeme kantautorice zavladale scenom u Hrvatskoj i regiji?

Ne bih rekla da su zavladale, jer ako se pogleda na bilo koji festivalski ‘line-up’, glazbenice su u velikoj manjini. No, super je što se događa to neko kolektivno žensko buđenje. Sve smo više podrška jedna drugoj i onda nije toliko teško podijeliti svoj rad s drugima, jer više nailaziš na podršku, a manje na osudu.

Osim prema glazbi, ljubav je izražena i prema putovanjima, od svakog se uzme neko iskustvo i pretoči u glazbu… Ispunjava li Te to?

Vrlo, to je nešto što me u potpunosti definira i pretače se jedno u drugo – glazba i putovanja. Kao što mi je cilj biti u konstantnoj kreaciji glazbe, tako mi je i cilj neprestano se izlagati novim prostorima i kulturama. A svaku kulturu najosobnije upoznaješ kada čuješ glazbu kraja, jer to je tren u kojem su ljudi opušteni, emotivni, iskreni i duhovni – pa sam se tako i navukla na malo ‘nestandardnije’ zvukove. ‘Neo soul’ me u potpunosti dobio dok sam živjela u Americi… afrički ritmovi, jer su glasni i vrlo primalni, a ritam je osnova svakog pokreta. Svako tko me zna, zna da se obožavam kretati. ‘Ethno’ prizvuk tu je sa svih podneblja i svih strana.

Je li izazov biti predstavnica glazbenih žanrova koji nisu baš česti u Hrvatskoj? Otkud ljubav prema ‘reggaeu’ i ‘neo-solu’?

Za ‘neo-soul’ je odgovorna razmjena učenika u Americi, a ‘reggae’ i ‘dub’ su se do mene ozbiljnije ‘došuljali’ tek nedavno, kada sam sa selektoricom Omegom Blondie počela projekt Sista Salute. Ja sam na mikrofonu, a ona za ‘mix’ pultom i naša glazba ‘trešti’ s ogromnih ‘sound systema’. Stvarno je super kada imaš nešto za reći i onda to kažeš jako glasno. ‘Sound system’ ima sve potrebne decibele.

(tekst se nastavlja ispod fotografija)

Bogata i zanimljiva biografija uključuje i proputovani svijet, nastupe u najvećim svjetskim dvoranama? Koji grad izdvojiti?

Divan mi je bio i Itaunas u Brazilu, surferski grad do kojeg se dolazi neasfaltiranom cestom, a on cijeli izgleda kao festival koji nikada ne prestaje. U Peruu me oduševilo Paracas, pustinja kojoj nema kraja i vožnja dinama motorom neposredno uz obalu oceana. U Indiji to je svakako Varanasi, jer sam tamo bila za vrijeme festivala svjetla Diwalija i pjevala sam na svetoj rijeci Ganges.

Kako je došlo do sudjelovanja na Dori? Pjesma Zovi ju mama također ima zanimljivu priču?

‘Timing’ se jednostavno poklopio. Zovi ju mama ima snažnu poruku i jako je energična. U mom je specifičnom ‘afro-soul ethno-beats’ stilu, ali sam ovaj put čak koketirala i s klupskom glazbom poput ‘duba’ i ‘trancea’. Nastala je kao odgovor na požare diljem svijeta. Tematika je vrlo relevantna i tiče se svih nas. Planeta nam je dom. Zemljani smo prije svega. Zahvalna sam na tome što sam imala ogromnu platformu da kažem to glasno. Većina dionica snimana je na Mosoru tijekom pošumljavanja nagrađivanog neprofitnog projekta Boranka. Na područjima snimanja zabilježili smo zvukove prirodnog okruženja i pošumljavanja (kramp, koraci, odron, udarci…), koje smo onda oblikovali u ritam sekciju pjesme. Uz pomoć uređaja Bamboo, koji se priključi na list i korijen biljke i bilježi njezine električne impulse, u pjesmi uz mene ‘pjevaju’ i kelj i mladi bor. Nevjerojatno je da već postoje takve tehnologije.

Slobodno vrijeme? Život u skladu s prirodom? Vegetarijanka?

Jesam, trudim se biti veganka, ali uspije mi kako koji dan. Uglavnom popustim kada putujem. Cilj mi je živjeti život koji se ne temelji na ničijoj patnji. Biljke i životinje su odlični učitelji, ako smo spremni slušati i promatrati.

Planovi za budućnosti? Nastupi?

Ljetna turneja se već opako slaže, upravo je objavljeno da sviram na Seasplash festivalu – i sama kao Aklea Neon i sa svojom ‘dub sestrom’ u Sista Salute projektu. Danas sam u Splitu (jučer nap.a.), otvaram Fido music festival, pa Budimpešta i Beč, a onda, nadam se, malo odmora prije putovanja u Egipat. Ali aktivnog odmora. Jer ipak do kraja godine planiram izbaciti album prvijenac – zaključila je Dorotea Zovko, aka. Aklea Neon.

Foto. Facebook, Instagram

Facebook Comments