Ned. svi 31st, 2020

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Siniša Maurus posjetio Koronu! Danas ga zovu Braš(n)ov ;)

6 min read
Jedna od zanimljivijih destinacija koje sam posjetio na putu do Bugarske i Rumunjske, bila je Transilvanija, odnosno grad Brašov sa poznatim dvorcem Bran i legendom o grofu Drakuli.

Znam da danas nećete putovati, a ni sutra, no kada sve ovo skupa bude za nama, doći će opet želja i meni i vama.

Jedna od zanimljivijih destinacija koje sam posjetio na putu do Bugarske i Rumunjske, bila je Transilvanija, odnosno grad Brašov sa poznatim dvorcem Bran i legendom o grofu Drakuli.

No krenimo redom. To jutro krenuo sam sa obala Crnog mora iz mjesta Eforie Nord, prema brdima Karpata. Krajnje odredište, grad Brašov ili Kronstadt na njemačkom,  glavni grad okruga Brašov koji se nalazi blizu ulaska u Transilvaniju. Prvobitno se grad zvao Korona što znači kruna, ali ga Nijemci prozvaše  Kronstadt krunski grad.

Brašov je jako lijep brdski grad koji sa okolinom ima skoro 300 tisuća stanovnika i nalazi se na nekih 700 km od Osijeka. Nije samo turistički, već i sveučilišni grad, koji svojim starim jezgrom podsjeća na srednjoeuropske gradove. Inače grad leži u kotlini na oko 600 metara nadmorske visine, ali njegove granice su visoke planine koje ga okružuju i dosežu do 1000 metara. Naravno,  u blizini su i skijališta Poiana Brašov i Predeal.

Smještam se u hostel na rubu grada. Ništa posebno, ali u njemu ću ostati dvije noći.

Prvi dan koristim da  prošetam po samom centru. Glavni  trg Piata Sfatului  se vezuje za period kada su Sasi vladali rumunjskim teritorijem. Oni su ovdje izgradili masivne kamene zidove i oko grada čak sedam bedema, koji su i danas vidljivi.Na njemu se nalaze ostaci Stare gradske vijećnice  u kojoj su se ranije okupljali gradski oci, a danas je tu Povijesni muzej.  Na vrhu zgrade se nalazi Trubačeva kula, koja je u prošlosti  služila kao osmatračnica i sa koje su se stanovnici obavještavali o približavanju opasnosti. Ono što dominira centrom je Crna crkva, koja nije najveća samo u Rumunjskoj, nego je u vrijeme svoje gradnje proglašena za najveću crkvu između Carigrada i Beča. Teško je oštećena u požaru 1689. godine kada su njeni zidovi izgorjeli, pocrnjeli, pa samim time  i njen naziv. Hodajući dalje ulazim u Stradu Sforu – jednu od najužih ulica u Europi, široku tek nešto više od metar. Podijelit ću sa vama malu tajnu  o njoj. Naime, legenda kaže da će par koji prođe kroz “bulevar” Sfori držeći se za ruke, a ne dodirne zidove, biti sretan u ljubavi, a u suprotnom “džaba ste krečili”. Eto prilike za parove da ispitaju svoju vezu i ako budu uspješni, blistava budućnost je pred njima. Ono što je  Ilica  za Zagreb, to je Strada Republicii za Brašov. Poznata je kao ulica kovača, jer su u ovoj ulici nekada odzvanjali udarci čekića . Na njenom kraju se nalazi jedna od najstarijih kapija grada, pa je zovu i ”Ulica kapija”. Danas je, naravno, sve manje zanatlija (zašto mi je to poznato) , ali može se vidjeti jako puno restorana, kafića, butika, pekara koje datiraju još od početka prošlog stoljeća.   Svakako jedna od atrakcija koju vrijedi obići je,   žičara, kojom se  spuštate s vrha brda Tampa na kome je, u stilu Hollywooda, ispisano “Brašov”.Ako se odlučite prošetati šumo po brdu, onda morate znati da je ovaj kraj poznat kao jedno od najvećih staništa mrkih medvjeda i lisica u Europi. Btw čuo sam priču,  od lokalnih bikera, kako je čest slučaj da se  uslijed dugotrajne zime i nestašice hrane, medvjedi znaju spustiti u sam grad. U toj situaciji, kažu, ne treba biti uplašen, nego pjevati što glasnije. Pjesma će otjerati medvjeda. Eto, ako netko dođe u tu situaciju, molio bih da mi  javi, da li je navod točan ! Ipak, ako se spustite žičarom, čija cijena povratne karte nije skupa, uživat ćete u predivnoj panorami grada.

Kako sam se već umorio od šetnje i obilaska, jer mi je prirodni položaj sjedenje na motoru, došlo je vrijeme za ručak. Rumunji su poznati po svojim čorbama: teleća, juneća, od “škembića” (goveđi želuci). Ono što je nama posebno poznato i blisko su   Sarmale (sarma), zatim Mici (ćevapi), Mamaliga (palenta). Ovo je grad u kome možete sebi priuštiti užitak u svim čulima. A ako i popijete koju čašu više piva (imaju dobra lokalna piva) ili rakije , ne morate se brinuti. Kako ostajem u Brašovu cijeli dan, pa neću sjedati na motor, prepuštam se užitcima za nepce i grlo.

Ne samo da je sam Brašov živopisan i zanimljiv, već i u neposrednoj blizini možete obići  interesantna mjesta, prije svih dvorce Peleš i Bran. Peleš je znatno ljepši i u svoje vrijeme je važio za jedan od moderniji dvoraca u Europi, u kome je živjela kraljevska obitelj. Ja sam se odlučio za posjetu dvorcu  Bran. Ne samo zbog svoje ljepote, već legende o grofu Drakuli, koja će vjerujem i vama, koji čitate ovaj putopis, biti zanimljiva.

Ono po čemu je zapravo ova rumunjska pokrajina poznata je Vlad Tepeš, koji je za vrijeme svoje vladavine, učinio mnoge zločine i zvjerstva, tako dobijajući reputaciju surovog i jezivog vladara. Godine 1462. odlučuje da je vrijeme da napadne Turke koji pokušavaju da osvoje Balkan. Napadi kreću niz Dunav, a vojna sila turskog cara Mehmeda Drugog je ogromna. Tepeš se povlači u grad Trgovište, spaljujući sva sela za sobom i trujući sve bunare, da turska vojska ne bi imala mjesta i vremena za odmor. Zatim čini jezive stvari: 20.000 turskih zarobljenika nabija na kolac, postavljajući ih uz put kojim Turci nadiru. Ovaj užas, u povijesti poznat kao Šuma nabijenih, utjeruje strah u kosti i srca turskih napadača, te car Mehmed Drugi priznaje poraz i povlači se. Iako ne postoji nikakav dokaz da je Vlad Tepeš (na rumunjskom Nabijač) ikada kročio nogom u Bran, ovaj zamak se reklamira i kao „Drakulin zamak“, pod izgovorom da je upravo Bran poslužio kao inspiracija Bramu Stokeru za pisanje romana Drakula, te da je ovaj zamak opisan u romanu kao dom fiktivnog grofa Drakule. Princ Vlad Drakula Cepeš (cepeš na mađarskom jeziku znači kolac) rodio se  1431.g. u dvorcu Segešvar, a Bran zamak napravili su teutonski vitezovi još 1212. godine.

Velika gužva me dočekuje na ulazu i sve je podređeno Drakuli i marketingu. Ovdje se zarađuje veliki novac na mitu i očitoj legendi, ali koga to opterećuje, važno je kupiti neki suvenir ili obići dvorac. Cijena ulaza u dvorac je nekih 10 eura.  Ulaskom u zamak svugdje ćete pogledom tražiti nešto što bi vas asociralo na stravu i užas. Pucketanje drvenog poda pod nogama, niski dovratnici, hladni, pomalo sivi zidovi, i jedne prilično uzane, tajne stepenice, koje direktno sa prvog vode na treći kat, možda će vam dočarati da je ovdje u XV stoljeću boravio Vlad Cepeš. Kroz 12 soba koje autentičnim dekorom i zvukovima dočaravaju pravi horor, bez obzira što znate da vampiri i duhovi ne postoje, neće vam biti svejedno kada se pored vas otvori mrtvački sanduk, zaigraju kosturi ili iskoči prava kostimirana spodoba. U ovom prostoru nije dozvoljeno snimanje, ali svakako je mnogo bolje  da to doživite sami.

Ako zanemarite sve navedeno, ovo je u biti jedan sasvim običan dvorac star 800 godina. Ali ajd ti zaboravi tko je stanovao u objektu, taman to bio i dvorac.

Princezi Ileane, 2006. godine vlada Rumunjske  vratila je dvorac, poslije dugogodišnjeg vlasništva države. Poslije mnogo peripetija u vezi sa vlasništvom kraljevske rezidencije, 2009. godine obnovljeni dvorac je otvoren kao prvi privatni muzej države i općine Bran, sa ciljem da upravo to mjesto održi svoju dominaciju u rumunjskom turizmu.

Nakon ispunjenog i zaista zanimljivog dana, za povratak u Brašov trebalo mi je 40 minuta.

Sve u svemu, Brašov je uređen i lijep grad, sa pristojnim cijenama i novim hotelima. Počev od  smještaja,vožnjama taksijem, jela i pića, ali  i šopinga, sve je prihvatljivo i onima sa manjim proračunom za putovanja. Zbog toga je polazna točka beckpeckera koji obilaze Transilvaniju. Sutradan, sjedam na motor i vraćam se u moj Osijek!

Foto: Siniša Maurus (Privatna arhiva)

Facebook Comments