19. ožujka 2024.

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Ines Novak – Međunarodni praznik rada: od američkih radničkih prosvjeda do roštiljade

5 min read
Više od 10 godina Ines Novak radi u civilnom sektoru u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Osijeku, završila Pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičku izobrazbu na Filozofskom fakultetu u Osijeku i brojne edukacije vezane uz rad s djecom. Pokretačica je i voditeljica brojnih inicijativa, aktivnosti i projekata za djecu, a od 2015. godine predsjednica je Dječjeg kreativnog centra Dokkica. Majka je troje djece.

Jučer je bio Međunarodni praznik rada, a mnogi ljudi u Hrvatskoj obilježavaju ga odlascima u prirodu, na jednodnevni izlet, najčešće, uz roštiljadu s obitelji i prijateljima. Iako bi na ovaj dan radnici trebali biti oslobođeni od posla, nažalost, neki su, jučer, ipak morali biti na svojim radnim mjestima. Toliko o tome koliko se poštuju ljudska prava i dostojanstvo čovjeka. Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 110/19), koji je na snazi od 1. siječnja 2020., u čl. 1.  jasno navodi da je 1. svibnja neradni dan. Nemilosrdni kapitalizam gazi odavno čovjeka pa smo na nepoštivanje ljudskih prava, nažalost, manje-više navikli. U znak suosjećanja za one koji su 1. svibnja radili većina nas je, uglavnom, svoje stavove podijelila s bližnjima ili, eventualno, s onima koji su jučer morali raditi.

Ako pogledamo povijesno, 1. svibnja je bio dan namijenjen radničkim prosvjedima. Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero ih je osuđeno na smrt. Toga dana prosvjedovalo je oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogi prosvjednici su uhićeni, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju. U spomen na krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radničke prosvjede. Već od sljedeće taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva.

U Hrvatskoj se praznik rada počeo slaviti 1890. godine. Hrvatski su radnici istaknuli zahtjeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1000 radnika naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.

Prosvjedi u Hrvatskoj vrlo su rijetka pojava, a često, nažalost, ne završe onako kako su inicijatori planirali. Pitanje radničkih prava raspršilo se u novim tokovima globalnih i društvenih promjena, ali i sveopćeg bezumlja. U današnje doba 1. svibnja većina nas obilježava već uobičajenom roštiljadom.

Na internetskoj enciklopediji piše kako je u suvremenom društvu položaj pojedinca uvelike određen (društveno vrjednovan) radom. Gubitkom posla on ne gubi samo materijalnu osnovu svoje egzistencije, već i svoj društveni ugled, svoje mjesto u društvu. S druge strane, rad se shvaća kao teret, kao napor koji se treba svesti na najmanju moguću mjeru, što je izraženo u koncepciji suvremenoga društva kao društva slobodnoga vremena. Pri vrjednovanju rada ističe se i njegova sve veća kompleksnost; određeni se rad (vrsta rada) vrjednuje pozitivno, dok se njegova suprotnost vrjednuje negativno, npr. kvalificirani rad prema nekvalificiranomu, planiranje i nadzor radnih zadataka prema njihovu izvršavanju, „pravi“ posao prema kućanskim poslovima i sl. Više na www.enciklopedija.hr “Rad”.

Rintanje ili rad?

Za posao često znamo čuti izraze poput šljakati ili rintati, a koriste se kao negativan predznak radu odnosno obavljanju posla, posla koji je, u ovom slučaju, težak, iscrpljujuć, koji se samo „odrađuje“.

Odnos prema radu razvijamo od malena. Stavovi prema radu razvijaju se prvo u obitelji, naravno, kao i prema svemu drugom. Ako su vam roditelji radili, a uz to i radili ono što vole, vrlo je izvjesno da i vi danas radite posao koji volite. Postoje i oni, koji nisu uspjeli ostvariti što su htjeli, pa tjeraju svoju djecu da ostvare njihove neostvarene želje. Između toga postoje brojne različite situacije i odnosi koji su oblikovali svakoga u odnosu na rad odnosno posao.

Ja sam, iako sam već o tome pisala, bila jedna od onih mladih ljudi koji nisu znali čime bi se voljeli baviti. U zadnji sam se tren odlučila za Pravni fakultet ponajviše jer mi nisu išle matematika, fizika i kemija, a sjećam se i preporuke moga oca: „Upiši pravo, ono obuhvaća veliki spektar zanimanja. Svaka firma treba pravnika.“ No, nije mi fakultet donio usmjerenje. Dugo sam još čeprkala tražeći svoj profesionalni put. Ono što je bilo u fokusu mojih misli jest ta famozna radna osmica. Razmišljala sam kako dan ima 24 sata, od kojih 8 radimo, 8 spavamo i 8 biramo što ćemo u slobodnom vremenu. Užasavala sam se pomisli da radnu osmicu provodim nezadovoljna. Pa to je, fakat, veliki dio dana, života! To je ono što značajno doprinosi cjelokupnom životu i zadovoljstvu. Dakle, raditi ono što voliš – bila je moja misao vodilja i jedini smisleni način obavljanja posla.

Warren Betty je rekao “Postigao si uspjeh u svom polju kad ne znaš je li ono što radiš posao ili igra.” O radu su govorile i druge poznate osobe. Thomas Carlyle kaže: „Rad je veliki lijek za sve nevolje i mizerije koje zadese čovječanstvo – pošten rad, koji namjeravaš obaviti.“ Stara, dobro poznata, narodna poslovica o radu glasi: “Besposlen pop i jariće krsti.” “Rad koji je čisto rintanje, koji se radi samo zbog para koje zaradi, čovjeka zaglupljuje umjesto da ga poboljšava” piše Mortimer Adler, a Thomas Edison kaže da „Biti zauzet ne znači da uvijek radiš pravi posao. Cilj svakog posla je produkcija ili postignuće i da bi se ostvarili ovi ciljevi mora postojati prethodno razmišljanje, planiranje, inteligencija, iskrena svrha i znoj. Pretvarati se da radiš nije isto što i raditi.“ “Svaki čovjek je sin svoga rada.” kaže  Miguel de Cervantes, a meni osobno jako draga izreka je Williama Oslera: “Težiti nečemu, truditi se, biti odan nekim idealima – to je samo po sebi vrijedno borbe.”

I tako, dok jedni rintaju, drugi rade, neki ni ne rade, a neki rade s velikom strašću. Sve to, naravno, ovisi o karakteristikama pojedinca. „U radu je spas“ jedna je od najpoznatijih izreka koju razumijem i kroz vlastito praktično iskustvo. Mnogi su ljudi nesretni sa svojim poslom. Poznajem nekoliko ljudi koji vole to što rade i, gle čuda, uspješni su u tome.

A kako vi stojite sa svojom radnom osmicom? Rintate li ili radite? Uživate li u svom poslu ili ga samo odrađujete? Dok se odmarate u ovaj, iako ne svima, neradni dan nakon neradnog dana koji je nekima ipak bio radni, prisjetite se na trenutak onih koji često nemaju slobodnoga dana. Najlakše je reći da su si sami krivi jer su to izabrali. No, niti je društvo uređeno kako treba, niti su ljudi savršeni pa mogu donijeti prave odluke u pravo vrijeme. Trebamo vidjeti što možemo napraviti kao pojedinci – za sebe, za drugoga, druge ili društvo.

Što god da radite, želim vam da radite sa zadovoljstvom, a ako niste zadovoljni mijenjajte posao. Nemojte si dozvoliti da vam prođe veliki dio života u mučnim radnim osmicama koje kad se zbroje, ne zaboravite, čine otprilike trećinu (radnog dijela) vašega života. Ako ste roditelj, razvijajte potencijale svoje djece, potičite ih i usmjeravajte da se jednoga dana bave onime što žele. Trebaju nam ljudi koji dobro rade svoj posao!

Foto: Ines Novak (osobna arhiva)

Facebook Comments