21. veljače 2024.

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Umirovljenici, jeste li čuli za Dunju Šaran? Morali bi! Jer, ova umjetnica vodi radionice glume za Vas…

7 min read
...za upoznavanje mlade umjetnice, pročitajte razgovor s njom, a kojeg su vodili iz Udruge Plantaža u Osijeku...

Umirovljenici, jeste li čuli za Dunju Šaran? Trebali bi! Ako već niste… Jer, maestralna Vam se mogućnost nudi za zabavu i onrazovanje, a kroz iskustvo i znanje ove mlade umjetnice. U sklopu Europskog projekta “Zlatne godine” voditi će radionice za umirovljenike “Svi smo mi glumci”, koje će biti koncipirane u nekoliko cjelina, pri čemu će se sudionici međusobno upoznati, savladati tehnike pripreme i zajednički sudjelovati u usvajanju jednostavnih glumačkih situacija a prijava za sudjelovanje na radionica traje do 1. do 7. srpnja 2021. godine.

Sudjelovanje na projektu je besplatno za sve sudionike uz obaveznu najavu pozivom ili porukom na 095/874-4643. Svi Sudionici dužni su ponijeti izvadak o mirovini i osobnu iskaznicu zbog dokazivanja vlastite mirovine! Projekt je financiran iz Europskog socijalnog fonda u sklopu poziva “Pridruži se – Aktivni u mirovini” Jačanje sposobnosti organizacija civilnog društva za unapređenje mogućnosti aktivnog sudjelovanja i socijalne uključenosti umirovljenika.

A sada za upoznavanje mlade umjetnice, pročitajte razgovor s njom, a kojeg su vodili iz Udruge Plantaža u Osijeku…

Dunja Šaran: Gluma je igra i želim vam da ju prigrlite i trajno zadržite u sebi

Dunja Šaran je umjetnica, glumica i spisateljica koja se nakon nekoliko godina rada u školi s djecom s poteškoćama u učenju i razvoju te rada u struci potpuno posvećuje kazališnom stvaralaštvu. Do sada ju je publika imala priliku gledati u predstavi Tamo gdje tuga spava, emisiji Modni ormar, dokumentarno-igranom filmu Pad Salone, ali i u mnogim drugim manjim projektima. Kako je teklo Dunjino putovanje prema umjetnosti pročitajte u nastavku.

  • Dunja, vrlo si svestrana umjetnica koja se kreće na području od pisanja do glume, možeš li nam reći kako je sve počelo i kada se razvio tvoj interes za umjetnost?

Pa umjetnost je neraskidivo vezana sa mnom od kada znam za sebe. Još od predškolske dobi bila sam u nekom svom filmu, uvijek pomalo ‘starmala’.  Prve naučene replike bile su iz serije “Naše malo misto”, dok još dobrano nisam shvaćala što one znače. U mom slučaju to nije samo odabir profesije, nego način gledanja na svijet. Dokle god budem živjela, težit ću i stvarati.

  • Književnost i gluma su inače područja koja često idu u paketu, koliko često ti povezuješ glumu i pisanje i koje književne vrste preferiraš, je li to primarno drama, poezija ili pak proza?

Smatram se renesansnim tipom i užitak mi je otkrivati nove tehnike, znanja i dimenzije življenja i stvaranja. Umjetnost je meni svijet u kojem nema podjela. Glazba, slikarstvo, gluma, pisana riječ…sve su to darovi muza koji savršeno komplimentiraju jedno drugom, a ja iz svakog crpim svoju inspiraciju. U književnost sam se doživotno zaljubila još u ranim gimnazijskim danima, a to mogu zahvaliti iznimnoj ženi i mojoj profesorici Ljiljani Matić koja me u tim krhkim godinama pripremila za svijet koji ću u sebi s vremenom otkriti. Odabrati samo jednu književnu vrstu je za mene nemoguće. U drami sam lišena svih strahova, sumnji i nesigurnosti i postajem svoja više nego li što to mogu riječima i opisati. A proza i poezija su moji kanali kojima mogu izraziti sve što mi stoji na duši. Velika, velika ljubav koja me oplemenjuje i ispunjava, privatno i profesionalno. 

  • Gdje najčešće pronalaziš inspiraciju za svoje radove te postoji li određena publika kojoj su namijenjeni?

Jedna od najdražih pjesama Doris Dragović mi je “Malo mi za sriću triba” i s tom pjesmom bih objasnila sve. Inspiraciju tražim u svom životu, u malenim, svakodnevnim trenutcima, prirodi, odnosima, ljudima koje volim. Slavim pobjede. Nadilazim neuspjehe i životne izazove. Sve proživljavam intenzivno, emotivno i strastveno što nije uvijek lako, ali ja ne znam drugačije, a mislim da ne bih ni htjela. Moji radovi su namijenjeni svakome tko se u njima prepozna ili mu jednostavno zatreba dokaz da nije Pale sam na svijetu i da postoji netko kome je još stalo. 

  • Tvoji profili na društvenim mrežama predstavljaju jedan mozaik raznih umjetničkih fragmenata, od onih glazbenih, fotografskih, modnih pa sve do pjesničkih, smatraš li da društvene mreže pomažu umjetnicima da se iskažu i svoje radove lakše predstave publici i koliko su tebi koristile u umjetničkom radu?

Jako zanimljivo pitanje. U bilo kojem kontekstu da razgovaramo, uvijek bih za sebe rekla da sam stara duša koja se često ne snalazi u ovom modernom, užurbanom svijetu i vremenu u kojem se zatekla. A opet, s druge strane, vjerujem kako svatko od nas ima neku svoju svrhu i razlog zašto smo baš sada tu gdje jesmo. Nikad nisam voljela kalupe niti isključivost bilo koje vrste, a kako umjetnost doživljavam kao potpunu slobodu, meni je prirodno okušati se u što više njezinih oblika. Imala sam do sada i prisutan faktor sreće, koja se nekako uvijek pobrine da me pronađu ti bliski, “srodni” ljudi koji govore mojim jezikom i požele nešto zajednički stvoriti. Mislim da je danas zahvaljujući Instagramu i društvenim mrežama, puno lakše plasirati i predstaviti svoj rad široj publici i umrežiti se s ljudima sličnog polja interesa i djelovanja. Koristim njegove blagodati i guštam u svojoj zajednici odanih i dobronamjernih ljudi koji me uvijek potiču da budem bolja nego što sam bila jučer. 

  • Uz umjetnost, neko vrijeme bavila si se marketingom i menadžmentom. Jesi li u tom poslu imala prostora za umjetničko izražavanje ili je ipak bila riječ o oprečnim profesijama te možeš li navesti neke njihove prednosti i mane?

Mislim da se svaki čovjek barem u jednom periodu života “lomi” između toga da ima sigurnost i egzistenciju u kojoj neće morati razbijati glavu kako će plaćati račune svaki mjesec i neke svoje vizije života, afiniteta i sklonosti. Dva puta sam se okušala u marketinškom svijetu i agencijskom životu, upravo iz prvo spomenutih razloga, ali u konačnici nisam mogla protiv sebe i svojih prioriteta. Ne žalim niti za jednim iskustvom jer me svako očvrsnulo, naučilo i u konačnici dovelo do osobe koja sam danas. Zahvalna sam na poznanstvima, kolegama i svim lijepim, zajedničkim trenutcima, ali ja sam umjetnik, a ne ekonomist. Marketing i menadžment su dinamične, brze poslovne okoline u kojima je kreativnost iznimno bitna, ali uvijek pod pritiskom gorućih rokova. Umjetnost je polje u kojem je ipak primarno, barem što se mene tiče, ostaviti neki svoj trag i pokušati biti maleni kotačić promjene u svijetu na bolje. Agencija mi je pružala financijsku sigurnost, ali sam patila kao osoba jer se nikako nisam mogla zamisliti dugoročno u tom svijetu. Umjetnost je izazovna, konkurencija je velika, ali sam usprkos tome iznutra mirna i zadovoljna. Tu sam autentična, vjerujem u svaki svoj koračić i znam da ću pronaći rješenje svakom problemu koji me pokuša obeshrabriti. 

  • Aktivna si članica udruge PLANTaža koja 3. Srpnja u Osijeku održava događaj PLANTida, a u sklopu kojega ćeš provoditi radionicu Svi smo mi glumci. Možeš li nam reći o čemu je točno riječ?

Udruga PLANTaža još je jedno ostvarenje mojih želja i težnji. Pruža mi mogućnost da doprinesem zajednici i da svoju kreativnost upotrijebim u svrhu nekog većeg dobra. Zvuči poprilično sanjarski, znam, ali ja stvarno u to vjerujem. Ne zamaram se time da moram u životu postići nešto veliko, bombastično i otisnuto ‘masnim slovima’. Meni je dovoljno ako u nekome probudim ljubav prema umjetnosti, odškrinem vrata čudesnoga svijeta kojeg ona otkriva i rasvjetljava u svakome od nas. Tako bih i predstavila svoju radionicu na PLANTidi zbog koje sam silno uzbuđena i sretna, ali mi stvara i pristojnu količinu treme. Bit će tu pripremnih radnji, tehnika disanja, vježbi u kojima ćemo poraditi na glumačkoj improvizaciji, proći zajedno različite situacije… Iznad svega, bit će puno spontanosti, neposrednosti, topline i humora, stoga pozivam od srca sve zainteresirane da mi se pridruže. Poanta ove radionice nije da ste uplašeni, nesigurni i da se želite sakriti u zadnje redove da vas “učiteljica” ne prozove. U ovome smo svi skupa, a ja sam tek jedan medij koji će vas podsjetiti koliko je zabavno i oslobađajuće igrati se. Gluma je igra i želim vam da ju prigrlite i trajno zadržite u sebi. 

  • Za kraj, kakvi su ti planovi budućnost? Hoćemo li uskoro negdje moći pročitati neku tvoju zbirku radova ili te gledati na malim ekranima?

Moja baka bi rekla “Čovjek snuje, a Bog određuje” ha-ha. Veliki sam pobornik sadašnjeg trenutka, a to je dobro jer s obzirom na to da sam ja ‘Dunja u oblacima’, potrebno mi je nešto što će me bare malo zadržati nogama na zemlji. Svakako nastavljam probijati svoj put u umjetnosti i tragati za svojim malim mjestom pod suncem. Što se glume tiče, do sada je nekako sve išlo prirodno i spontano, stoga bih si poželjela da moj put tako nastavi i dalje. Polako, strpljivo, predano. Nije mi bitno pošto poto doći do cilja, bitno mi je da se ponosim putovanjem koji će me do njega dovesti. Tražit ću i dalje ljude slične energije za suradnje, odlaziti na audicije, a ostalo će vrijeme pokazati. Što se mog literarnog stvaralaštva tiče, tu knjigu sam obećala javno i sigurno će ugledati svjetlo dana. Skupljam svoje postojeće materijale, zapisujem, arhiviram i onda ću se napokon baciti na meni najteži dio posla, a to je odabir priča koje su po meni zaslužile imati svoje mjesto u njoj. Ni tu se ne vodim raciom, nego čistom emocijom. Želim da moja knjiga jednog dana u nečijim rukama bude poziv, prijatelj i motivacija da ne odustaje od svojih snova i priče koju želi proslijediti nekim novim klincima…

Foto: Kristijan Cimer (objavljujemo uz dozvolu autora)

Facebook Comments