19. ožujka 2024.

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Ines Novak piše: Ma nemojte mi reći da u Osijeku nema ništa zanimljivoga!?

5 min read
Više od 10 godina Ines Novak radi u civilnom sektoru u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Osijeku, završila Pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičku izobrazbu na Filozofskom fakultetu u Osijeku i brojne edukacije vezane uz rad s djecom. Pokretačica je i voditeljica brojnih inicijativa, aktivnosti i projekata za djecu, a od 2015. godine predsjednica je Dječjeg kreativnog centra Dokkica. Majka je troje djece.

U novoj kolumni Ines Novak piše o prevelikoj roditeljskoj brizi, restrikcijama, ali i neznanju što imaju na raspolaganju: Treba li nam odgoj za slobodno vrijeme?

Upoznala sam dosta ljudi koji, unatoč činjenici življenja u ovom gradu, vječno kukaju kako nema ništ’ zanimljivo. Ti isti ljudi kad im spomeneš neka događanja, često puta zinu jer, nažalost, još nisu čuli za iste. A što im tada reći? Tko traži taj i nađe – kaže stara izreka pa se pitam koliko ti isti ljudi uopće žele biti involvirani u društvena ili kulturna događanja.

Od Osječke ljetne noći, Osječkog ljeta kulture, In Da Sofe, ReArt festivala, Panonninan Challengea, Zemlje bez granica, koncerata i predstava, dječjih ljetnih kampova… Ma nemojte mi reći da u Osijeku nema ništa zanimljivoga!?

Odnos roditelja prema slobodnom vremenu

Svojevremeno sam poznavala obitelji koje naprimjer nikada nisu odveli svoje predškolsko dijete u ZOO vrt, vozili se kompom ili išli na Kopiku, a kamoli uključili dijete u neke dugotrajnije slobodne aktivnosti. Nadalje, znala sam susresti roditelje i bake i djedove koji svojoj djeci odnosno unucima ne dopuštaju slobodnu igru na igralištima i pješčanicima pa idu za njima i govore „Nemoj trčati, past ćeš i udarit ćeš se!“, „Nemoj to dirati, uprljat ćeš se!“, „Nemoj se penjati, past ćeš!“… Dođe mi nekad da im kažem „’Ajd molim vas pustite dijete da se na miru igra!“. O slobodnoj igri i razvoju dječjeg mozga divno govori dr. Ranko Rajović o kojemu sam već pisala, a čije sam predavanje imala prilike slušati prije koju godinu. Čovjek je fenomenalan pa ga preporučujem roditeljima koji žele više doznati o razvoju dječjeg mozga i slobodnoj igri djeteta. Youtube je pun njegovih predavanja.

O prilagodbi djece u predškolski program za djecu koja ne pohađaju vrtić koji smo nekoliko godina provodili u DOKKICI mogu reći pozitivna i negativna iskustva. Negativna iskustva bila su vezana uz svijest roditelja o potrebi uključivanja djece odnosno činjenici da, kao roditelji, imaju prezaštitinički stav prema djetetu – nešto u smislu držanja djeteta pod staklenim zvonom. Pitam se jesu li ti roditelji pročitali ili razgovarali s nekim o odgoju djece.

Prije nekoliko dana bila sam sa svojim četverogodišnjim sinom na igralištu na Kopici. Velika ljuljačka (ona na koju stane nekoliko djece) bila je prazna pa smo potrčali prema njoj. Mama i tata približili su se sa svojom, čini mi se, šestogodišnjakinjom i djevojčica je stidljivo gledala u nas dvoje koji smo već sjeli na ljuljačku. „Hoćeš se ljuljati s nama?“ pitala sam djevojčicu, a tata je brzo odgovorio „Ona se stidi“. Djevojčica je imala priliku za kratku socijalizaciju, doživljaj zajedničke akcije i kratkog druženja… Ni u jednom trenutku roditelji ju nisu probali potaknuti da nam se pridruži, a ja sam ostala pomalo tužna dok sam pogledom otpratila djevojčicu s roditeljima koji su se udaljili na mjesto na kojemu su mogli biti sami. Pomislila sam kako su lako odustali od prilike da svom djetetu daju poticaj na interakciju s drugim djetetom i ostavili je u doživljaju stida koji joj je blokirao mogućnost novog iskustva.

Nedavno sam posjetila parkić u Stepinčevoj u kojemu je smještena mala fontana. Dvije su djevojčice bose ushićeno trčkarale po njoj. Temperatura je bila visoka, a a njihov smijeh je odzvanjao parkom. Naravno, i moj četverogodišnjak im se pridružio pa su njih troje imali svoj vodeni performance. Uživala sam u prizoru dječje radosti. Djevojčice su smočile odjeću, kao i moj sin. Prišla sam paru koji je sjedio na klupi i izrazila pohvalu što su djevojčicama priuštili ove radosne trenutke.

Ovih sam dana često na Trgu Ante Starčevića i s radošću gledam dječicu koja veselo bosa tabanjaju po fontani. Moj sin je stalni gost fontane, a nerijetko se, kao i neka djeca, smoči do gole kože. Ima i odraslih koji se, poput mene, bez ikakvog bada prošetaju bosi fontanom. Mnogi ljudi zbog skrupula lišavaju svoju djecu i sebe lijepih iskustava. Žalosno je što nisu svjesni da time na neki način i narušavaju zdrav razvoj svoga djeteta.

Geografija slobodnog vremena

Istražujući temu slobodnog vremena, na internetu sam pronašla publikaciju pod naslovom Geografija slobodnog vremena. Neki aspekti istraživanja. Geografija slobodnog vremena je geografska znanstvena disciplina koja proučava odnos između slobodnog vremena i ostalih društvenih praksi i ponašanja, prostore slobodnih aktivnosti te prostorne obrasce (distribucije i manifestacije) ljudskog ponašanja u slobodno vrijeme. U publikaciji se spominju urbana geografija (Odvajanjem mjesta rada od mjesta stanovanja te mjesta provođenja slobodnog vremena, usporedo s rastom urbanizacije dolazi do otvaranja prostora za organizirano provođenje slobodnog vremena. Uređuju se parkovi, otvaraju sportske dvorane, kafići, klubovi. Promjena prostorne i funkcionalne strukture grada.), prometna geografija (Prometna povezanost i dostupnost u velikoj mjeri određuju načine provođenja slobodnog vremena.), kulturna geografija (Diversifikacija slobodnog vremena te sve veće povezivanje slobodnog vremena s iskustvom).

Nadalje, publikacija navodi i jednu od definicija slobodnog vremena – slobodno vrijeme jest skup aktivnosti kojima se pojedinac svojevoljno bavi te se tako odmara ili zabavlja, povećava razinu svoje informiranosti, razvija svoje sposobnosti, a sve to u vrijeme u kojima nema ostalih poslovnih, obiteljskih ili društvenih obaveza (Dumazedier, 1967.). Ujedno, navode se i funkcije slobodnog vremena: odmor, razonoda, razvoj osobnosti. Dimenzije slobodnog vremena (j. Mansvelt): slobodno vrijeme kao vrijeme odmora, slobodno vrijeme kao vrijeme za aktivnost, slobodno vrijeme kao iskustvo, slobodno vrijeme kao oblik ponašanja.

(Do)živite svoj grad punim plućima!

O slobodnom vremenu provedena su brojna istraživanja, a danas nam, vjerujem, više nego ikada treba odgoj za slobodno vrijeme. Žalosno je da mnogi ljudi živeći u ovom gradu ne vide njegove blagodati za slobodno vrijeme. I ne, ne treba uvijek vaditi novčanik, ako je već netko spreman reći kako za sve treba para. Treba imati volju. Dok jedni mrgođu i slobodno vrijeme provode buljeći u tv, neki uživaju u gradu na rijeci koji se trudi i nakon proteklih nemilih vremena pružiti nam najbolje što može. Imamo mi štošta dobroga, samo treba istražiti. Ne dopustite da vas udobonost naslonjača, bezvoljnost, skrupule ili tko zna što odvoje od brojnih urbanih sadržaja koje vama i vašoj djeci mogu donijeti lijepe doživljaje i uspomene. Slobodno vrijeme ispunite raznim aktivnostima koje možete pronaći u gotovo svakom kutku Osijeka. (Do)živite svoj grad punim plućima!

Foto: Ines Novak (osobna arhiva)

Facebook Comments