19. ožujka 2024.

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

‘Danski dnevnik’ Ines Novak: Iskustva za revolucionaran potez za Osijek i Slavoniju

10 min read
Više od 10 godina Ines Novak radi u civilnom sektoru u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Osijeku, završila Pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičku izobrazbu na Filozofskom fakultetu u Osijeku i brojne edukacije vezane uz rad s djecom. Pokretačica je i voditeljica brojnih inicijativa, aktivnosti i projekata za djecu, a od 2015. godine predsjednica je Dječjeg kreativnog centra Dokkica. Majka je troje djece.

Poznata Hamletova izjava “Nešto je trulo u državi Danskoj” nikako mi ne sjeda kad je u pitanju moje nedavno putovanje. Nekako mi više odgovara – “Ništa nije trulo u državi Danskoj!”

Prošli sam tjedan zajedno s kolegama uključenima u naš EU projekt “Kreativna STEM revolucija u Slavoniji” boravila u Danskoj i to u Kopenhagenu, Sonderborgu i Nordborgu  (regija Južna Danska na sjeverozapadnoj polovici otoka Als uz istočnu obalu poluotoka Jutland na jugu Danske). Svrha je našega putovanja bila posjetiti Znanstveni park Universe u Nordborgu i Znanstveni centar Experimentarium u Kopenhagenu kako bismo se upoznali sa sadržajima namjenjenima interaktivnom učenju znanosti i tehnologije, a koji će nam poslužiti za osmišljavanje našeg, osječkog STEM parka koji planiramo otvoriti u svibnju 2022. godine.

Da, bit će to doista revolucionaran potez za Osijek i Slavoniju, ali i Hrvatsku jer zasada jedini sličan projekt postoji u malom mjestašcu u Hrvatskom zagorju (Oroslavje) i to u privatnom dvorištu trojice braće koji su uz veliki entuzijazam i puno napora uspjeli izraditi i postaviti 15-ak jednostavnih učila, a od zatvorenih prostora, najsličniji je ideji neposrednog istraživanja znanosti zagrebački Muzej iluzija što je, naravno, u usporedbi s Danskom, kap u moru.

Inače, Danska je iznimno bogata raznim turističkim, edukativnim, zabavnim, obiteljskim i drugim sadržajima smještenim u velike zatvorene i otvorene prostore koji oduševljavaju, a zanimljivost našem putovanju dala je činjenica što smo nakon slijetanja u avionsku luku u Kopenhagenu iznajmili dva vozila koja smo koristili do polaska kući tako da smo mogli doživjeti Dansku malo bolje i obzirom da je udaljenost od Kopenhagena do Sonderborga u koji smo morali ići, nekoliko sati vožnje.

Nakon aviona i automobila, u Danskoj smo se vozili i kopenhagenskim Metroom, a jednu smo večer skočili vlakom do Švedske u Malmo, na krajnjem jugu Švedske, grad s oko 270.000 stanovnika. Osim toga, pri povratku iz Sonderborga u Kopenhagen dio puta smo se vozili prtenim putem kroz neku šumu i danska sela uz jednu vožnju i trajektom, tako da možemo reći kako smo u nekoliko dana isprobali sve vrste prijevoza što je svakako obogatilo naše putovanje.

Znanstveni park Universe nalazi se na ogromnoj površini otvorenog prostora koji sadrži više od 20 zatvorenih i poluotvorenih paviljona u kojima na neposredan, interaktivan način posjetitelji mogu doživjeti znanost i tehnologiju. Sredinom 90-ih, direktor Danfossa dobio je ideju o stvaranju parka s naglaskom na znanost i tehnologiju, a 2000. godine kupio je Plavu kocku na izložbi EXPO u Hannoveru, koja je od tada postala jedna od znamenitosti parka. “Problem je danas što ljude ne zanima priroda i tehnologija jer ne mogu vidjeti kako stvari funkcioniraju”, kaže Jørgen Mads Clausen, a na pitanje zašto je važno stvoriti interes za znanost kaže “Svi želimo socijalnu državu, ali to pretpostavlja da imamo naprednu industriju koja stvara podlogu za prosperitet. To zahtijeva da možemo preživjeti globalizaciju. Naši proizvodi moraju imati veći sadržaj znanja, pa nam je potrebno više tehnologa – tj. inženjera i znanstvenika – koji mogu doći do ovih novih proizvoda koje moramo koristiti i od kojih ćemo preživjeti. Ako nema dovoljno inženjera, to ide krivim putem. Ne možemo živjeti bez visoke tehnologije, naše se društvo temelji na visokoj tehnologiji.”

Tako sam u Parku Universe ušla u spomenutu Plavu kocku – veliku građevinu preko čije se vanjske površine konstantno slijeva voda, a unutar nje doživjela sam osjećaje poput putovanja brodom na Grenlandu dok se tope glečeri, prolaska pored glečera, istraživala elektricitet i divila se impozantnoj simulaciji nastanka zemaljske kugle… U paviljonu “Fire zone” kroz simulaciju doživjela sam osjećaj požara u jednom stanu, doznala koliko treba vremena da izgore određene stvari, kako izgleda komunikacija prilikom spašavanja ljudi u požaru i sl. Šetala sam prekrasnim japanskim vrtom, isprobavala brojna učila, vozila Segwey malim parkom, svladavala visinske izazove u adrenalinskom parku, kopala pijesak mini bagerom, igrala zanimljive igre i zagonetke, u VR parku se vozila rollercoasterom koji je prije vožnje na monitoru nacrtao moj kolega, spuštala se padobranom, prolazila prepreke u sobi punoj lasera… Nebrojeno mnogo iskustava za posjetitelje nudi ovaj park nakon čijeg posjeta ne možete ostati isti. (Tko želi više doznati o ovom parku: https://universe.dk/)

Na tragu razmišljanja osnivača jednog od najpoznatijih europskih znanstvenih parkova stoji i razmišljanje grupe entuzijasta okupljenih u našem projektu, a to su predstavnici Odjela za matematiku, fiziku osječkog Sveučilišta koje je projektni partner zajedno s Udrugom Kreaktiva, Građevinskim i arhitektonskim fakultetom, Prehrambeno-tehnološkim fakultetom i vukovarskom Tehničkom školom Nikole Tesle.

Uz ovaj impresivni znanstveni park na otvorenom, u Kopenhagenu smo posjetili vodeći danski znanstveni centar – Experimentarium koji se prostire na nekoliko tisuća kvadrata i nekoliko etaža. Experimentarium je neprofitna zaklada čiji je cilj potaknuti interes ljudi za znanost i tehnologiju te povećati njihovu svijest o znanstvenim i tehnološkim metodama i istraživanjima kroz učenje i igru.

U Sonderborgu smo prespavali u malom obiteljskom hotelu s pogledom na Baltičko more, a vlasnica hotela nas je ugodno iznenadila pohvalivši naše more uz informaciju kako za par dana putuje za Lošinj na koji odlazi s obitelji već nekoliko godina. Sonderborg, gradić od cca 27.000 stanovnika nas je oduševio, središte je trgovine, turizma, industrije i obrazovanja te sjedište nekoliko industrijskih tvrtki.

Imali smo veliku sreću s vremenskim prilikama jer, kako smo doznali, u to vrijeme inače nisu tako visoke temperature (dnevne temperature su bile do 26 C stupnjeva).

A Kopenhagen? Pa što da vam pričam?! Oduševio me u svakom smislu. Ljepota prizora na koju god stranu usmjeriš pogled. Sve je sređeno i vizualno dojmljivo. Nema oronulih zgrada, oronulih nogostupa, neprimjerenih građevina… sve je arhitektonski i estetski usklađeno. Nema kao kod nas, naselje obiteljskih kuća, pa odjednom nikne stambena zgrada na kojoj su stanari postavili četiri vrste stolarije. Kante i kontejneri za otpad su u jednoj, neutralnoj boji (tamno siva čini mi se), a na samim kantama su male naljepnice koje označavaju vrste otpada, tako da se toliko ne ističu ispred stambenih kuća i zgrada. Kuće i zgrade su jednostavnih konstrukcija, uz, naravno, njihov prepoznatljiv stil, i sve je nekako vizualno usklađeno, nema da nešto vrišti.

Omjer dnevnog prometovanja gradskim ulicama ide u korist biciklista u usporedbi s automobilima, a posebno su me se dojmili bicikli koji naprijed imaju veliku, hajmo reći prikolicu, u kojoj možete voziti čak četvero djece. Ne znam imaju li ovi bicikli poseban naziv, ali su mi totalno cool, podsjećaju na naše Unikom-ove bicikle s kantama u koje čistači ulica stavljaju lišće i otpad, samo je prostor za vožnju djece/stvari ovdje veći. Malo-malo nailazimo na ogromne parkirališne prostore za bicikle, stotine bicikala na jednom prostoru, a brojne od njih možeš iznajmiti. Vozi se u odijelima, haljinama, štiklama…

Nažalost, ne mogu se pohvaliti, i to mi je žao, da sam uspjela vidjeti Malu Sirenu (Den Lille Havfrue) koja sjedi na stijeni i zamišljeno gleda u brodove koji prolaze, najpoznatiji danski spomenik, jer sam bila pod teškom prehladom po dolasku u Dansku kad je moja ekipa već obavila jednu turu upoznavanja grada. Skulptura, koju je naručio Carl Jacobsen, šef pivovare Carlsberg, inspiriran je baletnom inačicom Male Sirene, koja se pak temeljila na pripovijesti Hansa Christiana Andersena o sireni koja se zaljubljuje u princa. Kipar, Edvard Eriksen (1876.-1959.), želio je upotrijebiti kao model Ellen Price, prima balerinu koja je igrala ulogu sirene. Međutim, kada je plesačica saznala gdje bi se kip nalazio, odbila je nastaviti s poziranjem te dopustila da se samo njeno lice koristi za skulpturu. Tijelo je modelirano prema onom kiparove supruge.

Nakon dvodnevnog obilaska Parka Universe i Experimentariuma, zadnji smo dan iskoristili za još jednu turu šetnje Kopenhagenom. Odvojili smo se u grupe kako bi svatko posjetio onaj dio grada koji želi. 

U poznatom dijelu grada nabrzinu sam se ufotkala ispred Muzeja Guinnessovih rekorda (nije bilo vremena za razgledavanje), pored skulpture Roberta Pershinga Wadlowa (Alton, Illinois, 22. veljače 1918. – Manistee, Michigan, 15. srpnja 1940.), koji je prema Guinnessovoj knjizi rekorda najviši čovjek u medicinskoj povijesti (272 cm i 200 kg). (Više od dvije mene…).

Zadnji dan našeg danskog putovanja bio je četvrtak, a ja sam upijala sunce i boje na ulicama Kopenhagena. Svidio mi se prijedlog kolegice Martine da posjetimo hippie naselje te smo se uputile preko dva mosta do Christianie, koji slovi kao najveći društveni eksperiment na svijetu. Slobodni grad Christiania – autonomna je zajednica bez struje, asfalta i s marihuanom u dvorištima. Sedamdesetih godina prvi ljudi ušli su u napuštene vojne zgrade. Vlade su se mijenjale, gradske vlasti su ih tjerale, ali Christiania je još nezaobilazni dio Kopenhagena. Oko tisuću ljudi živi u ovom zanimljivom dijelu grada koji nema noćne rasvjete, nema asfalta, a okružen je zelenilom i rijekom, a zauzima 34 hektara glavnog grada Danske. Nastala je 1971. godine kada je grupa hipija zauzela napuštenu vojnu bazu u blizini Kopenhagena i proglasili je slobodnim gradom i alternativnim društvom. Stanovništvo Christianie je razvilo vlastita pravila, potpuno nezavisna od danske vlade. Pravila zabranjuju krađu, oružje, pancirke i teške droge, kao što su heroin i kokain. Automobili su također zabranjeni i stanovnici mahom voze bicikle. “Cilj Christianie je stvoriti samoupravno društvo u kome će svaka individua sebe smatrati odgovornom za dobrobit čitave zajednice. Naša zajednica je stvorena da bude ekonomski samoodrživa i naše namjere su da ustrajemo u našem uvjerenju da psihička i fizička bijeda mogu biti izbjegnute.” Ova enklava je dobro poznata ljubiteljima alternativnog načina života iz cijele Skandinavije. Mnogi je nazivaju posljednjim utočištem hipija u Europi. Christiania je za kratko vrijeme postala glavna turistička atrakcija u Kopenhagenu. Oni imaju vlastitu valutu, loen, koja se mijenja otprilike 7,7 za jedan euro. Godinama nakon 1971. godine, danske vlasti su pokušavale iseliti nepozvane stanare. Jedno vrijeme je čak banda motociklista bila preuzela kontrolu nad mjestom. Poslije dugogodišnjih rasprava, danska vlada je odustala od prijetnji da će iseliti hipije koji su se tamo bespravno naselili i priznala postojanje Christianije kao društvenog eksperimenta. U Christianiji nema nikakvog oblika vlasti, osim susjeda koji donose odluke o tome kako će živjeti jedni s drugima i kako će se razvijati njihovo susjedstvo. Zbog toga, ovo mjesto je magnet za sve ljude slobodnog duha koji godinama opsjedaju zidine napuštene vojarne i šire svoj duh slobode.  

Na ulazu sam odmah primjetila nekoliko recikliranih umjetničkih instalacija, zapravo uporabnih predmeta – fotelju od automobilskih guma i stol od različitih komada željeza. To je ispred ulaza u lokalni muzej. Reciklažna dvorišta imaju dio u kojima se nalaze nove stvari nastale od starih i to mi se jako svidjelo. Na maloj tržnici majice s Che Guevarinim likom, mnoštvo boja i odjevnih predmeta u hippie stilu. Na ulazu u jednom dijelu mladić me srdačno pozdravlja za malim šarenim štandom i ja oduševljeno prilazim kako bih vidjela što mi nudi. Dolazim do štanda i spuštam pogled na veliku vrećicu do vrha punu marihuanom. Odmahujem rukom i odlazim do svoje kolegice s kojom šetamo pored desetak takvih štandova te dolazimo do ogromne terase na kojoj oko stotinjak ljudi uz glazbu i pivo puši marihuanu. Prošavši još jedan dio opraštamo se od Christianie uz miris marihuane i predivnim grafitom na cijeloj površini pročelja jedne kuće.

Jurimo nazad, sjedamo kratko u lokalni birc na Tuborg po cijeni od 22 danske krune i ugodno smo iznenađene jer je upola jeftiniji od piva u središnjem dijelu grada. Iako se bojim visine, kao i moja kolegica, ipak smo se odlučile popeti na vrh tornja barokne Crkve našega Spasitelja, najpoznatije po vanjskom spiralnom zavojitom stubištu (90 m visine), s kojega sam mogla doživjeti pogled na središnji Kopenhagen, a onda je bilo piece of cake popeti se na Okruglu kulu (Rundetårn) od 35 metara, toranj iz 17. stoljeća izgrađen kao astronomski opservatorij.

Četvrtak poslijepodne jurim po šarenom Kopenhagenu punom biciklista i pješaka, preko mostova, susrećem različite ljude, na licima im iščitavam zadovoljstvo, na ulicama nema buke i živčanih ispada vozača, vozači imaju potpuno razumijevanje za stotine biciklista koji jure gradskim ulicama – grad živi punim plućima. Upijam sunce i razmišljam kako nisam vidjela niti jednog pretilog čovjeka ni dijete. Kolege pričaju da su se vozile brodićem po cijeni od samo 50 danskih kruna sat vremena (cca 50 HRK) i vidjeli još štošta. Dijelimo priče dok čekamo avion za Budimpeštu. Svi smo zadovoljni putovanjem i iskustvima, a ja odlazim puna impresija, suvenira, zgodnom društvenom igrom i hrpom fotki i videa.

Pronašla sam pjesmu Copenhagen Dreaming i lijepim ju na video snimljen na najpoznatijoj lokaciji ovog prekrasnog grada koji sam ostavila s predivnim iskustvima, okusom odličnih peciva, duginim bojama, mirisom marihune, sunčevim zrakama na licu dok prelazim preko brojnih mostova i nezaboravnim pogledom na središte grada s 90 metara visine. 

Komadić Danske smo donijeli u našim srcima, a komadić Danske ćemo ugraditi u viziju novog STEM parka. Sva sreća pa živimo u digitalno doba, pa nas dvanaest sudionika ima pozamašnu zbirku fotografija i snimki od kojih će neke biti predstavljene u službenoj prezentaciji.

Ako ikako možete, obvezno posjetite Kopenhagen. Ako ne, pričekajte još malo našu prezentaciju. 🙂

Foto: Ines Novak (osobna arhiva)

Facebook Comments