28. svibnja 2023.

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Slijedi dosad najveća promjena hrvatskog školskog sustava – program cjelodnevne škole!

3 min read
Više od 12 godina Ines Novak radi u civilnom sektoru u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja i socijalnih usluga za djecu i roditelje. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Osijeku, završila Pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičku izobrazbu na Filozofskom fakultetu u Osijeku i brojne edukacije vezane uz rad s djecom i mladima, a od listopada 2022. je i certificirana praktičarka neurolongvističkog programiranja. Pokretačica je i voditeljica brojnih inicijativa, aktivnosti i projekata za djecu, a od 2015. godine predsjednica je Dječjeg kreativnog centra DOKKICA. Uz ostatak tima DOKKICE dobitnica je državne Nagrade za promicanje prava djeteta u 2021. godini. Majka je troje djece.

Vjerujem da su mnogi čuli da je u Hrvatskoj u pripremi cjelodnevna škola koja će obuhvatiti sve učenike osnovnih škola. Plan je Ministarstva da zaživi od školske godine 2027./2028., a prethodit će joj eksperimentalna provedba čiji je program nedavno predstavljen u Ministarstvu znanosti i obrazovanja.

Nastavni dan za učenike bit će podijeljen u dva dijela – obvezni i izborni. Obvezni dio trajao bi do 15 ili 15:30, nakon čega, u drugom dijelu, slijede izborne izvannastavne i izvanškolske aktivnosti do oko 17 sati. Uvode se i novi predmeti, a učiteljima će biti uvećana osnovna plaća. Javni poziv za odabir 50 škola koje će sudjelovati u eksperimentalnoj provedbi iduće četiri godine bit će otvoren 28. travnja, a odabrane će škole dobiti oko 300.000 eura za provedbu.

Razlog ovoj promjeni je što su hrvatski učenici prema programima međunarodne procjene znanja i vještina, poput PISA-e, postizali nešto ispodprosječne rezultate, a ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs navodi kako je to djelomično posljedica toga što učenici, u odnosu na ostale zemlje EU, provode najmanje vremena u učionicama.

Ministar je najavio i kako se mijenja kurikulum, na način da se uvode novi predmeti te povećava broj sati kod određenih postojećih predmeta. Umjesto predmeta ‘Priroda i društvo’ za učenike od 1. do 4. razreda uvodi se predmet ‘Prirodoslovlje’ do šestog razreda, a uvodi se i predmet ‘Društvo i zajednica’ te dva izborna predmeta ‘Svijet i ja’ i drugi strani jezik. Među novim predmetima naći će se i ‘Praktične vještine’, predmet sličan nekadašnjem domaćinstvu. Osim novih predmeta, Fuchs je najavio povećanje broja sati hrvatskog jezika, matematike te predmeta koji se „odnose na umjetnički dio”, poput likovne kulture, a nastavu tjelesne kulture u nižim razredima vodit će kineziolozi.

Detaljnije informacije mogu se pronaći na stranici Ministarstva, a ja sam jučer imala priliku razgovarati s nekoliko učitelja i budućih učitelja koji ne gledaju blagonaklono na ovu promjenu jer iskaču brojna pitanja na koje već sada nema susretljivih odgovora.

Neosporno je da su promjene u hrvatskom školstvu potrebne, o čemu godinama upozoravaju stručnjaci i svi oni koji se u svom djelovanju referiraju na obrazovni sustav, no sadašnji dojam vezan i uz samu pripremu ovog programa nije svima baš pozitivan jer se postavlja pitanje uključenosti adekvatnog broja učitelja u samu pripremu, a koji su glavni nositelji ovih promjena.

Svaka promjena je izazovna, u njoj će vjerojatno isplivati dobri i loši rezultati, no ne smije se zaboraviti kako će sam proces u svojoj najvažnijoj instanci – odnosu prema učenicima biti onoliko uspješan koliko je kompetentan učitelj. E sad se vratimo na kompetencije učitelja 21. stoljeća i postavimo si pitanje bilo kakvih promjena ako se smatra da u sustavu imamo oko 20 % onih koji dostojno rade svoj posao. Je li bilo kakva revolucionarna ideja spremna uroditi plodom u sustavu u kojemu se gotovo isključivo biraju podobni ravnatelji i učitelji, u kojemu govorimo o nedostatnim kapacitetima stručnih službi škola i gdje se samo rijetki učitelji odlučuju na usavršavanje? A što ćemo s tim?

U Akcijskom planu za provedbu Nacionalnog plana razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. godine, za razdoblje do 2024. godine navedene su brojne mjere od kojih mi je zapela za oko mjera 2.5. Unaprijediti sustav praćenja funkcioniranja odgojno-obrazovnog sustava i korištenja dostupnih podataka u oblikovanju odgojno-obrazovnih politika i provedbi reformi usmjerenih na kvalitetu, djelotvornost, učinkovitost i pravičnost a navedeni nositelj ove mjere je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a sunositelj Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja.

Zabrinjavajuće mi je što je nositelj mjere isključivo Ministarstvo, a sunositelj državna ustanova pa se pitam je li to doista pravedno da državni sustav sam sebe prati i vrednuje svoje funkcioniranje, bez uključivanja nedržavnih struktura.

Možemo li kao društvo s politiziranim odgojno-obrazovnim sustavom očekivati napredak ako ne raščistimo one stvari koje su debela boljka sustava i koje traže dublje promjene od promjene kurikuluma, uvođenja cjelodnevne škole i realizacije brojnih mjera i ciljeva Nacionalnog plana razvoja sustava obrazovanja? Dok se god budu zanemarivali i degradirali sposobni i kompetentni, a prednost davala podobnima neće biti ni boljih škola, ni boljih rezultata učenika, ni boljeg društva, ni uz najsavršenije napisanu reformu.

Foto: Ines Novak (osobna arhiva)