Miha igra i 90 i produžetke i penale, sve za NK Osijek! Mogao je i Dejo sve poslati u ‘3pm’, al’ nije!
Nema sumnje da je Sopiću sinoć bilo teško, da je bilo teško cijeloj svlačionici NK Osijeka. Ali, tko bi Mihi ‘dao voljno’ pred navijačima, pukom, publikom, pred njegovim navijačkim srcem, pred obvezama prema ‘bijelo-plavoj krvi’… ‘Zadrhtao’ je glasom i u vrlo teškom trenutku bio profesionalan. Sjeti se čovjek tako jedne manje složene situacije, ali zgodne paralele, gdje stvari nisu bile toliko ni teške ni obvezujuće… Možda nije paralela najispravnija, ali je ilustrativna. Jer, Miha igra i nakon 90 minuta!
Bila je ’00. godina. Nenad Bjelica je još igrao. Vašeg autora je Jutarnji list tada poslao na utakmicu austrijskih Rapida i Bregenza radi razgovora sa Dejanom Savičevićem. Sve ususret utakmici Rapida i Osijeka. A bila je tada još ‘egzotika’ imati intervju s bivšim igračem srpske Crvene Zvezde i talijanskog Milana. I da još govori o hrvatskom nogometu. Tek je 8-9 godina prošlo od rata tada. Još je postojala Jugoslavija, tek iza toga SiCG. Sve smo dogovorili s tamošnjim tadašnjim glasnogovornikom Rapida Peterom Klinglmüllerom. I sve je i išlo ‘kao po špagi’, ali smo se svojski načekali fotoreporter Vlado Kos i ja. Jer, Savičević je bio već ‘veteran’, nije mogao kao nekad, a tadašnji trener Rapida sve je izmjene napravio u 60. minuti i Dejo je morao igrati do kraja. Bio je ljut nakon utakmice, bijesan štoviše. Znao je i da ima obveze prema sponzorima, bogatim klupskim mecenama koji ‘u šator’ iza stadiona dovode svoju djecu na slikanje, a on je tu neophodan. I sve je Savičević odradio. Slikao se, smiješio i šepao. Odradio je i nas. Nisu mu bili bitni nogometni ‘fanovi’ u Osijeku, možda ni oni u Beču, još manje mu je bilo važno razgovarati s hrvatskim novinarima, a ipak je to obavio.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
Štoviše, ‘provozao’ nas je ‘bijesno’ bečkim ulicama, jedva smo pratili njegov ‘Passat’, parkirao na pola podzemne garaže i nekom zemljaku na ulazu bacio ključeve, nama rekao da parkiramo gdje hoćemo. A onda se Dejo, nakon pola sata, ustao, poklopio diktafon jer smo pitali za odnosn sa Srbima, za rat…, i nestao u bečkoj noći. Ali, pozdravio se fino, vidjeli smo se i poslije. A mogao nas je ‘sterati u 3 pm’. Jer, poslije svega, samo smo mu mi još trebali. A sada…
Fascinantna je bila sposobnost trenera i igrača NK Osijeka sve utakmice ove sezone svaki puta stati ispred kamere, jer to se u civiliziranom i sponzorima guranom nogometnom svijetu čini. Objasnili smo Vam. Bilo je nekad teško slušati kako se Coppitelli, Rožman i na kraju Željko Sopić bodre, kako bodre svlačionicu, zahvaljuju navijačima, ‘tepu’ jednu te istu priču o tome kako će ‘za 5 minuta biti bolje’. Jer, vjeruju i vjerovali su u to. Moraju. Da je drugačije, ondje ne bi trebali ni biti. I to je nešto čemu se treba nakloniti. Nije lako. Zamislite da u svom poslu mjesecima ne uspjevate ‘na zelenu granu’, ali tjerate dalje, odrađujete sve što morate, na kraju i stati pred kameru i reći da će – biti bolje.
Međutim, sinoć je pred kameru s mikrofonom u ruci stao jedino klupski glasnogovornik, bez sugovornika. Mario Mihić – Miha! ‘Posljednji navijač’ s Opusa.
Dame i gospodo, ako mene pitate, nema veće i snažnije poruke da u ovom trenutku, možda, nitko ne zna što reći i kako dalje, da nitko ‘nema muda’ ponoviti barem onu jednu ‘izlizanu kovanicu’ – ‘Dali smo 120%, danas vi igraju nogomet, lopta je okrugla, teren grbav, vjetar je puhao, moramo igrati svoju igru, protivnik nas je kaznio iz naših grešaka, sutra će biti bolje’. Bojimo se da u tu ‘izlizanu kovanicu’ možda više ne vjeruju.
A Miha je jedino znao da pred kameru valja stati. Mogao je to izbjeći. Zabilježili bi mediji kako izjave nije bilo, jer je, rekli bi, svim očito bilo jako teško. Ali nam se čini da se Miha odlučio na ovaj način poslati ovu snažnu poruku i izboriti se još jednom – za NK Osijek!
Foto: OsijekExpress.com (arhiva) & Youtube, NK Osijek (screenshot)
