Sub. svi 30th, 2020

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Ines Novak o važnosti učiteljskog poziva, dobrim i lošim učiteljima: Zamisli koju moć ima učitelj!?!

4 min read
INES NOVAK - Više od 10 godina Ines Novak radi u civilnom sektoru u području djece. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Osijeku te završila Pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičku izobrazbu na Odsjeku za cjeloživotno obrazovanje Filozofskog fakulteta u Osijeku. Sudjeluje na brojnim edukacijama vezanim uz rad s djecom i mladima. Nakon 5 godina rada u Dokkici, postaje predsjednica Udruge. U slobodno vrijeme piše pjesme i priče za djecu.
ines novak

Nedavno sam putovala sa suradnicom (učiteljicom) na važan sastanak te smo čitavim putem do Zagreba razgovarale o odgoju i obrazovanju. Jedna je od onih rjeđih učiteljica, koje sam tijekom proteklih 10-ak godina upoznavala kroz razne aktivnosti i projekte, za koju mogu reći kako živi svoj poziv.

Izreka kaže „Ne predaje učitelj ono što želi, ne predaje učitelj ono što zna, učitelj predaje ono što jest“. Ova izreka u potpunosti daje pravu sliku profesionalne orjentacije ili, čak, načela, kad su u pitanju učitelji.

Od prvih susreta s djecom na raznim radionicama, kroz posjete školama i suradnje s učiteljima intuitivno sam prepoznavala dobre i loše pristupe djeci odnosno dobre i loše učitelje.  Dobar učitelj je samoostvaren čovjek ili, možda, bolje rečeno, čovjek koji prvo i osnovno razumije djecu i ulaže u vlastiti osobni i profesionalni razvoj čime teži samoostvarenju. Kod takvih osoba možete vidjeti onu prekrasnu žar u očima i snagu srca dok pričaju o djeci, a odnos između takvog učitelja i učenika je poput šarene simfonije.

I tako, u razgovoru, moja suradnica u poluteatralnom tonu puna empatije prema djeci, izgovori ono što i sama već godinama izgovaram pri raspravama o odgoju i obrazovanju: „Zamisli koliku moć ima učitelj… on oblikuje te male mozgiće, njihove osobnosti, stvara odnos prema svijetu, životu… stvara od njih ljude…“. „Daaaa!“ – izgovorila sam u potpunom slaganju i rekla joj kako godinama isto tako govorim i mislim. Spoznaja da jedan čovjek – dobar ili loš ima odgojni i obrazovni utjecaj na djecu može nas dovesti do brojnih izazova koji zahtjevaju bitno drugačije promjene u sustavu.

„I što sad ta kreativnost?!? Meni je to bezveze.“ – izgovorila je jedna učiteljica, kako kaže moja suradnica, na jednom stručnom seminaru. Kao da je kretivnost nepotrebna u odgoju i obrazovanju. Ili da vam kažem kako je jednom cijeli razred došao u Dokkicu, a niti jedan učenik nije pozdravio. Čekajući učiteljicu da se pojavi kao voditelj posjete, stojeći kao domaćin, ispred mene je dokoračala sredovječna žena neugodne energije i pogleda te polutiho (čitaj jedva) pozdravila. Sve mi je bilo jasno. Na radionici u Dokkici sudjelovali su njeni učenici, ali ne i ona jer je otišla obaviti nešto. I da, to već dobro znam  –  učitelj koji „ostavlja“ djecu na radionici  je učitelj kojega baš i ne zanimaju njegovi učenici. Tko ne bi pratio, ako ništa drugo, snalaženje svojih učenika u nekim novim okolnostima?!? Onaj koji NE želi „rasti“ sa svojim učenicima, istraživati, biti podrška u novim izazovima spoznavanja društva i svijeta… To su primjeri loših učitelja.

TOKSIČNI UČITELJI

Toksični učitelji su lažni autoriteti, imaju visok ego, nisku razinu samopouzdanja i emocionalne inteligencije, najčešće su preokupirani samim sobom i ne misle da je kvalitetan odnos s učenicima nešto što je presudno za odgojno-obrazovni rad. Najčešće su to iskompleksirani ljudi, neostvarene ličnosti i siromašni duhom. Frontalni rad je, izgleda, kod ovakvih učitelja, ostao glavno načelo i u interpersonalnom odnosu s učenicima, čime se učenici stavljaju u pasivan i podređen položaj. Možete ih prepoznati po tome kako ih gledaju njihovi učenici („kiselo“) i po odnosu koji se vrlo brzo razazna već kroz kratku komunikaciju. Vidjela sam „prazne“ poglede djece, nekako nesretne i vidjela sam „zid“ između učiteljice i učenika. „Ova žena ne bi smjela biti učiteljica!“ – govorila sam nakon radionice kolegama.

„Zamisli koju moć ima učitelj!?!“ – često sam znala reći pod impresijama nakon promatranja brojnih učitelja i učenika kroz razne aktivnosti koje sam provodila u okviru suradnje Dokkice i škola. A oni divni, koji pršte ljubavlju prema učenicima! E, kako su ti učenici sretni – razvijaju se i „rastu im krila“.

Treba nam štošta da bismo popravili odgojno-obrazovni sustav. Trebaju nam novi pristupi, nove metode, novi kurikulumi, novi programi obrazovanja i usavršavanja, neovisni sustavi praćenja, evaluacije, samoevaluacije… Netko će reći da se to mijenja ovom reformom. A tko će promijeniti ljude???

Pitajte djecu tko je dobar a tko loš učitelj. Oni će vam dati jasan odgovor. Ali tko uopće želi pitati djecu? Ili, bolje rečeno, tko se usudi pitati djecu? Možda se neki boje da će djeca dati nisku ocjenu nekom učitelju pa što će onda…

MIŠLJENJA DJECE O DOBROM UČITELJU

Nepoznati autor je rekao „Najuzvišenije poučavanje jest življenje s otvorenim srcem“. Dok razmišljamo o važnosti odgoja i obrazovanja predstavljam vam kratki video koji sam snimila prije 4 godine s učenicima OŠ Franje Krežme temeljen na čl. 12 Konvencije UN-a o pravima djeteta  koji govori da djeca imaju pravo izraziti svoje mišljenje (o stvarima koje ih se tiču).

Foto: Osobna arhiva (Ines Novak)

Facebook Comments