Udomiteljstvo – Briga je posao od 24 sata: S djecom radiš sve, od školske zadaće do izleta i ljetovanja
Udomiteljstvo je poziv, a ne posao, jer je u odluci da se postane udomiteljem, reći će vam tako svaki udomitelj, prvenstvena ljubav prema djeci. Udomiteljstvo je privremeni oblik skrbi o djeci kojoj se osigurava boravak u obitelji, u pozitivnom i poticajnom okruženju. Stoga je važan motiv, kažu, jednako kao i odluka.
– Preispitivali smo se. Vjerujem da devedeset posto ljudi ima negativnu sliku o osobama koje se bave udomiteljstvom zato što dobivaju naknadu. I odmah se pretpostavlja da ti kao udomitelj kroz te naknade ostvaruješ ne znam kakav budžet i raspolažeš s velikim novcem. No to je novac za potrebe djeteta. Financijski sam neovisan, imam posao i supruga je donedavno radila. No sada je puna kuća djece, priča udomitelj Ištvan Rošta. On kao i svi ostali udomitelji najvećim problemom smatraju skrbništvo nad djetetom. Naime, biološki roditelji su i dalje, bez obzira što im je dijete oduzeto i smješteno na privremenu skrb u udomiteljsku obitelj, skrbnici svojoj djeci. Stoga se za svaku potrebu – izlet, liječnički pregled – treba tražiti njihova dozvola.
– Za svaki problem, za sve moraš tražiti dozvolu roditelja, a nekad se dogodi da su ti roditelji i u zatvoru. Nekad su nedostupni i tada se kao udomitelj osjećaš nemoćno, kaže Ilinka Rošta. U takvoj situaciji ni socijalni radnik, dodaje Ilinka, ne može puno pomoći. Smatra da bi se udomiteljima trebalo dati pravo potpisa barem za školske ekskurzije. No izlet je jednostavna situacija.
– Trebali smo ići s djetetom na magnetsku rezonanciju glave. Morali smo čekati da se djetetova majka izjasni prvo želi li ići u bolnicu potpisati ili ne želi, budući da je dijete trebalo primiti opću anesteziju za tu pretragu. Imali smo sreću da je majka pristala. Takve se situacije događaju jer nekad su roditelji samo roditelji toj djeci na papiru, objašnjava Ilinka.
– Iako imamo veliku podršku, negdje i zapne. Veliki je problem skrbništvo jer se sve, od najmanje sitnice mora rješavati s Centrom za socijalnu skrb i biološkim roditeljima, što predstavlja zaista veliki problem. No kad je dijete pod skrbništvom, možemo odlučivati sami oko nekih stvari, naravno za veće probleme, uvijek se obraćamo Centru, slaže se udomitelj Dalibor Jelić. Dodaje kako uz pomoć djelatnika Centra za socijalnu skrb, imaju i veliku pomoć Centra za pružanje usluga u zajednici Klasje Osijek, nevladine Udruge Projekt građanske demokratske inicijative (PGDI). Bilo koji problem moguće je riješiti uz suradnju i koordinaciju navedenih ustanova.
– Naša dva dečka koriste uslugu poludnevnog boravka Centra Klasje u Belom Manastiru. Tamo odlaze nakon škole, druže se i pišu domaću zadaću, dodaje Dalibor Jelić, a njegova supruga Melita kaže da nisu nikad sami kad nastane problem.
– Ako nastane problem, a uvijek se dogodi teška situacija, kada ne znamo kako ga riješiti, iz Centra stiže pomoć. Daju nam smjernice, savjetuju nas, upućuju i usmjeravaju kako nastali problem riješiti. Ne, nismo sami, objašnjava Melita Jelić.
Dugogodišnja udomiteljica Mirjana Humer kaže kako ima samo pozitivna iskustva u 18 godina udomiteljstva. Kroz šalu dodaje, kako je zapravo imala jako dobru djecu koju je odgajala kao svoje, i danas je ponosna na njih što su samostalni i odgovorni ljudi.
– Moje zadnje dijete, moj student je trebao ići u Dublin, a nismo mogli pronaći njegovog tatu da potpiše dozvolu. Njegov je tata puno radio za jednog privatnika, i nismo ga ni ja, ni socijalna radnica u tom trenutku mogle pronaći. U Centru su učinili sve da to dijete ipak otputuje u Dublin, i tako je i bilo. Prije toga smo trebali ići u Mostar, a dijete nije imalo putovnicu. Njegovi mama i tata morali su doći potpisati izjavu kod javnog bilježnika za putovnicu pa potom i za put. Išli smo i u Mostar i na more, bez ikakvih problema! Bitna je dobra suradnja i odnos s roditeljima, ispričala je udomiteljica Mirjana. Nedostaje joj jedino „tradicionalno okupljanje“ udomitelja.
– Mi udomitelji sastajali smo se svakog prvog četvrtka u mjesecu i međusobno razgovarali, iznosili probleme s kojima se susrećemo, situacije koje smo rješavali. Socijalna radnica nas je obavještavala o svim novostima kojih je bilo. Znate, većina je tih udomitelja imala djecu s posebnim potrebama. I to nije lako, pogotovo kad imate dvoje ili troje djece s poteškoćama. Mislim da bi ti udomitelji trebali imati barem tjedan dana dopusta, da se oni malo odmore. Njima je teže nego drugima koji imaju zdravu djecu. Samo tjedan ili deset dana da napune baterije, no problem je kome djecu ostaviti za to vrijeme, smatra Mirjana i dodaje da je udomiteljstvo posao koji traje 24 sata, sedam dana u tjednu. S djecom se radi sve – od školske zadaće do izleta i ljetovanja.
Više o udomiteljstvu možete saznati na poveznici Centra za pružanje usluga u zajednici Klasje Osijek koji provodi projekt „Podržimo i osnažimo dijete i obitelj“, sufinanciran iz Europskog socijalnog fonda: https://klasje.hr/promotivni-materijali-o-udomiteljstvu-za-djecu/. Projekt je vrijedan 5.987.667,50 kuna i u potpunosti financiran iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj materijala isključiva je odgovornost Centra za pružanje usluga u zajednici Klasje.
Foto: Klasje (screenshot) & Pixabay (ilustracija)
