FOTO Ona je prva osječka policajka koja se prijavila i istrčala 31 kilometar utrke Štit domovine!

Damu se ne pita za godine! Još manje se pita damu koja rastavi i sastavi automatsku pušku, s njom pretrči 31 kilometar, prijeđe na užetu desetke metara, spusti se niz liticu, u natjecanju gađenjem mete iz pištolja postigne vrhunske rezultate. Ali, reći ćemo vam samo jedno, jer i sama je to u razgovoru rekla, mogla bi po godinama biti majkom većini natjecatelja i natjecateljica. Dame i gospodo, ona je Eleonora Matić, policijska službenica iz Osijeka, majka i supruga, prva osječka i prva osječko-baranjska predstavnica na natjecanju 4. memorijal Šimo Đanić – Štit domovine – Đakovo ’22, na natjecanju za najspremnijeg policajca i policajku Hrvatske. Na cilj je stigla 7. u svojoj konkurenciji, no svatko je u ovom zahtjevnom terenu i zadaći – pobjednik! Stala je pod zastavom na Trgu u Đakovu, poklonila se zastavi i praktički zaplakala od sreće ispunivši veliku želju i san dovršavanja najzahtjevnije utrke. A nije bilo lako, rekla je.

Naime, u organizaciji Policijske uprave osječko-baranjske, a uz podršku Ravnateljstva policije i u suradnji s Osječko-baranjskom županijom, Gradom Đakovo, Općinom Trnava i Udrugom specijalne policije iz Domovinskog rata, održano je spomenuto natjecanje. Nikada do ovog puta nije se prijavila niti jedna žena, niti jedna policajka iz PU OBŽ. Eleonora Matić prva je na sebe ogrnula 10 kilograma opreme, oružje, čizme i krenula slavonskim ravnima prema cilju udaljenom 31 kilometar.

Nacija je već imala priliku u nacionalnim medijima čitati o uspjesima i naporima hrvatskih policajki u ovom natjecanju, no i Osijek i Osječko-baranjska županija imaju svoju ‘perjanicu’ natjecanja, Osječanku…

– Kroz dugogodišnje bavljenje različitim sportova ovo mi je bio jedan od većih izazova. Trebalo je pokazati brojne vještine i snagu da bi se došlo do cilja. Bila sam jako motivirana i bila mi je to velika želja – počela je Eleonora Matić za OsijekExpress.com, dodajući kako je osim želje valjalo imati i sposobnosti, koje je policija prethodno testirala…

– Samom natjecanju su prethodile kvalifikacije za startne pozicije. Gađali smo službenim pištoljem, službenom jurišnom puškom VHS, imali veslanje kanuom i plivanje u bazenu. Nakon provjere tih sposobnosti, kao i motoričkih sposobnosti, uslijedila je utrka. Pred sobom smo imali 10 kilograma opreme s puškom, koju smo morali imati svo vrijeme, kao i 31 kilometar. Imali smo 7 radnih točaka s različitim zadatcima i 3 kontrolne točke – navela je Matić, nastavivši na naš upit pojašnjavati sadržaj svake od njih…

(tekst se nastavlja ispod fotografija)

– Prva radna točka je bila navigacija. Dobili smo posebnu kartu po kojoj smo se morali ravnati. ‘Tirolska prečnica’ nas je čekala poslije, prelazak užetom s jedne strane na drugu stranu prepreke, vožnja kanuom po jezeru, a onda i precizno gađanje službenim pištoljem.

A onda, prije alpinističkog zadatka i spuštanja užetom s visine od 6 metara, Eleonora Matić i kolege imale su zadatak ‘eliminirati bad guys’.

– To je ulazak u prostoriju, s uporabom FX pištolja. Da pojasnim, ulazite u objekt u kojem su, da se tako izrazim, ‘dobi i loši’. Morate ih raspoznati i eliminirati ‘loše’ – pojasnila je.

A onda, u jednom trenutku, nakon zadatka spuštanja s užetom, ukazao se, u srcu slavonske ravnice i poznat prizor. Onaj kod kojeg znaš da si blizu, da si izdržao i izdržala 31 kilometar.

– Kada sam došla do zadnje točke, vidjela se katedrala u Đakovu. To je značilo da je blizu bio cilj – izgovorila je Matić, iznova osjećajući olakšanje, dok je prepričavala događaj i utrku.

Poznavajući Eleonoru Matić kao dugogodišnju sportašicu, majku i suprugu, osobu koja i okviru svojih policijskih dužnosti zaista puno surađuje sa zajednicom, u predavanjima, edukaciji, projektima, čak i plesu, bilo je razumno pitati i kako su reagirali prijatelji, obitelj, napokon i ona sama, kako na najavu utrke, napor kojeg je proživljavala tijekom, olakšanje poslije…

(tekst se nastavlja ispod fotografija)

– Pitaš se u jednom trenutku što ti je to trebalo, ali na kraju si jako sretan jer si ostvario cilj. To mi je bio san. Priželjkivala sam to otkako je krenuo memorijal. Ali, kako je to natjecanje tražilo i fizičku i mentalnu spremnost, nije bilo lako prijaviti se – nastavila je Matić, kazavši i kako je u pripreme za utrku zapravo ušla s početkom godine, jer nije riječ o kratkotrajnom procesu u kojem se brzo može ‘nabiti’ forma.

– Dodala sam različite treninge, gdjegod utege, terete za treninge snage…, a onda i treninge mentalne snage… – nizala je, odgovorivši i na pitanje je li bilo ‘prijelomnih trenutaka’…

– Pojavili su se i ti trenutci, kada sam na poljima bila sama. A onda ‘prelomim u sebi’. I srce i um kažu ‘da’ kada tijelo kaže ne – i ideš do cilja. I dočekali su me kolege i kolegice kao pobjednicu na cilju. Tako sam se i osjećala. Osjećaj je bio vrhunski, čestitke su dolazile sa svih strana, nisu vjerovali da sam u svojim godinama odlučila ‘istjerati’ ovakvu utrku – govorila je Matić, dodajući da je možda bolje ‘pripadala’ u veteransku konkurenciju kao majka ‘teenagera’, ali da joj je tim želja bila jača i veća, kako bi se ‘odvagala’ s mlađima i svojim primjerom potaknula kolegice i kolege na formu i natjecanje.

Na kraju, Matić dodaje kako je suprug bio maksimalna podrška. Preuzeo je ‘komad’ kućanskih poslova tijekom njezinih priprema, razumjevajući njezinu veliku želju, a sin…

– Sin me poslije utrke zagrlio i rekao da je jako ponosan – zaključila je Eleonora Matić.

Inače, zahtjevno natjecanje završilo je 55 natjecatelja koji su se natjecali u četiri kategorije: muškarci (29 policajaca i tri pripadnika MORH-a), žene (9 policijskih službenica), sedmero veterana specijalne policije iz Domovinskog rata te sedmero pripadnika stranih policijskih snaga iz Republike Slovenije, Sjeverne Makedonije i Mađarske. izvijestili su iz PU OBŽ.

Foto: PU OBŽ (screenshot, ustupljeno za objavu)