3. prosinca 2022.

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Kako graditi uvjete za humanije društvo i napredak? Ozbiljnim ulaganjem u djecu i mlade…

5 min read
Više od 10 godina Ines Novak radi u civilnom sektoru u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Osijeku, završila Pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičku izobrazbu na Filozofskom fakultetu u Osijeku i brojne edukacije vezane uz rad s djecom. Pokretačica je i voditeljica brojnih inicijativa, aktivnosti i projekata za djecu, a od 2015. godine predsjednica je Dječjeg kreativnog centra Dokkica. Majka je troje djece.

Vjerujem da su mnogi kroz svoj život imali priliku upoznati različite ljude. Različitost, naravno, možemo promatrati iz različitih aspekata, a u ovoj bih se kolumni osvrnula na različitost u okviru poslovnog ili profesionalnog djelovanja. Svakako da broj poslovnih odnosa uvelike ovisi o radnoj poziciji i da neka zanimanja po svojoj prirodi otvaraju prostor za širi spektar suradnje s različitim dionicima, odnosno predstavnika različitih sektora i položaja. Kad ostvarite suradnju ili partnerstvo s dionicima drugih sektora otvara se mogućnost za kvalitetnije oblikovanje određenih ciljeva čija bi glavna svrha bila stvaranje društvene dobrobiti.

Dugi niz godina upoznajem ljude iz različitih društvenih okruženja, raznih društvenih položaja, s različitim životnim iskustvima, uvjerenjima, vjerovanjima, stavovima i sl. Moje profesionalno usmjerenje dalo mi je odličnu priliku upoznavati šarolik spektar dionika moje uže i šire zajednice, ali i one izvan granica države. Tako sam kroz brojne poslovne suradnje upoznala profesionalce u području rada s djecom i mladima iz Njemačke, Švicarske, Švedske, Danske, Norveške, Mađarske, Italije, Španjolske, Slovenije, Pakistana, Srbije, Bosne i Hercegovine, Estonije, Amerike, Velike Britanije, Afrike itd. Svi ti ljudi pokazali su visoku razinu razumijevanja i brige za djecu, odlične primjere ulaganja u djecu i mlade kroz različite sustave podrške i kad razgovaram s takvim ljudima, osjećam kako, bez obzira na nacionalnu različitost, imamo vrlo slične vrijednosti po pitanju djece i mladih. One su puno sveobuhvatnije od puste zbilje suvremenog statusa djeteta u našem društvu.

Kad govorim o našim organizacijskim suradnjama na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, govorim o predstavnicima različitih sektora, na raznim položajima i raznih mogućnosti utjecaja i političke moći. U okviru mog profesionalnog djelovanja, kao predstavnica civilnog sektora, organizacije civilnog društva (OCD), nevladine udruge ili nevladine organizacija (NVO ili NGO – non-governmental organization), nastojim ispunjavati uvriježene i vrijedne ciljeve povezivanja s različitim institucijama, ustanovama, organizacijama, pa i tvrtkama kako bismo ostvarivali međusektorske suradnje. Susret različitih sektora može biti odskočna daska za rješavanje društvenih izazova na kvalitetnijoj, kompleksnijoj razini. Kao što rekoh, može biti, no, nažalost, često se potencijali te zajedničke suradnje ne iskoriste na najbolji način pa se događa da odemo sa nekih sastanaka nezadovoljni jer se nije došlo do postavljenog cilja. Najteže mi pada kad se raspravlja o djeci i mladima i ne ostvari se neki kvalitetan zaključak, a kamoli plan daljnjeg djelovanja za ostvarenje potrebnih ciljeva.

U fokusu mog profesionalnog interesa je istraživanje pristupa i načina odgojno-obrazovnog rada s djecom i mladima i to u sklopu formalnog i neformalnog sustava obrazovanja. Vjerujem da mnogi katkad dođu u priliku razgovarati o temama djece i mladih i njihovog obrazovanja, no, onaj dio koji se odnosi na dublja razmatranja o odgojno-obrazovnom sustavu, društvenom doprinosu u jačanju potencijala djece i mladih i brojnih elemenata koje prate svijet oblikovanja djece i mladih u odrasle pojedince, grupe i zajednice, često je, nažalost, tema uglavnom one kategorije ljudi koji su po naravi svoje profesionalne pozicije vezani uz odgojno-obrazovni rad. No, čak ni u toj kategoriji ljudi, u manjini su oni koji ozbiljno pristupaju ovoj temi, a još je manje onih koji na tome rade proaktivno.

Nedavno sam imala priliku voditi radionice za djecu. Pristupi i metode koje sam koristila ostavile su dobar dojam na djecu i trudila sam se odškrinuti im vrata u svijet kreativnosti, mašte i kritičkog promišljanja. Ponudivši aktivnosti koje pružaju odmak od uobičajenog nastavnog sata, u okviru međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj, postavila sam si za cilj ostaviti im u naslijeđe komadić perspektive osjećaja kako zajednički mogu stvoriti nove vrijednosti i postaviti temelj za daljnje mogućnosti razvoja tih novih ideja i kreiranja nekih budućih.

U radu s djecom otkrivam djecu s potencijalom vizionara. Nažalost, to se u našem sustavu ne gleda, ne prati, ne istražuje, ne detektira, ne vrednuje… Pa što s tim što neka djeca već sada, u osnovnoj školi, imaju pozitivan stav, izražavaju neprikosnovene vrijednosti, imaju izvrsne prijedloge kako nešto poboljšati i unaprijediti, pokazuju izniman kreativni potencijal i imaju bogatu maštu?!

Postoje kurikuli međupredmetnih tema. Koliko opće populacije građana zna da se u okviru odgojno-obrazovnog sustava provode tzv. međupredmetne teme? Koje su? Zašto su uopće dio sustava i kako se o njima progovara u školama?

Znamo li koliko su važni vizionari? Znamo li koliko je vrijedno dijete koje već sada pokazuje potencijal vizionara, dijete kojemu vidiš u pogledu i čuješ u riječima onu snažnu iskru, one moćne misli koje su dijelili vizionari, revolucionari, izumitelji… Vidim i prepoznajem među djecom male lidere. Nije ih toliko teško prepoznati, ali je meni teško prihvatiti činjenicu da taj potencijal ostaje uglavnom na razini osobne karakterne crte pa će za takvo dijete najčešće u žargonu reći Mali će biti direktor ili političar – i, to je to. Ono što je doista prilično moguće – da to dijete to i postane, samo je pitanje kako će ga oblikovati okruženje dok dođe do te pozicije. No, kad bismo takve male vizionare i lidere poticali, jačali i podržavali učeći ih zajedničkim vrijednostima, stvarali bismo ogroman potencijal za pozitivne promjene, za razvoj boljeg društva.

Mnogi ljudi koji se bave odgojem i obrazovanjem i dječjim pravima nemaju dovoljno volje, znanja, sposobnosti za unaprijediti sustav. Koliko su važna djeca i mladi govore brojne društvene činjenice. Kroz razgovore s brojnim ljudima iz zemlje i inozemstva, shvatila sam – postoje oni koji su itekako svjesni da snaga pozitivne promjene i napretka društva leži u kvaliteti obrazovanja i postoje oni, koji sramotno nose nazivnik pedagoške struke ili pak donositelja ili provoditelja obrazovnih i socijalnih politika za djecu i mlade. Kome god je istinski stalo do djece na društvenoj razini, spreman je izaći izvan zone komfora i učiniti bilo što za stvaranje boljih uvjeta.

Vrijednosti, vrijednosti, vrijednosti! Koje su vrijednosti koje želimo da djeca usvoje i grade u budućnosti? Trebamo hrabre, odvažne, optimistične, kreativne, proaktivne, vizionare, lidere! Svijet treba mijenjati na bolje. Dubinska promjena kreće od odgoja i obrazovanja.

Foto: Ines Novak (osobna arhiva)