Uznemirujući sadržaj: Osječke volonterke sa zebnjom čekaju rješenje da bi spasile nesretnog psa…

Zatekle su psa urasle ogrlice u vrat, psa koji je već počeo gubiti dlaku po tijelu, a tek mu je godinu dana. Volonterke osječkog Azila, volonterke Udruge pobjede podijelile su jučer potresno i uznemirujuće svjedočanstvo, kao i uznemirujuću fotografiju nesretnog psa, kojeg su na koncu, pišu na Facebooku, spasile od daljnjeg propadanja i tijela i duha, a na način da epilog službi tek čekaju.

Dale su mu ime Roko. Od utorka je u Azilu, na liječenju, no priča, kazuju na Facebooku, još ni izbliza nije gotova. Sve je počelo, dodaju, dan ranije, kada su primile poziv neimenovanog čovjeka koji je dostavljao pomoć i hranu na jednu adresu. Javio im je kako na toj adresu žive žena i pas, koji je u jako lošem stanju. Pohitale su onamo, a onda je krenula ‘kalvarija’. I žena i pas trebaju pomoć…

– Majko mila. To nije samo siromaštvo, to je sve puno fekalija, njegovih posvuda, njenih po kantama, žena se jedva kreće, vidljivo fizički (a naslućujemo i mentalno) nedovoljno zdrava da bi se brinula i za sebe, a kamoli za psa! Pas bježi od nas k’o vrag od tamjana, ona sva uzbuđena jer joj je netko u posjeti. Nama se želudac kvrči, ne znaš kome bi prije pomogla. Saznajemo da su joj dijagnoze cerebralna i spastična paraplegija. Ono, živi sama. Pardon, ne živi sama, ona je žrtva nebrige sustava, al’ ima i ona svoju žrtvu, psa – počinju potresnu priču iz Udruge pobjede i nastavljaju…

– Pas ima ogrlicu uraslu u vrat, ona kaže ne vidi dobro pa to nije nikad vidjela. Pas je star samo godinu dana, udomila ga je (!) prije kojih 10-ak mjeseci, dok se još razvijao, dok je bio malen pa mu je stavljena ogrlica ispod koje je on rastao, a ogrlica ostajala stegnuta… Majko sveta, ne želim ni misliti na to kako je to proživljavati… Ne vidi ni da je polućelav, jer nikad ne izlazi van. Oboje su taoci tih par desetaka kvadrata, nijedno od njih dvoje ne zna kako svijet izgleda vani, iza vrata – nizali su iz osječkog Azila u objavi, dodajući kako nisu znali otkud krenuti pomagati.

Nazvali su Centar za socijalnu skrb, kazuju, jer žena ne može ovako živjeti, unatoč tome što ima, govori im, nekakvu naknadu, mirovinu… Pronašli su i njezin Facebook profil, tražili osobe s kojima kontaktira, pronašle i fotografiju udomljenja psa…

– …kako je moguće da netko ovoliko bolesnoj osobi, nesposobnoj da se brine i za sebe, doslovno uvali psa da ‘ima društvo’… – pišu nadalje, kazavši i kako nisu saznali tko joj je ‘udomio’, ali su pronašle kontakt osobe koja je obećala angažirati svoju zajednicu, dočim su one psa odvele veterinaru…

– Kad smo izlazili dala nam je njegovu knjižicu upakiranu u kovertu na kojoj je krasopisom napisano ‘Kovrčavko’. I sva nas je sretna pitala kad se vraćamo… Ono, bez nekog sad’ pre*eravanja, došlo mi da plačem. Ganulo me, bez obzira na sve što sam vidjela. Ganula me ta njena briga. Ona ne kuži da ta briga nije dostatna, da je ona zapravo zanemarivanje koje je preraslo u zlostavljanje. Ona ne zna bolje i i zato mi je žao i nje…

A onda priča ne ide raspletu, već tek počinje, kazuju iz Azila u opisu. Jer, javili su se, pišu, Veterinarskoj inspekciji, očekujući rješenje o privremenom oduzimanju psa od vlasnika, do odluke suda. Pas je odvežen veterinaru, rane zbrinute, bit će dobro. Ali… Pas je sada u Azilu, a rješena, naloga… nema. Kažu, praktički su ‘ukrali psa’

– Danas je petak, mi još uvijek nemamo nalog. Premda smo u međuvremenu poslali prijavu za zanemarivanje (premda zaista, al’ zaista nismo imali namjeru, niti želju da se gospođu kažnjava, to mi je totalno bezveze i bespotrebno u cijeloj ovoj priči), jer inspekcija i dalje ne nalazi razloga za oduzimanje.

– U međuvremenu gospođa želi svog psa natrag. Kaže da je usamljena. Kad joj kažemo da psu nije dobro s njom ona kaže – ‘kak’ je meni, tak’ je i njemu’, kao da je to dovoljno. Uostalom ako njoj i jest, zašto bi njemu bilo? Zar nemamo institucije baš zato što se ne možemo pouzdati u svijest i savjest svakog pojedinca i zar taj isti sustav ne postoji da bi štitio i služio?

Naposljetku, dodaju u ‘postu’, inspektor im je predložio vraćanje psa vlasnici dok ne stigne nalog. Zaključuju, nisu i neće.

Foto: Facebook, Udruga pobjede (screenshot)