Drž’te fige! Lada prošla operaciju i oporavlja se! To je ona ženka što je bila 12 godina na lancu!

– Znam da vas je puno koji strepite i molite, ‘mantrate’, šaljete energiju, s nama ste. I Lada to sto posto osjeti. Mislim da nekako zna da se svemir okrenuo naopačke da joj pomogne… – počeli su jutros iz osječkog Azila, iz Udruge pobjede, objavu na Facebooku, što je treći ‘post’ o Ladi, ženki njemačkog ovčara, psu kojeg su pronašli na zapetljanom lancu, gdje je bila 12 godina, bolesna, stara i onemoćala, vrlo često silovana od strane drugih pasa.

U međuvremenu je, zahvaljujući osječkom Azilu, Lada prošla operaciju malignih tvorbi, prima antibiotike zbog ‘srčanog crva’, ali ne da se i, vjeruje se, oporavlja se.

– Uglavnom, htjedoh vas izvijestiti da je ona kod naše volonterke sad preko vikenda, dok ne radi, pa da bar ta prva dva dana pazi na nju i da ju mazi, da joj tepa, da ju dadilja, to joj je sad glavna terapija! – dodaju iz Azila i zaključuju za danas…

– Nek’ se sad naspava u toplom i na mekom. Čekala je 13 godina na to – dodaju iz Udruge pobjede.

Lada je pas koji se nevjerojatno bori, s obzirom na dijagnoze i terapije, operativni zahvat, a napose raniji život. Lada je pas koji je do sada upoznala tek nekoliko ‘kvadrata’ kojima se mogla kretati koliko bi lanac ‘dopustio’.

Podsjećamo na prvi tekst, objavu od 11. travnja…

Sa strašnim se pričama svakodnevno susreću u osječkom Azilu, u Udruzi pobjede, bilo da se radi o psima ili ljudima koji ne žele, ne mogu i neće brinuti. Teške su to nekad i ljudske priče, ali najčešće tek priče bezobraznih pojedinaca. Uglavnom, psi su ti koji ispaštaju.

Teška priča stigla je ususret Uskrsu, s današnjim nastavkom dovođenja psa u Azil. Riječ je o ženki njemačkog ovčara koja je cijeli svoj dosadašnji život, vjeruje se, provela na lancu, svih 12, 13 godina koliko se zna. Bila je stara, gladna i nemoćna, nesposobna braniti se. Silovali su ju svi lokalni psi, navode pretpostavke iz Azila na Facebooku, a kako još jednu opomenu i ljudima i zakonodavstvu, za potrebom brže reakcije…

– “Pas je na lancu, izgladnio, drugi psi ju siluju, ona se više nema snage pomaknuti”, rečenica koju sam, između ostalih, pročitala pred spavanje. Od spavanja ništa nije bilo, pretpostavljate. Niti od čekanja rješenja, prijava (znamo i sami koliko to (ne)funkcionira)… Mi smo se, oboružane nadom da će današnji dan biti bolji od jučerašnjeg, zaputile na adresu iz poruke, nadajući se da će nam kujicu o kojoj se radi prepisati – napisale su volonterke i volonteri osječkog Azila prije 4 dana, dodajući kako su otišli na adresu, našle psa zapetljanog oko ograde dok lokalni pas ‘naskače’ na nju…

– …izlazi gospođa iz kuće i konstatira kako ona neće još dugo živjeti. Ne može ni imati štence, ima već 12, 13 godina. I sve ih je provela ovako. Gospođa nam ju je prepustila. Skinule smo taj lanac (ima nešto posebno u tom činu, moram priznati, nešto što u tebi budi i revolt i tugu i bijes i sreću) i stavile ju u auto i zaputile se u Azil…

– …i vozimo se prema Azilu i šutimo jer riječi nemamo… I počne svirati Urbanova Sama… – napisali su, između ostalog, iz osječkog Azila prije 4 dana.

Dobila je ime Lada. Traže joj kumove, a kako bi isti pomogli da joj se osigura sve što je potrebno. Udruga pobjede za nju i druge ćuke uplate prima na IBAN HR8823400091110405854, s naznakom “za Ladu”.

Danas su se ponovno oglasili iz Azila…

– Jadna, jako jadna. Izgleda mi kao da je apsolutno slomljena, prazna iznutra – stoji u uvodniku novog ‘posta’ iz Azila.

– Lada nema pojma šta sve ruke mogu, ne zna, nije nikad saznala za one dobre stvari. Nije nikad srcem poskočila kad se ruka zavlačila u džepove da bi ju ‘gricom’ obradovala, nije nikad vidjela ruke kako obećavaju toplu zimu… Lada nikad nije žmirkala prepuštajući se hipnotizirajućem milovanju, nema pojma kako je to nasloniti glavu na nekoga i osjećat se sigurna! – nizali su u objavi, uz ključni poziv…

– Toooolko želim da se te oči probude, da joj na nečiji glas srce nauči poskakivati k’o dijete… i da vidi snijeg kroz prozor, poštara kroz vrata, nečije ruke kako spretno okreću ploču na gramofonu ili palačinke u tavi, kišobran u kutu predsoblja i osmijeh…

– Ja vas neću preklinjati da ju udomite, ne želim da vas treba nagovarati. Ne želim da to bude još jedno posljednje poniženje za nju pa da je vratite “jer niste dobro razmislili”. Želim joj ljubav, a za ljubav ne treba nagovaranje… – stoji u zaključku.

Foto: Udruga pobjede, Azil, Facebook (screenshot