Osječani na Olimpijadi ’24. u Parizu! A pošto plasman? Evo razgovora s njihovim ocem…
Osječani, blizanci, braća Anton i Patrik Lončarić osigurali su nastup na Olimpijskim igrama u Parizu! Imamo dva sportaša na Olimpijadi! Osvojili su u B finalu dvojca bez kormilara na Svjetskom prvenstvu u Beogradu peto mjesto. To je bilo dostatno za normu i plasman u Pariz. No, koliko dnevno roditelje košta plasman na Olimpijske igre? Prilika je ovo da se sjetimo jednog ranijeg razgvora s njihovim ocem, Davorom Lončarićem…
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
Bilo je to danas dramatično, jer izborili su Pariz na način da je 5 od 6 čamaca ostvarivalo plasman. Time je slast još veća. Braća su trku vodila sa začelja, a onda… U dramatičnom finišu su za 16 stotinki sekunde prošli ciljem ispred Danaca. Lončarićima će ovo biti prve Olimpijske igre. Njihov je otac na Facebooku napisao da je ‘u predinfarktnom stanju’! Čestitamo!
A pošto medalja? Koliko ova dva velika mladića mogu pojesti?
RAZGOVOR IZ RUJNA 2020. GODINE
Patrik se čeljša na lijevu stranu, Anton na desnu. Zapravo, onaj što vesla s lijeve strane, tamo se i češlja, a tako i ovaj drugi. Pogubili smo se… Zasigurno bi proslavljne osječke veslačke blizance mogli razlikovati po pričljivosti, jer dok jedan mirno sjedi za stolom, drugi je ‘glasnogovornik’, makar ih je otac, radijski novinar i voditelj, obojicu izučio ‘zanatu komunikacije’ s medijima. Pa ipak, za ovu priliku smo odlučili razgovarati s ocem. Jer, dok nacija slavi njihove trijumfe, u ‘strojarnici’ ove sjajne sportske priče radi logistika. Kada vrata stana otvore dva brata ‘od brda odvaljena’, svaki s po 90 kilograma čistih mišića i gotovo 2 metra visine, bolje da je na stolu hrane za 6-oro. Mladi su, rastu… 🙂
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
Patrik i Anton Lončarić su svjetski i europski prvaci u juniorskoj konkurenciji u dvojcu bez kormilara, članovi najbržeg juniorskog dvojca na svijetu. Vratili su se prije par dana iz njemačkog Duisburga s Europskog prvenstva za veslače do 23 godine, s osvojenim srebrom. Ponovili su tako uspjeh s lanjskog EP-a U23 održanog u grčkoj Ioannini, kada su u četvercu bez kormilara također doveslali do drugog mjesta.
– Jedu otprilike kao ti i ja zajedno, a onda puta dva – krenuo je i grohotom se nasmijao otac Davor Lončarić, ne sluteći u kojem će smjeru dijalog ići.
(Radi razumjevanja prethodne rečenice, Vaš autor je debel i visok 185 cm, a Davor oko 195 cm, ali nije debel 😀 )
* Koliko jaja njih dvojica pojedu za doručak?
– To se ne događa. Jaja se ne jedu ujutro. Protein se jede navečer, meso i jaja. Ali, nakon jakih treninga, svaki pojede po 10 komada bez ikakvih problema. I to na bilo koji način. To uopće nije problem.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
* Tko vodi računa o tome kada što smiju jesti? Jer, da… i to je ključ rada i uspjeha, prehrana… Vjerojatno o tome ne vodiš Ti računa, već majka Angelina?
– Mama brine o hrani, da. I koliko znam, kada su dečki u Osijeku, kada treniraju kod kuće, cijela jedna hrvatska prosječna plaća ode na njihove obroke. Samo na hranu! A režim je takav da, po preporuci liječnika i nutricionista, oni imaju točno raspoređeno što jedu za doručak, što poslije treninga… Ujutro je to lagana hrana, visoko kvalitetne žitarice, med, a sve se to ‘smućka’. Poslije treninga je lagan obrok opet, a za ručak isključivo ugljikohidrati. Gotovo bez ičega, samo ugljikohidrati. Voće jedu prije poslijepodnevnog treninga. Tek navečer, kada završi drugi trening, a svaki trening im traje po dva sata, tek tada je vrijeme isključivo za proteine.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
* Pa jesu li konačno počeli zarađivati kada toliko troše?
– (smijeh) Nažalost, nisu. (smjeh) U veslanju se jako puno treba raditi da bi se došlo do svjetskog vrha, a tek tada se mogu nadati kakvim sponzorima, pojavi razvojnog programa Olimpijskog odbora. Oni za sada još nisu u toj fazi. Sada očekuju izboriti drugu kategoriju, po mjerilima Olimpijskog odbora, a tek tada će imati gradsku stipendiju. To će biti ‘red veličine’ oko 1.200 kuna mjesečno, za sportaše prve i druge kategorije, a razvojni program OI bi donio oko 1.000 kuna mjesečno. To bi bilo taman to što potroše mjesečno njih dvojica na gorivo, benzin i neku sitnicu od sportskih rekvizita koji su im potrebni (smijeh) – nizao je Davor Lončarić.
Uhvatili smo hrane u razgovoru, naprosto za ilustraciju, no ono što je ‘kidalo’ kućni budžet svakako su odlasci na natjecanja. Često je to sa svim sportovima i entuzijazmom. Roditelji razvoze čitave grupe na natjecanja, plaćaju sebi smještaj za to vrijeme, vraćaju ih nazad. Tek kada sportaši postanu ‘ambasadori’ svoje zemlje, država nađe načina ponešto njihove uspjehe i odricanja kompenzirati. I to je O.K.
Pa ipak, do tada novci ‘pršte’ na sve, uključujući i dodatke prehrani, vitamine, posebne pripravke…
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
* Neka ih netko udomi!
– (smijeh). Tako bi prošli najjeftinije, ali ne znam ni tko bi ih udomio (smijeh). Ma, jako puno su oni na pripremama, pa zahvaljujući Savezu i braći Sinković, kojima su sparing partneri, Savez ih i nahrani (smijeh), odnosno pokrije sve troškove. Ali, da bi došli do te razine, morali su jako puno postići – zaključio je Davor Lončarić.
Braća se i školuju, s vremena na vrijeme izađu i u ‘život’, mladi su. Stoga, kada god netko pomisli da je lako ‘proizvesti’ vrhunskog sportaša, pogriješio je. Nije to samo novac u pitanju, kako smo ilustrativno iskazali to kroz hranu, već vrijeme. Najviše se vremena troši, najmanje je vremena mladim dečkima na raspolaganju. A želja i željica – koliko Vam srce želi…
Foto: Facebook (screenshot, Davor Lončarić)
