‘Pomicanje kazaljki’ bio je zapravo – vic! Ali, uvodili smo ga i ukidali već nekoliko puta!

Od noćas smo na ‘zimskom računanju vremena’. EU je predložila ukidanje, 84% Europljana to podržalo, ali eto, svi osim Grenlanda (u sastavu Danske), noćas smo ‘vratili kazaljke’. A jeste li znali koliko dugo zapravo to uvodimo i ukidamo, mijenjamo… i tko je to prvi smislio i zašto?

Benjamin Franklin se našalio prije 240 godina. Volio je duže spavati, ali ovo je 1748. ‘tresnuo’ kao vic, piše DW, prenosi N1, dodajući kako članku An Economical Project for Diminishing the Cost of Light, objavljenom spomenute godine on opisuje kako se jednom slučajno probudio u 6:00 i bio zapanjen da sunce sja. Izračunao je potom koliko svijeća i koliko ulja za svjetiljke možemo uštedjeti ako promijenimo vrijeme. Računajući da bi Francuzi, a ondje je tada živio, radio i pisao, teško mijenjali navike, ustvrdio je da bi se trebale poduzeti drastične mjere, oporezovati roletne, reducirati upotrebu svijeća i buditi stanovništvo ujutro pucnjavom topova. Bila je to šala, ali…

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Predložena promjena vremena je pala tada u zaborav. No, sto godina poslije dva znanstvenika, neovisno jedan o drugom, predložila su sezonsko pomicanje sata. Učinili su to 1895. godine novozelandski entomolog i astronom George Vernon Hudson i 1907. britanski izumitelj William Willett. I oni su izračunali uštede. Ideja je oduševila Winstona Churchilla, no nije uspio provesti istu u Velikoj Britaniji. Ne prije 1916. godine kada su usred Prvog svjetskog rata, Njemačka i Austro-Ugarska uvele ljetno računanje vremena, a ratni protivnici Velika Britanija i Francuska te druge europske zemlje slijedile njihov primjer. Uštede energije ‘ljetnim satima’ bile su namijenjene potpori materijalnih bitaka.

Kada je rat izgubljen, Njemačka je 1919. ukinula promjene računanja vremena. Francuska 1922. Uveli su ponovno godinu poslije, a Velika Britanija nije ni ukidala.

S novim ratom, Njemačka se sjetila ideje o štednji energije i ponovno uvela ljetno računanje vremena 1940. godine. Berlinsko računanje vremena moralo je vrijediti i na okupiranim područjima. I tako je i ostalo dok nisu izgubili rat.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Tada su brojni otpozdravili ljetno računanje vremena, gospodarstvo je cvjetalo i nikoga uštede nisu zanimale, sve do naftnog šoka 1973. Tada se Europa sjetila… Prvo Francuska, 1976. godine, a onda i svi ostali… Samo su Nijemci oklijevali. Ali 1979. DDR je iznenadio Zapad i najavio uvođenje ljetnog vremena od iduće godine. Od 1980. godine promjena vremena primjenjivala se u obje njemačke države. Različiti propisi o ljetnom računanju vremena standardizirani su unutar Europske unije 1996. godine i od tada se promjena vremena primjenjuje u svim državama članicama EU-a (osim prekomorskih teritorija) za oko 512 milijuna građana EU i za milijune susjeda u drugim zemljama Europe.

A sad bi ‘gasili’, ali ne uspjevamo…

Foto: Pixabay (ilustracija)