Ivana Šojat osvojila Književnu nagradu Fric! ‘Uhvatili’ smo ju u ‘BlaBlaCaru’ na putu kući…

‘Uhvatili’ smo ju na putu za Osijek, vozila se ‘BlaBlaCarom’. Nije joj ‘slava udarila u glavu’, a još manje financijski aspekt nagrade. Ipak je ‘inkasirala’ 10.000 eura. Prosječan Hrvat već bi unajmio ‘jet’ za Osijek. Ali, ona je naša najbolja književnica i kazališna djelatnica, nagrađivana hrvatska i osječka autorica, prva žena kojoj je sa rukom pošlo osvojiti Književnu nagradu Fric. Ivana Šojat je osvojila nagradu sama, romanom ‘Sama’. Jurica Pavičić, Miljenko Jergović…, svi oni do sada su osvajali ovu nagradu, a sada je istu kući ponijela Osječanka.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

– Sretna sam, usitinu sretna. Toliko da sam ostala bez teksta. A to se ne događa, rekla sam i ondje na primanju nagrade. Jako sam ponosna što sam prva žena koja je dobila ovu nagradu. Zahvaljujem žiriju što su u mom romanu, koji naizgled izgleda pitko, prepoznali svu dubinu. Roman je trebao biti za djecu, za mlade, trebao je biti roman o anoreksičnoj djevojčici, a onda sam ga napisala iz srca. Cijela sam se dala u taj roman – rekla je Ivana Šojat u dahu.

Ivana Šojat autorica je 20-ak književnih djela, nagrađivanih romana i poezije. Samo Unterstadt je zaslužio nagrade Ksaver Šandor Gjalski, Fran Galović, Josip i Ivan Kozarac i Vladimir Nazor. Ivana Šojat primila je i Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića za promicanje hrvatske kulture u zemlji i inozemstvu, Pečat Grada Osijeka priznanje za poseban doprinos u književnosti. Prije koju godinu dovršila je romane, Štajga ili put u maglu, po kojem je nastala kazališna predstava, kao i Oblak čvoraka. Napisala je Zmajevi koji ne lete, vrlo čitani su i prevođeni Ezan, Unterstadt, Emet… Zapravo, ovaj ‘njezin niz’ svako toliko valja ‘updateirati’, jer stvaralački trenuci su tek pred njom.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

– …laureatkinja Ivana Šojat svojim romanom ‘Sama’ kreće iz točke u kojoj prevarenoj i ostavljenoj ženi društveni kontekst nameće jake osjećaje nemoći, gorčine i rezignacije. No narativna protagonistica jako dobro zna da svoju situaciju ne mora opisati vokabularom starijih generacija: rastati se ne znači propasti na glavnom šampionatu ženske sudbine, nego probuditi se iz melodramatske hipnoze. Naravno da je pasivno mučeništvo žena u mnogim kulturama normativno, ali tekst polemizira s „automatizmima“ javne kulture i junakinja ne pristaje na poziciju slomljene lutke te njezine tihe i skrušene melankolije. Važno joj je – upravo isljednički, detektivski – saznati gdje su bile najslabije karike njezina bračnog odnosa. Slično kao što je u svom ranijem romanu Jom kipur Ivana Šojat istraživala političku uspotrebljenost i potrebu izgradnje novog identiteta branitelja, tako u romanu „Sama“ inzistira na tome da je odrasloj osobi i te kako potrebna samotna distanca od raznih programiranja – stoji u obrazloženju ocijenjvačkog suda, među ostalim, koji još dodaje…

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

– Tek kad ostane „sama“, junakinja počinje sagledavati i popravljati svoj odnos sa samom sobom i s majkom, rasanjujući se iz gomila laži o kojima je ovisna kultura „uspavanih glupotica“. Drugim riječima, Šojat mijenja paradigmu nujnog ženskog služenja u polako rastuću budnost ženskog samosagledavanja, koje se ne razvija u smjeru samosažaljenja i autodestruktivnosti žrtve, nego prema nemilosrdnom, ali samim time i prevratničkom osluškivanju vlastite savjesti, kao i vlastite samosvijesti.

Foto: OsijekExpress.com (arhiva, ilustracija) & Nakladnik (screenshot)

* Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam *