“Ja u boljoj dvorani nisam svirao” – Sinoć u Osijeku nastupila Zagrebačka filharmonija!

Bio je to razgovor ‘s nogu’. Nikakva glazbena analiza, još manje ‘kićeni dijalog’. Siti su ti mladi ljudi verbalnih bravura, ‘slikovitih opisa glazbe’, čime ionako vaš autor ne vlada. Stali su ispred Kulturnog centra, ‘u dimu’ odmorili nakon koncerta u Krežmi… Da smo bili ‘formalni’, bilo bi iskreno i dalje, ali već bi to bilo ‘u grču’, drugačije. Najbolji se poslovi sklapaju, kažu, u kafiću, a onda i razgovori vode, valjda, ‘na puš pauzi’…

* I kako vam se činila dvorana? – pitam, onako, usput, hodajući prema pepeljari.

– Meni je dvorana vrhunska, a mislim i na ambijent i akustiku – odgovori jedan od zagrebačkih filharmoničara, a dometne drugi…

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

– Ja u boljoj dvorani nisam svirao kod nas.

* Znači, vi, koji nastupate u najboljim dvoranama, kažete da to što se mi ‘mjerkamo’ s veličinom Lisinskog u Zagrebu, nije presudno?

– Ovdje je akustika bolja – dometne i upita…

– A vama u publici, kakvi smo?

* Američkim vojnicima kažu – Hvala na vašoj službi. Tako vama prvo – hvala za koncert, a onda čestitke za koncert – odgovorim i nastavim…

* Jedan me je vinar naučio da ne kompliciram s riječima i hvalom, da ili mi se sviđa vino ili ne, tako i vama kažem da sam uživao.

– Da, ali kako se čuje, jer mi na pozornici osjetimo svaki instrument – uslijedilo je i drugo pitanje…

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

* Točno tako. Kada utihne orkestar, a izdvoji se instrument ili dva, osjetiš ih i okom i uhom. Točno sam znao tko stvara koji zvuk, tko drži… – govorim, a on zaključi…

– …tko drži temu, jel’?

* Da – odgovorim, a tu je nekako i završio naš dijalog, ovaj ‘formalniji’.

Dakle, dame i gospodo, poslije četvrtog konecrta u Koncertnoj dvorani Franje Krežme stigla je još jedna potvrda. Zasvirao je prvo Simfonijski orkestar HRT-a, potom Brevisice, potom Glenn Miller Orchestra, a sinoć i Zagrebačka filharmonija.

Sve četiri večeri dvorana je bila gotovo ispunjena do posljednjeg mjesta, četvrti vrhunski glazbenici hvale dosanjani osječki umjetnički i koncertni san.

I obećajem, više nećemo govoriti o dvorani. To je jasno. Sada samo o glazbi.

A sinoć? Sinoć je to dame i gospodo, Osječanke i Osječani, bilo sat vremena istinskog užitka, gdje vas svaka nota naježi, pomjeri u sjedištu…

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Dirigent je bio Ivan Josip Skender, solist na trubi Mario Lončar, a ‘iza njihovih leđa’ Zagrebačka filharmonija. Čuli smo Mozarta, Schuberta, Nerudu, ali možda najsjajniji komad bile su Intiutivne imaginacije Matka Brekala. Jer, filharmonija je to izvela i zvučno i ‘koreografski’.

Foto: KC (screenshot, arhiva, ilustracija, ustupljeno za objavu)