Ljeto, vrijeme kada ‘neljudi’ prije mora iskrcaju ‘Fifija’: U 3 tjedna u osječki Azil stiglo 30 pasa”

Zavoljen postaje član obitelji. Točka. Kada prva pretpostavka eventualno izostane, preostaje odgovornost, razumjevanje postojanja ‘male duše’. Ali, ako ni toga nema, onda je to ‘ker na lancu’. Štoviše, ususret godišnjem odmoru – teret, višak. Postoji još i onaj izgovor karaktera psa, gdje čovjeka iznenadi kakav je, gdje se čudom načuditi ne može kako je pas zločest, a svu odgojnu interakciju prethodno svede na recimo – ‘drž’ ga’. Uglavnom, dođu godišnji odmori, uplati se more za 100 eura za noć, 200 metara od plaže, natoči auto, spakuju peraje i maska, a ‘Fifi’ iskrca malo izvan grada. Svake je godine isto. A ove godine – 30 pasa je stiglo u osječki Azil u 3 tjedna, skoro 40 će biti za koji dan, poučava nas u telefonskom razgovoru ‘prva violina’ osječkog Azila Ivana Crnoja. Da, krenulo je i ove godine napuštanje pasa u onim obiteljima i domovima gdje nema one spomenute ljubavi, a ni odgovornosti.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

– Opet pas. I opet kod nas. Ljeto je kaos, ljeto je koma, ljudi su koma – u uvodniku jedne od više posljednjih njihovih objava na društvenim mrežama, iz osječkog Azila, iz Udruge pobjede, podsjetili su na problem kakvog redovito osjećaju u ljetnim mjesecima, a kada za psa na godišnjem odmoru, gdjegod, nema mjesta. Ne žele ih možda u hotelu, ne trebaju nikome ni u apartmanu, problem je naći plažu za pse, tko će to šetati dok su ljudi na godišnjem…, a onda se sve ‘polomi na krhkim leđima ćuka’, gdje iz vlasnika izađe stvarna emocija i izostanak svakog vezivanja sa živim bićem… – Nas u ovom trenutku spašava visoka brojka udomljavanja. Danas nam odu dva psa u svoj novi dom i druga dva mogu mogu stići k nama. Uvijek to govorimo, da udomljenje jednog spašava dva života. A stvari su takve, zakonski i kapacitetom. Mi imamo mjesta za 180 pasa – govori nam Ivana Crnoja, šuti kada pitamo jel’ skriju kojeg još gdjegod, a u uvjetima kada se zna i da na privremenom boravku, kod volontera i volonterki smjeste još kojeg dok se otvori mjesto u Azilu.

Kada novinari ne znaju više što bi pitali, postavi se ‘izlizana kovanica’ o planovima. Ivana Crnoja uvijek ponovi isto – da zatvori azil. Značilo bi to da je sve evoluiralo, da su svi psi kod kuće i da su se stvari stubokom izmijenile. A izmijenit će se, dodaje, kada se budu primjenjivale kazne iz dobrog zakona… – Naš zakon je odličan, kazne su drakonske, zatvorske, do dvije godine za napuštanje psa, ali sve dok se to ne bude primjenjivalo, ljudi će raditi što hoće. Znate kako je to, zakomplicira se kada krene postupak – nastavila je Crnoja ne dovršavajući misao, a gdje je jasno da tada sva niska institucija oklijeva s povlačenjem konačne kazne, gdje će tako, zacijelo, biti sve do jednom, dok netko ‘ne odreže’… – Gradonačelnik nam je obećao u perspektivi kontrolu čipova u Osijeku, odnosno da se u taj segment uvede red. To će biti izniman iskorak – dodaje Crnoja.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Uglavnom, kako to onda s početka priče završi… Tako da svi azili u zemlji ljeti, svakako i osječki, trpe pritisak. Jer, (ne)ljudi napuštaju pse, ‘gadgete’, modne dodatke… Da su ih voljeli, ne bi ih napustili. I da, najveći broj tih pasa nikada nije ni bio čipiran, jer za tim ‘predbračnim ugovorima’ pojedinci i dalje ne posežu. Ne treba im čip da ih nađu kada ‘brak i ljubav s psom’ nestanu. Nadalje, ranijih godina su mediji izvještavali kako su Dumovec, Dubrovnik, Koprivnica…, redom bili ‘na rubu pucanja’, a pod pritiskom je bio jako i Osijek…. – I to je jedna priča, a druga je udomljavanje pasa s ulice, što učine djeca, a onda roditelji zovu pred godišnje i rješavaju se pasa… – rekla nam je lani telefonski i volonterka Azila Dorotea Golubić, dodajući… – Ljudi, kada dolazite u Azil po psa, nabavljate psa, kupujete…, promislite jako dobro o svojoj odluci, jer to je odluka za razdoblje od 10 do 15 godina. Budite svjesni obveze. Razmišljate o tome sada, a ne pred godišnje odmore… Dođite kod nas, upoznajte pse, šetajte ih, pripremite se… – govori i dodaje da postoje hoteli za pse da se riješe ‘te male krize’ godišnjih odmora, ne primanja pasa u smještaj na moru i slično.

Jel’ ovih dana drugačije? Čitali ste na početku, nije. – Stigao je jutros iz Josipovca, mršav, dehidriran (ljudi, ostavljajte barem zdjele sa čistom vodom životinjama!) – jedan je drugi ‘post’ Udruge ovih dana… – Mrzim ljeto, al’ stvarno, mrzim ga! Mrzim kad pokupimo psa koji ne može stajati od iznemoglosti na nogama. Ono, od gladi i od žeđi! – drugi je ‘post’, sličan… – Molim te, apeliraj na ljude da ostave ispred i oko zgrada nešto pitke vode po ovim vrućinama, da bi životinje imale život, vodu. To je i za pse i mačke i vrapce i golubove i pčele…, za svako živo biće – zaključuje razgovor Ivana Crnoja.

I da vas ‘ukiselimo’ za kraj – ništa bolje nije ni u neko drugo doba godine. Pitajte u Azilu što rade ljudi sa zečevima kada prođe Uskrs!?

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

– Ali, važno je znati još jednu stvar. Nama se u azilu raspoloženje promijeni 1.000 puta na dan. Od tuge i bijesa uvijek stignemo do radosti sa svakim novim udomljenjem, sretnom pričom. I zato izdržavamo i ovo ljeto. I sva ćemo koja trebamo – govori Crnoja.

Foto: Azil, Facebook (screenshot), OsijekExpress.com (arhiva, ilustracija)