VIDEO Mihaela Sučića: Kada su ‘turski’ Osijek i Valpovo postali ‘habsburški’…
– Čim spaziše naše konjanike, nesta ih bez traga. Kada donesoše turski konjanici glase, da dolaze prednje straže velike kršćanske vojske, hvatao je tko je što imao i muško i žensko sve pobježe iz Osijeka – u uvodniku piše i snima kustos Muzeja Slavonije u Osijeku Mihael Sučić i nastavlja nizati u još jednoj zanimljivoj povijesnoj priči o našim krajevima…
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
U hrvatskoj se povijesti često ističu pohodi i bitke poput krbavske, mohačke, sisačke, kao i bitke kod Sigeta i Beča. One su se zbile od konca 15. stoljeća do 1680-ih godina pri čemu se nenamjerno zanemaruju i pohodi na prostoru Slavonije od strane osmanske ili habsburške sile. U vrijeme dok je još osmanska vojska s pridruženim savezničkim vojskama prolazila i polako zauzimala slavonska središta poput Iloka, Osijeka i Požege planirao se odgovor zapadne vojske. Ona je bila rezultat novo združene srednjoeuropske gigantske novovjekovne države na čelu s dinastijom Habsburg (dio je Zemalja krune Sv. Stjepana držao i habsburški protivnik Ivan Zapolja). Čovjek od povjerenja dinastije Habsburg, Ivan Katzianer „zabio“ se u dio Slavonije pod Osmanlijama i izgubio kod Đakova. Ne računajući pothvat manjeg obujma Nikole Zrinskog 1660-ih godina prostor je između Valpova i Osijeka trebao čekati jesen 1687. godine i novu vojnu kršćanske združene sile.
Tadija Smičiklas živopisno opisuje pohod kršćanske vojske i reakciju Osmanlija u Valpovu i Osijeku: „Sada sdružene carska i hrvatska vojska podju uz Dravu prema Osijeku. Sustave se pred Valpovom gradom, na kojem se vijala crvena zastava u znak, da će se braniti do posljednje kapi krvi. Pozvani da se predadu odgovoriše ponosito, neka najprije osvoje Osijek, a onda neka i njih pozovu na predaju… Aga valpovački uze pucati iz topova; da dade znak susjednim tvrdjavama, da mu je pred gradom neprijatelj. Pucanje se čulo i u Osijeku, a k tomu se još konjanici hrvatski pomoliše pred Osijekom. Imali su da vide, neće li Valpovu velika pomoć doći. I Turci iz Osijeka na glas topova izaslaše svoje konjanike, da razvide, gdje je i koliko ima neprijatelja. Čim spaziše naše konjanike, nesta ih bez traga. Kada donesoše turski konjanici glase, da dolaze prednje straže velike kršćanske vojske, hvatao je tko je što imao i muško i žensko sve pobježe iz Osijeka. Zapovjednik grada sa dva paše zabranio odlaziti i zatvorio vrata grada. Ali strava je bila tolika, da su skakali i bježali sa ženama i djecom ne znajući ni sami, gdje će se sustaviti. Slijedeći dan još prije zore pri sjajnoj mjesečini bježao zapovijednik i preostala vojska u najvećem neredu… Sada se nije više branilo ni Valpovo već se preda na milost. (30. septembra)“
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
Od tada je osmansku zamijenila habsburška vlast na prostoru od Osijeka do Valpova. Zadnjih se desetljeća sve više koristi pojam Osmanlije umjesto Turci. Jedan je od argumenata i taj da je Osmansko Carstvo obuhvaćalo područje i različito stanovništvo od današnjeg Egipta i Sirije preko Turske i Grčke sve do područja današnje središnje Hrvatske. U srednjem vijeku i taj se prostor promatrao kao dio Slavonije, područje između Varaždina, Zagreba i Siska.
Foto: Youtube (screenshot)
