Igra se ova utakmica 37 godina i još nije završila: Legendarna ekipa s Juga 2: “Dok god dišemo!”
Utakmica je ovo koja nikada ne staje. I neće, kažu. Dok god dišu, dok god se ‘kosti pokreću’, dok god ima ‘dinamita’ u njima. Kako rekoše jednom, ‘makar sjekire padale’, lopta svakog Silvestrova krene s centra igrališta, svakog Silvestrova ovi legendarni dečki s Juga 2 odigraju sada već legendarnu utakmicu, ovoga puta 37. godinu za redom. Svakog 31. prosinca, kakvo god da je vrijeme vani, ova se ekipa uvijek propisno oznoji, za svoju dušu, za godine za njima, za godine pred njima. Oni su bivši nogometaši, poduzetnici, djelatnici poduzeća, obrtnici, treneri…, karijere su ih razdvojile, ali nogomet na Silevstrovo uvijek spoji.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
O.K., usporili su. Neće oni to priznati, ali mi koji ih pratimo vidimo da su tu sve odmjerenije kretnje, ‘playmakerske’ rekli bi. Ali, ono što ih nije napustilo jest – udarac. Svaka lopta leti kao ekspresni vlak, snažna kao teretni. Kako smo već jednom rekli i napisali, kada sjevne udarac – sklanjajte se. Rocky Balboa, je jednom rekao – “zadnje što udarač gubi je njegov udarac”.
Sve je krenulo još prije Domovinskog rata. Imali su po 13 godina. Dvojice više nema među njima, ali su na dresovima, u srcima, u mislima, zauvijek… – Znamo da nas gledaju, da gledaju svaku utakmicu – rekao je Petar Krpan, HNS-ov ‘vojnik’ i bivši nogometaš, sastavnica ove legendarne momčadi s Juga 2, podsjećajući na Velimira Škugora i Tibora Vargu.
Foto: Čitatelji (ustupljeno za objavu)
