Osječanka i maratonka Irina (72): “Medalje s polumaratona držim u kutiji, imam ih 120 komada”
Foto: Ian Srčnik, OsijekExpress.com
Pomalo stidno je to rekla, da medalje s polumaratona drži u kutiji. Za njih više nema mjesta na zidu. Tih 21 kilometar cca. maratonka Irina (72) ‘doručkuje’. To otrči skoro svaki drugi dan. Iskreno, neće ni maratone uskoro brojati, ne na način na koji bi mi ‘smrtnici’ slavili svoje podvige. Jer, gospođa Irina sada već broji samo one koji se globalno ‘klešu u kamenu’ – Dubai, Atena, Venecija, Istanbul, Amsterdam, Rim, Budimpešta… I ne, njezini vršnjaci nisu rijetkost na takvim planetarnim okupljanjima trkačica i trkača, gdje se Osječanka itekako mora ‘odvagati’ u kategoriji. A vratila se s prvim mjestima iz Splita, Skoplja, Ljubljane…
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
Dogovorili smo kavu u Axmannu. Sportski je to korak bio, lagan, kao gazela. Od Sakuntala parka preko ‘zebre’ u skoku je stigla… – Kažu mi i na utrkama da u cilj ulazim oštro, pobjednički – kazuje nam. Njezina koljena ‘ne škripe’, ona nije poput svojih vršnjakinja… – Paaa, vidim nekad da ima malo ljubomore u pogledu pojedinih osoba moje dobi, ali… – govori Irina Brkić, 72-godišnja maratonka iz Osijeka, a na upit zavide li joj vršnjaci koje poznaje, ne poznaje… – Ljudi koji me znaju – ne. Samo sam nekima ‘luda’. Suprugu primjerice – dodaje.
Trkači i trkačice Osijeka i svijeta, jer danas je to moderno, imaju čitavu nisku opreme. Od posebnog dresa, preko patika, sata s GPS-om, raznim funkcijama. Irena patike kupuje na akciji, govori nam… – Kad vidim da su neke na sniženju, za 50 eura, najviše 100. Ne znam kakve bi to patike bile da s njima trčim brže i bolje – dodaje, a za sat se smije… – Ne zanima me to. Trčim po osjećaju. Kada osjetim da mogu i trebam, podignem tempo. Slušam svoje tijelo – govori nam nadalje. A tijelo ne kaže 72 godine, već kaže 52 godine, barem tako osjeća Irena… – Tijelo još nije reklo dosta. Svaki dan treniram 10 do 12 kilometara. Subotom otrčim ligu. Jedino nedjeljom odmorim. Uglavnom, sve to, možda ne s lakoćom, ali dosta dobro nosim – nastavlja.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD FOTOGRAFIJA–
Od bazičnog sporta Irena ne pravi znanost. Trči i uživa. Priznaje da trčanje aktivira ‘hormon sreće’, da u trku razgleda uokolo, doše punim plućima, uživa u zraku i zelenilu… – Svi smo nasmiješeni kada trčimo, cijela ekipa. To je istina, da – govori dalje i otkriva kako je ‘okidač’ bilo gledanje trkača prije 20 godina, a kada je pomislila i poželjela priključiti im se… – Zainteresiralo me, da probam i ja. Kćerka mi živi u Londonu, a i ondje sam vidjela na stotine trkača po parkovima. To me je zaista oduševilo. Rekla sam si – i ja ću. I nisam tada pojma imala da ću moći otrčati 21 kilometar, a kamoli 42 – otkriva Irina kako je sve počelo prije 20 godina s prim treninzima i uključivanjem u Udrugu Zdravo trčanje.
Zahvaljujući treneru Elviru Rakipoviću nije posustajala. Profesor je vješto upravljao njezinim mogućnostima i doveo ju do prvog maratona, onog u Beogradu. Otrčala ga je na +30 stupnjeva i samo ustvrdila ‘Nije strašno’. Rekla je potom da će otrčati još jedan, pa još jedan…, nanizala ih 19, za ovu godinu planira još 2. A onda nastavlja… Irina danas trči maratone ispod 4 i pol sata, polumaraton najbolje za 1:53. Ne prati više vremena toliko. Zanima ju samo da je maraton ispod 5 sati. A to ‘šamara’ bez problema… – Konkurencija na utrkama su vršnjaci koji se trčanjem bave dugi niz godina, od mladenaštva. Nemam iskustvo poput njih, ali pratim ih dobro – dodaje.
Kaže kako nije uspjela još nikoga od svojih vršnjaka ‘izvući iz komfor zone’, kako im se sviđa njezin način života, ali za sebe govore kako ne mogu i ne žele. Pokuša im reći da je i njezin početak bio početak, ali tu se rasprava završava, neće. A samo kad bi znali…
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
Pitamo Irinu je li se ‘karta svijeta smanjila’ za nju otkako trči. Ne kažemo da ne bi otputovala u Maroko i Dubai, ali radi maratona je možda i ranije… – Tih 19 maratona je zaista posvuda. Osim Beograda sve drugo se putovalo puno. I lijepo je. A posebno na tim utrkama gdje me nitko i ne promatra kao stariju osobu, jer su navikli na vršnjake – govori Irina.
I da se spomenemo naslova… Ima 120 medalja s polumaratona, maratonskih 19. Njih je izdvojila.. – To sam složila, ali polumaratone kada sam vidjela da ih imam 120, to sam u kutiju ubacila. Imam i dvije police pehara… – kaže nam Irina i smije se.
A ‘alfa i omega’ njezinih trkačkih koraka je Elvir Rakipović… – U početku je bila u školi trčanja, poslije se osamostalila, sada niže svakodnevno 10 do 12 kilometara, to joj odgovara, a rezultati su joj, u dobnoj kategoriji – u svjetskom vrhu. Radi na osjećaj, bez opterećenja i na taj način će duže trajati za razliku od nekih koji ne smatraju da su odradili trening ako ga ne objave na društvenim mrežama. Irina to čini na najljepši mogući način. Trči i uživa – govori Elvir Rakipović, prvi čovjek Udruge Zdravo trčanje, a gdje se Irena Brkić utjecala na početku maratonske karijere.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD FOTOGRAFIJA–
Udruga već imenom definira pristup. ‘Samo opušteno’ je i slogan. Elvir pristaje na našu sugestiju da je Irena ‘manekenka’ udruge, jer čini upravo to – trči opušteno i zdravo. Nisu registriani u savezu, već trče rekreativno, da se traje što duže. Dodaje Rakipović kako imaju članova koji idu prema Ireninim godinama i uz pravilno vodstvo sve su bliže trčanju prvog maratona. A okuplja ih, osim trčanja, druženje… – Ima nas iz svih slojeva društva. Nekada čujemo da ljudi pitaju za nas je li to ona udruga gdje se jede i pije – smije se Elvir i dodaje… – Slavimo rođendane, družimo se, zabavljamo, donosimo kolače… – dodaje. A smiju, jer i potroše, jel’. Dolaze, dodaje, ljudi koji trče u klubovima, a kako bi s njima na ligama, malo opuštenije i zabavnije nizali dionice.
Elvir Rakipović je ultramaratonac. Kineziolog je po struci. Diplomirao je rekreativno trčanje. Kako je i sam bio ozlijeđen, prošao više operacija, zdravlje stavlja u prvi plan, rekreaciju. A u tim uvjetima Irina i svi drugi trkači u sigurnim su rukama.
Foto: Ian Srčnik, OsijekExpress.com
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
