Rođen, odgojen u Australiji: Zna jezik i dolazi u Hrvatsku, u Osijek! “Oduvijek osjećam da pripadam drugdje!”
Foto: Privatna arhiva (ustupljeno za objavu)
Paul je rođen u Australiji, ondje je proveo gotovo cijeli život, no priče njegova oca i djeda o Slavoniji nikada nisu nestale. Danas, desetljećima nakon što je njegova obitelj napustila Hrvatsku, odlučio je učiniti suprotno. Odlučio je napustiti Australiju i vratiti se u Hrvatsku. „Moj je otac otišao zbog boljeg života, a ja se vraćam zbog tog boljeg života.“
Paul je odlučio podijeliti svoju emotivnu priču putem našeg portala. On putem TikToka i Instagrama objavljuje videozapise u kojima veliča Hrvatsku te ima namjeru vratiti se u što skorijem roku. Obiteljska priča Paula počinje daleko od Osijeka, ali njezini korijeni upravo su ovdje. Njegova je obitelj Hrvatsku napustila još 1968. godine, kada je njegov otac emigrirao iz tadašnje Jugoslavije i svoj novi život započeo u Melbourneu u Australiji.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
Njegov djed, rođen u Čermošnjaku nedaleko od Našica, u Australiju je otišao zajedno s njima, ali nije mu se svidio život u Australiji i vratio se u Slavoniju, no nekoliko godina kasnije, 1985. godine. Ponovno odlazi u Australiju i svoj je novi dom pronašao na Tasmaniji.
„Vrijeme smo provodili u ribolovu, lovu i jednostavnom životu“, prisjeća se Paul. Tasmanija je njegova oca, kaže, na mnogo načina podsjećala na Slavoniju.
Hrvatski jezik slušao je prije nego što ga je razumio. „Sjećam se kako sam satima sjedio i slušao oca i djeda kako razgovaraju na hrvatskom, a ja sam razumio vrlo malo.“ Kao dijete Paul nije puno govorio hrvatski.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD FOTOGRAFIJA–
Ipak, hrvatski jezik, obiteljske priče i kultura ostali su dio njegova odrastanja. Kasnije, nakon preseljenja u Melbourne, grada u kojem je upoznao brojne druge hrvatske obitelji i djecu hrvatskog podrijetla, počeo je bolje razumijevati vlastite korijene.
„Moje ime je Paul, a većina moje obitelji u Osijeku zove me Polić. Rođen sam i živim u Queenslandu u Australiji, ali živio sam u većini dijelova zemlje“ rekao je Paul za OsijekExpress. Iako je rođen na drugom kraju svijeta, kaže kako je oduvijek osjećao da jedan dio njega pripada nekom drugom mjestu. Tek je odrastanjem počeo shvaćati što taj osjećaj zapravo znači.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
Prvi dolazak u Hrvatsku 1996. godine Kada je imao 19 ili 20 godina, ostvarila mu se velika želja – prvi put je krenuo prema Hrvatskoj. „Bio sam automehaničarski naučnik i, nakon što sam završio školovanje, uštedio sam novac, kupio kartu i odletio u Hrvatsku.“
U Hrvatsku je stigao 1996. godine. Teta mu je dala adrese rodbine koja je ostala u zemlji, a Paul je u Zagreb stigao s oko tisuću maraka u džepu i vrlo skromnim znanjem hrvatskog jezika. „Mislio sam da znam hrvatski, ali ispalo je da nisam znao skoro ništa.“
Prvi dojmovi iz Zagreba nisu bili najbolji. No, sve se promijenilo kada je stigao u Osijek. Zapravo je planirao u Osijeku provesti samo nekoliko dana, posjetiti obitelj i vratiti se u Australiju. No, susret s tetom promijenio je cijeli njegov odnos prema Hrvatskoj.
Uzeo je taksi sa željezničkog kolodvora do tetine kuće. Ona ga nikada prije nije vidjela, čak ni na fotografiji. Kada ga je ugledala, zaplakala je. Pogledala ga je i rekla: „Drago“ – ime njegova oca. „I ja sam počeo plakati i snažno je zagrlio.“
Teta je inzistirala da se sa tetkom vrati po prtljagu i ponovno dođe u njihov dom. Njezine četiri kćeri prihvatile su ga, kaže, kao vlastitog brata. Od tog trenutka prošlo je gotovo 30 godina, a obiteljska povezanost nije nestala. Naprotiv, njegove su ga rođakinje kasnije posjetile i u Australiji.
Nakon što smo vidjeli Paulove videozapise na Instagramu, pitali smo ga zašto želi doći u Osijek, on je rekao jasno i glasno: “Zbog ljudi.“ Danas, kada razmišlja o preseljenju u Hrvatsku, Paul nema dvojbi oko toga gdje želi živjeti.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
U Osijeku vidi ono što mu je važno za budućnost – mogućnosti većeg grada, ali istodobno mir i osjećaj zajednice manjeg mjesta. „Miran je, siguran i lijep. Osijek je grad po mjeri. Daje vam mir i sigurnost jer znate da vaša djeca mogu izaći van, a vi možete biti mirni znajući da su dobro.“
„Ne vraćam se zato što je Australija loša“ Odluka o preseljenju, kaže, nije bila jednostavna. Dio njegove obitelji u Australiji nije oduševljen njegovom odlukom.
Smatraju da napušta život koji je desetljećima gradio i da ono što je postigao ostavlja iza sebe. No Paul na to gleda potpuno drugačije. „Nakon što sam odlučio preseliti se u Hrvatsku, rekao bih da moja obitelj u Australiji nije oduševljena. Smatraju da se cijeli moj životni trud i sve što sam postigao uzalud troše na ostvarivanje ove vizije. Ali za mene to nije uzalud.“
Ta vizija, kaže, postoji u njemu još od mladosti. Danas je još važnija jer više ne razmišlja samo o sebi. Ima sina kojem želi omogućiti da upozna dio identiteta koji je desetljećima bio prisutan u njegovoj obitelji.
„Sa svakom generacijom naši hrvatski korijeni postaju sve slabiji. Kao otac, želim svom sinu pružiti priliku da upozna svoju hrvatsku kulturu i jezik, da razumije odakle njegova obitelj potječe i da iskusi tradicije koje su bile tako važan dio mog života.“
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
Upravo zato za njega „Hrvat sam u duši“ nije samo naziv društvenih mreža. To je, kaže, priča o identitetu i pokušaju da ono što su mu ostavili otac i djed prenese na vlastitog sina.
Svoj kanal na YouTubeu, TikToku i Instagramu pokrenuo je kako bi ljudima hrvatskog podrijetla diljem svijeta pokazao vlastiti put – od života u Australiji do pokušaja da ponovno izgradi život u Hrvatskoj.
„Preseljenje u Hrvatsku nije zato što želim reći da je život u Australiji bio loš. Australija mi je pružila jako puno. Radi se o tome da napokon slijedim nešto što nosim u srcu još od mladosti i da svom sinu pružim priliku da otkrije taj dio sebe.“
Njegova partnerica, po nacionalnosti Kolumbijka, odlučila je preseliti se u Hrvatsku iako još nikada nije bila ovdje. Kroz njegove priče o Hrvatskoj, ali i nakon što je upoznala njegovu obitelj tijekom njihova posjeta Australiji, sve se više zaljubila u ideju života u Hrvatskoj.
Kako kaže, sada čak ona njega nagovara da se zajedno presele tamo. Svjesna je izazova koji ih očekuju, posebno jezika i činjenice da su plaće u Hrvatskoj niže nego u Australiji. Ipak, već razmišlja o učenju hrvatskog jezika te istražuje kakve bi joj se poslovne mogućnosti mogle otvoriti nakon preseljenja.
Njegov je otac 1968. godine otišao iz Hrvatske tražeći bolji život u Australiji. Paul je ondje rođen, odrastao i izgradio vlastiti život. No priče o Slavoniji, hrvatski jezik koji je kao dijete slušao iz drugog kuta sobe i obitelj koja ga je u Osijeku prihvatila kao da nikada nije ni otišao, ostavili su trag.
Sada želi napraviti ono što je prije nekoliko desetljeća bilo teško zamisliti – napustiti Australiju i sa svojim sinom započeti novo poglavlje u Osijeku.
Možda će upravo njegov sin jednog dana pričati svojim prijateljima kako je njegova obitelj prije gotovo 60 godina otišla iz Slavonije na drugi kraj svijeta, a zatim se, nakon nekoliko generacija, jedan njezin ogranak ponovno vratio kući.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
Jer, kako je Paul rekao na kraju svoje priče: „Moj je otac napustio Hrvatsku zbog boljeg života, a sada ja biram vratiti se zbog tog boljeg života.“
I tako je ova priča obitelji, započeta odlaskom iz Slavonije, uskoro nastavlja upravo ondje gdje je sve i počelo – u Osijeku.
Foto: Privatna arhiva (ustupljeno za objavu)
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
