Toni je poginuo spašavajući suborce u Ukrajini, njegov otac u Osijeku predstavio knjigu o sinu
Foto: Ustupljeno za objavu
Život Tonija Hercega, 30-godišnjeg časnika francuske vojske hrvatskih korijena koji je 6. svibnja 2025. poginuo u Ukrajini, tema je knjige Sin – priča o Toniju, predstavljene u osječkom OS Centru. Napisao ju je njegov otac Zvonko Herceg, želeći sačuvati uspomenu na sina, njegov životni put, vrijednosti i okolnosti u kojima je izgubio život. Prema svjedočanstvima iznesenima na predstavljanju knjige, Toni je poginuo tijekom napada ruskog drona, kada je vlastitim tijelom pokušao zaštititi suborce.
Predstavljanje je organizirala Udruga Hoćemo, koju vodi gradski vijećnik Tomislav Mišetić, uz pokroviteljstvo Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije. U ispunjenoj dvorani bili su i zamjenik osječkog gradonačelnika Dragan Vulin, županica Nataša Tramišak te predsjednik Županijske skupštine Anto Đapić. Uz autora, o knjizi su govorili književnica Ivana Šojat i sveučilišni profesor i komunikolog Božo Skoko.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
Toni Herceg rođen je u Velikoj Britaniji, a tijekom odrastanja i školovanja živio je u Austriji, Hrvatskoj i Francuskoj. Upravo je u Francuskoj izgradio vojnu karijeru, postao časnik, sudjelovao u brojnim misijama i bio odlikovan. U početku je sudjelovao u obuci ukrajinskih vojnika u Poljskoj, a nakon šest mjeseci odlučio im se pridružiti na bojišnici u Ukrajini. Njegov otac prisjetio se kako je Toni, unatoč životu u nekoliko europskih država, bio snažno povezan s Hrvatskom i njezinom poviješću. Posebno mjesto u njegovim sjećanjima imao je Vukovar, koji je s obitelji posjetio tijekom hodočašća 2012. godine. Taj je događaj ostavio dubok dojam na njega, a o Domovinskom ratu često je razgovarao i godinama poslije.
Prema očevim riječima, Toni je svoju odluku o odlasku u Ukrajinu povezivao i s činjenicom da su se tijekom Domovinskog rata pojedini francuski državljani pridružili hrvatskim braniteljima. Smatrao je da kao profesionalni vojnik može pomoći ukrajinskom narodu.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
– U pisanju me vodila ljubav prema Toniju i sjećanja. Dugo sam dvojio treba li se takva jedna osobna priča dijeliti s drugima. Ali kada sam slušao priče i svjedočanstva Tonijevih suboraca, rekao sam si da to moram zapisati. Pisanje mi nije bila samo potreba nego i jedna vrsta dijaloga sa sinom – kazao je Herceg.
Foto: Ustupljeno za objavu
