Rode na Kužnom pilu su ‘lukave’! O slučaju odlučuju dva ministarstva pa su ‘dobile na vremenu’!

Rode odlučuju gdje će biti gnijezdo na osnovu više elemenata, ali dva su ključna – visina, a kada je dimnjak u pitanju – da se ne koristi neko vrijeme. Tako su i ove rode u Tvrđi na Kužnom pilu ‘namirisale’ da je dovoljno visoko i da, zacijelo, kuge više nema. Ili da se od 1730. godine i izgradnje spomenika do danas ponešto ‘otopio zavjet’. A k tome, ove rode na Kužnom pilu u osječkoj Tvrđi još su nešto ‘znale’. O njima ne može odlučiti jedna institucija. Kao kada je Crvena armija napala njemačku vojsku u Batini 1944. godine, gdje je, kaže priča, bio rub dvaju njihovih zapovjednih komandi i ‘nije se znalo’ koja rukovodi operacijom, tako su ove rode ‘napale gdje treba’, gdje je ‘administracija najtanja’. Za spomenik, odnosno njihov slučaj su zadužena dva ministarstva, ono zaštite okoliša i ono kulture. Tu su još i konzervatori, a netko odluku mora i provesti pa će se, navodno, u ponedjeljak svi sastati. I još neki s njima.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Iako nismo stručni, daleko od toga, doima se da će najbolje biti pričekati da rode odu koncem ljeta i napuste gnijezdo, a onda ga rasformirati. Jer, kada se vrate, već će naći drugu kuću, posebno ako im se kakva ‘nekretnina’ ponudi u blizini. Skužit će već one. Najteže bi ih bilo sada ‘deložirati’ s malim ptićima. Takve stvari kada su ljudi u pitanju štiti Zakon, zar ne? A zašto ih uopće treba ‘deložirati’?

U ovom trenutku gnijezdo možda još i nije toliko teško koliko može biti. To su stvari koje nastaju s godinama. Ispočetka je to gnijezdo ‘od par kila’ blata i granja, ali kako godine odmiču, a rode nadograđuju i popravljaju gnijezdo, isto može težiti i do tone, biti u promjeru koji metar. Točnije, mogu u promjeru rasti do 2 metra i biti duboka tri metra, ali to dolazi s godinama ‘neimarskog rada’. Ovo gnijezdo je za sada lako, u odnosu na ono što može postati.

Kako neslužbeno doznajemo, sve spomenute institucije će se sastati u ponedjeljak, snimiti gnijezdo iz zraka, pregledati i procijeniti sve pto znaju i umiju, a potom donijeti odluku o ‘deložaciji’ ili čekanju. U ovom trenutku, neslužbeno dozanjemo, ne favorizira se niti jedna opcija, ne dok se ne vidi stanje. Ali, gnijezdo ide ‘out’ najkasnije u rujnu.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

U međuvremenu je postavljena zaštita kako ne bi na nekog nešto palo sa spomenika, a što je učinio Grad Osijek kao onaj koji upravlja javnim prostorom. Inače, Grad Osijek u ovom slučaju nema nikakve ovlasti, već samo provodi što drugi odluče.

Sreća je što se rode sele, jel’? Da se rode sele, ‘skužio’ je i ozbiljnije istražio njemački ornitolog Johannes Thienemann, još tamo 1906. godine. Prstenovao je ptice i do Drugog svjetskog rata ‘prstenje je dobilo’ oko 100.000 ptica. Na oko 2.000 jedinki roda bilježene su uočavanja i rute. A one koncem kolovoza kreću na jug sa svojih ljetnih lokacija razmnožavanja, iz Europe prema Africi. Zime provode u savanama, od Kenije i Ugande do Južne Afrike. Neke odlaze i zapadnije, u Sudan i Čad, čak do Nigerije. Prosječno trajanje puta im je oko 26 dana u jesen, a oko 49 dana u povratku. Zašto? Stvar je, prvo vjetrova i struja, a drugo – lete brže iznad regija gdje je manje vode i hrane, povećavaju brzinu.

I još nešto. Nisu ‘blesave’. Izbjegavaju let preko mora pa ili slijede istočnu migracijski rutu preko Turske, zaobilaze Saharu i lete uz Nil, ili idu zapadnom rutom preko Gibraltara. Ovom istočnom rutom ih leti oko 530.000. Dvostruko je duža, ali jednako traje. Vjetrovi i hrana u njihovom slučaju dođu kao naš odabir rute uz pomoć Google Mapsa, sa ili bez cestarine. Preko mora su drugačije struje, previše bi mahale krilima, pa odabiru kopno. Spiralno se penju toplim zrakom gore, dok ne dođu do cca. 1.500 metara.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

A kako kreću mlade rode prvi put? Onako kako su letjeli i lete i mama i tata. Ako i promaše put na zimovanje, na proljeće znaju gdje se trebaju vratiti. Još jedna ‘fora’ je da su u zatočeništvu uzgojene rode nagonski poletjele na jug, ali ih je po Africi bilo ‘širom šorom’.

I samo još jedna zanimljivost… Iako rode, za vrijeme onog ranijeg spomenutog ornitologa, prema Njemačkoj i nisu letjele u tolikoj mjeri, već se nastanjivale uglavnom u ‘našem pojasu’, prije 10-ak godina viđene su i u Finskoj. Malo im vruće tu, ha!?

Foto: Pixabay (ilustracija)