Liječnik iz vukovarske bolnice: “Posljednjih mjesec dana više nismo imali ničega – ni lijekova, ni infuzija, ni krvi…”

Dr. Zoran Aleksijević, uz suprugu doc.dr.sc. Agnezu Aleksijević, više od dava sata prenosili detalje njihovog djelovanja, kao i svih liječnika, sestara, tehničkog osoblja…, a koji su svjedoci vremena ratnih strahota i opstanka vukovarske bolnice. Docentica Aleksijević pročitala je i svoju pjesmu posvećenu Osijeku, kao zahvalu herojima Samostalnog zrakoplovnog voda Osijek, a na ključnoj pomoći tih ratnih godina… – Svatko tko je došao na vrata bolnice u Vukovaru tih 87 ratnih dana bio je liječen, bez obzira tko je bio, kako je bio ranjen i koje je nacionalnosti – rekao je specijalist ortopedije i traumatologije, djelatnik ratne kirurgije u Vukovaru dr. Zoran Aleksijević, a održavajući, skupa sa suprugom, predavanje na temu Ratna bolnica Vukovar 1991. Predavanje je prostorijama Ministarstva branitelja u Hotelu Mursa organizirala Udruga hrvatskih braniteljica Osječko-baranjske županije, gdje je uvodna riječ pripala dočasnici Hrvatske vojske i hrvatskoj braniteljici Mareli Đurić.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Nakon više od 30 godina od svih onih ružnih događanja u Vukovaru željeli su evocirati uspomene, ljudima, koji možda malo manje znaju o tome, približiti kako su živjeli, kako su radili i kako je sve to završilo. U vukovarskoj bolnici bilo oko 950 djelatnika, a na kraju, 18. studenog 1991. godine, ostalo ih je 230 među kojima su bili liječnici, sestre, tehničko osoblje, ali i ljudi koji ranije nisu bili djelatnici bolnice, no zbog porušenih kuća boravili su u bolnici i bili pomoćno-tehničko osoblje. U bolnici 18. i 19. studenog 1991. godine bilo je 450 ranjenika, podsjećaju organizatori predavanja.

– Posljednjih mjesec dana više nismo imali ničega – ni lijekova, ni infuzija, ni krvi, ali snalazili smo se, improvizirali smo kako bi pomogli ranjenicima. Upravo zbog te nekakve mašte koju sam tada imao moram priznati da je rezultat bio jako dobar – naglasio je i dodao dr. Aleksijević, naglasivši kako je posebno težak trenutak bio kada su neprijateljski vojnici ušli u bolnicu i počeli odvoditi ranjenike.

– To je bilo jako tužno, ali taj je trenutak postao još tužniji kada smo na kraju saznali što se dogodilo na Veleprometu i Ovčari. Nas su stavili u transporter i odvezli u nepoznatom pravcu. Niti jednog trenutka nismo bili sigurni hoćemo li preživjeti, pogotovo kada smo stigli u Negoslavce – nizao je dr. Aleksijević.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

– Znači da imamo snage ponovo sve to proživjeti i reći – bilo je, djeco, tako. Svojoj sam djeci sjećanja na ta vremena prenijela koliko sam mogla, međutim treba istinu o Vukovaru prenijeti i svoj drugoj djeci, svim mladim ljudima koji rastu u ovom gradu, u ovoj državi. Ništa se od toga ne smije zaboraviti – zaključila je dr. Jadranka Ban predsjednica Udruge braniteljica Osječko-baranjske županije.

Foto: Udruga braniteljica OBŽ (ustupljeno za objavu)

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–