Ivana Erhardt Draganić: Krčka se perkelt od soma. Torta je u frižideru, a nervoza kod nekoga raste…

Badnjak je. Pišem u kuhinji. Između filovanja torte, glaziranja božićnoga kuglufa i pripreme perkelta od soma. I Šumski je okićen. Deset dana od postavljanja, pa svaki dan po pet kuglica, jutros sjaji u svom punom sjaju. Nakićen. Blješti. Iako mi je draži, onako – šumski. Ali, Božić je. Vilenjaci i Čudesna šuma su već s početkom adventa u prozorima. To je nekakva tradicija, moja. Zapravo me tjera da operem prozore pred Božić. Nisam dugo pisala. Barem da sam bila lijena. Tema je bilo mnogo. Vremena… onako. Ali zabrinutosti nešto više. Što povlači strah. Jer riječ je o zdravlju. Pa je fokus težak. A kreativnost se pojavi i brzo iščezne. Volim blagdane. Božićne blagdane. I sav taj šušur. I tu nježnost. I volim biti u svojoj Tvornici snova. Danima miriši na vaniiju, cimet, kličniće, đumbir, med, čokoladu i naranče. I smišljam. Zapravo, kombiniram od starih recepata neke nove. Omamina punč torta – bagdanski klasik. Dala sam joj novo ruho, uz punč žele od naranče i bogatu čokoladnu kremu. Ukrasila ju đinđerima. I njih sam iskombinirala u mješavini omaminih medenjaka i suvremenih đinđer kolačića. Klasik je bajadera, vjerojatno recept mamine mladosti, i kuglice rocher – slatkiši naše mladosti. I moj božićni kugluf – prepun suhoga voća i orašastih plodova. Baš onako zimski uz čaj s cimetom, kuhano vino ili bijelu kavu za doručak. Staro i novo.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Neću pričati priču. Ovoga Božića pričajte ljubav. To vam želim.

Novo je vrijeme večere, sat kasnije. Novo je što Sestra i ja pripremamo večeru za Badnjak koju je tradicionalno pripremala Mama. Njezino je postaviti stol. Tata je posao kićenja bora već obavio. Sestra i ja u svojim kuhinjama čarobiramo ribe na različite načine. I nosimo. Kao pinkl-bal kod svojih. Jer Šmizla, ona voli zvonce Christkindla kod svoje Ome. To zvonce, i žaruljice na boru, i svi zajedno oko stola dio je Sestrina i mog Božića, a sad i njezina. I dok smo zajedno, treba čuvati tu tradiciju. Božić je obiteljski blagdan. Božić je zajedništvo, radost, mir i ljubav. Vrijeme praštanja. Vrijeme kada onoga koga nismo dugo čuli pitamo „Kako si?“. Vrijeme nježnosti i topline. Vrijeme darivanja. Ne onog materijalnog. Darivanja prisutnosti i vremena. Darivanja u dobrome i u teškome. To je najljepše što možemo darovati. Najjednostavnje. Izgleda kao sitnica, ali je najdragocjenije. Jer ne znamo što može biti do idućega Božića. Hoće li biti prilika. Hoće li biti vremena. „Sve što želim su najmilji.“. Poput citata iz filma. Ide, ipak, malo drugačije… Zahvalna sam…

Ne dopustite da netko drag bude sam. Pogotovo ne usamljen. To je strašnije od samoće. Neka duša bude puna poput okićenoga bora, a srce sjajno kao lampice.

Krčka se perkelt. Torta je u frižideru. Kugluf veliki i mali, jer uvijek ima i malo više – spremljen u komodu Renatine omame koja je drugi Božić na čuvanju. I sve je to novo.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

A stara je ona blagdanska nervoza jer ove godine podbacili su Mamini medenjaci. A raspucanci se nisu raspucali. I riba koja ide u pećnicu nije ona koja je planirana. Jer se čekalo do ibera, da bude svježa. I nema čišćenja soma – ima fileta iz dubokog u perkeltu jer to iskustvo za Badnjak – doživljeno lani, čine na taj dan samo mazohisti u svojim kuhinjama. Ali nervoze ima ovih dana. A rakije nema. Da ju smiri. No večeras kad budemo zajedno, vjerujem da će nestati božićnom čarolijom. I vinima.

Pišem i pijuckam graševinu Ive Brzice iz Erduta. U punču je za tortu. U parkeltu je. I u mojoj čaši. Pa kad je već tu nazdravljam vam za Božić sa željama da bude sretan, topao i nježan s najdražim ljudima, u opraštanju sebi i drugima jer ništa nije vrijedno življenja u zamjeranju i gorčini. Život je jedan. Ovdje i sada. Ispišite svoj Božić ljubavlju… Zamišljam to poput vilinske prašine i sjaja stotinu lampica na zelenoj jelki, uz zvonce Christkindla – Maloga Isusa – koji se noćas ponovno rađa. U njegovom rođenju je mnogo simbolike. Pronađimo zrnce onoga što volimo u toj čaroliji prije kraja kalendarske godine… Uz osmijehe, puna srca i zagrljaje neka nam bude blagoslovljen ovaj Božić 2025.

Nije sve kako vidite i čujete… Samo se srcem dobro vidi…

Foto: Samir Kurtagić (osobna arhiva Ivane Draganić) & Pixabay (ilustracija)