FOTO Buzdovani na krovovima u Osijeku: Bila je to zaštita od vještica!?

Buzdovan je hladno oružje za blisku borbu. To je ‘usavršena’ verzija obične toljage ili bata. Riječ je o starinskom hladnom oružju, a kojem ime u nas, zacijelo, dolazi od turske riječi – buzdogan. Osim ako koristimo riječ – topuz.

I nije buzdovan k nama stigao s Turcima, iako će netko možda pomisliti kako je to najnaravnije, jer ćemo ga kasnije spomenuti u kontekstu Tvrđe u Osijeku, koju poneki Osječani znaju ‘pomiješati’ s turskom vlašću, a od koje je, inače, u Tvrđi samo onaj potkovičasti ‘komad zida’ na izlazu prema Europskoj Aveniji. Dakle, nema veze buzdovan s Turcima, osim što po muzejima najviše imamo njihovih. Međutim, buzdovan ili topuz se kod nas koristio od 892. godine. Ali, ovo je sve bilo, kao u školi, kada prvo razradimo teoriju, bez prakse. Da vidimo sada gdje je buzdovan u Tvrđi i čemu služi…

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Jedan kojeg smo ‘skužili’ s puno muke i šetnje po Osijeku je u osječkoj Tvrđi, na krovu jedne kuće na uglu, najbliže nekadašnjim ‘Valpovačkim vratima’.

Prema usmenoj predaji, a kada se prvi puta o buzdovanima na krovovima javno pričalo, kasnije pisao portal 24sata, o buzdovanima u Zagrebu, jedni su bili tvrdnje da je taj komad metala na krovu trebao štititi od gromova. Drugi su pričali o zaštiti od golubova, što je ‘tanka’ teorija, jer buzdovan je jedan, a krov velik. za treće je samo – ukras. Međutim, postoje i tvrdnje da se to nekad tako gradilo da bi se zaštitilo od vještica, koje bi se, leteći na metli, haljinom zakačile za buzdovan.

Je, glupo je to, sve dok se ne sjetimo da je posljednja u Osijeku spaljena ‘vještica’ bila Anica Pauković iz Čepina. Spaljena je 1748. godine. ‘Popriznavala’ je 1.000 gluposti i budalaština, a pošto je mučena satima, prije čega su protiv nje svjedočile i osobe kojima je pomogla u liječenju biljnim pripravcima.

Dakle, Osječanke i Osječani, naši su preci ovdje, na ovim ulicama kojima i mi hodamo, prije malo manje od 300 godina (278) vjerovali da je Anica ‘vražji pečat’ dobila od dječaka s jarećim nogama, da je taj s njom metlom letio. ‘Priznala je’ to nakon sati i sati provedenih na klupi sa čavlima.

Pa kad vas netko proba uvjeriti da su ljudi prije bili pametniji, vremena bolja…

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Pisale su o tome baš nedavno odvjetnica Sanja Mišević, a istražujući zapisnik sa suđenja, kao i Ivana Šojat, književnica iz Osijeka, opisujući sve to u romanu Rogus.

Foto: OsijekExpress.com

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–