Davor Brmež, osječki ‘opinionmaker’ i ‘čuvar gradskih kapija’: Žaleći sebe, žale nas i drugi. Preokrenimo to!

Teško je objašnjiva, bez ozbiljne socijalne i ekonomske analize, naša osječka potreba favoriziranja drugog, kritika vlastitog, a često bez asimiliranja tuđe prepoznatih naših vrijednosti i mijenjanja vlastitog karaktera. Svi smo složni da je potrebno reći kako je ‘naše dvorište najbolje, najmirisnije’, da je ovdje ‘trava zelenija no drugdje’, čak ćemo često i pomisliti, vjerovati u isto, osvjedočiti se tome, ali samo rijetki i žive tu filozofiju s namjerom  prenošenja na druge, s namjerom pozitivne izmjene trenda i glorifikacijom onoga što čvrsto imamo i njegujemo. Davor Brmež je jedan od njih. Davor Brmež je ‘čuvar gradskih kapija’.

(tekst se nastavlja nakon galerije fotografija)

Poslovni čovjek snažnog socijalnog, ali minimalnog političkog utjecaja, osvjedočeni zaljubljenik u Osijek, ‘diše’ naš grad. Aktivirajući se nemali broj puta u zajednici, volonterskim, humanitarnim, štoviše filantropskim angažmanom, skrenuo je pozornost ljudi na sposobnost čovjeka kako uz ‘srce, ruke i lopatu’, a bez često prejudicirano nužnih financijskih ‘inputa’, pojedinac može učiniti čuda i preokrenuti mišljenja, percepciju. Davor Brmež je postao pozitivni osječki ‘opinionmaker’ i čovjek čija se riječ danas itekako sluša!

– Jednom sam napisao kako – volim grad. A kako su građani grad, volim sve Osječanke i Osječane. Ne slažem se s defetističkim stavovima pojedinaca, a o kojima ćemo govoriti, no sve ljude volim. Nisu to floskule, mi jednostavno moramo izaći iz ljušture kojom lakše opravdavamo vlastiti neuspjeh, govoreći da se nešto ne može, nego nešto pokušati. Dan grada nije samo 2. prosinca, on je svaki dan. Grad se voli svaki dan i u grad se ide svaki dan. Jedan je Vaš kolega i moj veliki prijatelj jednom napisao kako je u Osijeku zatvorena slastičarna koju svi vole, ali u nju nitko ne ide (deklarativno su građani izrazili žaljenje, ali kada je i novi vlasnik otvorio istu slastičarnu, ponovno ju je zatvorio brzo nap.a.). Znači, ako želimo nešto promijeniti, onda moramo i dati nešto od sebe. Moramo se vratiti tom gradu , biti pozitivni, ne zanemarivati negativne elemente, ali djelovati na njih – sažeo je uvodno dosta toga Brmež, a što sjajno definira problem.

IMA LI NAS 100.000?

Posjeli smo se s kavom u središtu Osijeka, taman dok je gradonačelnik Ivan Vrkić na Facebook-u objavljivao tablice Državnog zavoda za statistiku, a čije su brojke svjedočile ono što Brmež govori, da odlazaka ima, ali da brojevi nisu toliko tragični i da se pozitivnijom percepcijom trendovi itekako mogu mijenjati, da Osijek i dalje figurira za 4. grad u Hrvatskoj, slavonsko središte sa značajnom perspektivom.

(tekst se nastavlja nakon galerije fotografija)

– Nisam za to da se problem umanjuje, to nikako. No situaciju je potrebno sagledati studiozno, donijeti strateška rješenja kako da se trend izmijeni u našu korist, prvo zaustavljanjem iseljavanja, a potom i preokretanjem. Činjenica je da smo bili upozoreni prije ulaska u Europsku uniju, a na osnovu iskustava zemalja prije nas, da je moguć egzodus, jer su se pred mladim ljudima najednom pojavile mogućnosti zapošljavanja u EU bez problema koje su ranije imali. Naši političari su zanemarili ta upozorenja. I to se dogodilo. Taj problem postoji. Gradonačelnik ovim ‘post-om’ nije htio negirati problem ili reći kako je drugom gore (Rijeka ima veću stopu iseljavanja napa.a). Oduvijek govorim kako nas nije otišlo toliko koliko se špekuliralo i mislim da čak postoji i izvjesni broj onih i koji se doseljavaju u Osijek. Ono što mene brine, što se mi sami sa sobom ne mirimo, što dozvoljavamo da se vidimo gore no što nas vide drugi – počeo je Davor Brmež ispijajući kavicu, odmah nudeći anegdotu, primjer…

OSJEČKA LJETNA NOĆ

– Bilo je ljeto. Taman sam parkirao automobil u središtu. Bila je Osječka ljetna noć. Fotografirali smo automobil iz mog salona, da bi naišao prijatelj i počeo se zafrkavati na račun toga, zapodjenuvši odmah i razgovor o tome kako ljudi u gradu nema. Bio sam u potpunom šoku. Pomislim, o čemu on govori, u gradu je ‘milijun’ ljudi na Osječkoj ljetnoj noći. Grad je vrvio ljudima. Pitam ga, tko su onda ovi ljudi na ulici, a on mi nastavi govoriti o pretpostavci dolazaka izvan Osijeka samo na jednu večer. Dodam kako mislim da ipak možda manje izlazimo, na što je on opet odreagirao tvrdnjom kako je stalno vani. Da bi ga njegova supruga samo pogledala i rekla – A kad smo to zadnji puta bili vani!? Poanta je u nama. Procesi se događaju. Ljudi radije izlaze u trgovačke centre, a ne u središte grada. A Osijek na periferiji ima takva dva. I da zaključim, kako puno putujem, često sam fotografirao središta europskih gradova – prazna. Gradovi preko 300.000 ljudi imaju centre koji ‘funkcioniraju’, a svi manji imaju ovakav problem – nizao je Brmež.

(tekst se nastavlja nakon galerije fotografija)

* Nogometni rječnikom – Imao je Osijek, primjerice, godinama ranije momčadi koje su mogle ‘kresnuti’ Dinamo, ali statistika je bila neumoljiva godinama i tvrdila da Osijek nikako ne dobiva Dinamo, otkako je HNL-a. Zašto? Izlazili su, dojma sam, na travnjak kao u Cankarevoj Desetici, nekako manji, nisu vjerovali u pobjedu . Kako se riješiti tog osjećaja manjeg, ne uspoređivati se na taj način?

– Krenuti od sebe. Pa i taj Dinamo dok nije dobio Osječanina na trenerskoj poziciji, našeg Nenada Bjelicu, u europskim okvirima je bio gubitnička momčad. Treneri koji su ih vodili bili su sretni da se pojave u Madridu. Kada tako vodite momčad, kada se tako postavite – nema sreće. Bjelica ih je stvorio. Nema tu čarobnog štapića, već samo recite da sve što radite možete i morate raditi na najvišoj razini. Jedan čovjek može krenuti i mijenjati. Svaki čovjek može. Pamtim i anegdotu kada sam došao raditi u Zagreb prije dosta godina, a da shvatite da ne govorim o Zagrebu, jer to je mogao biti bilo koji grad. Nema animoziteta. Dakle, došao sam raditi, a tajnica mi je tražila hotel i poluglasno rekla kolegici kako im sada dolaze raditi ljudi sa strane. Pitam ju – zna li tko je Davor Šuker, koliko ima nogometaša u Zagrebu i zašto je on ipak došao. Shvatila je poantu. Sada smo u sjajnim odnosima. Sami kreiramo to mišljenje o sebi. I to moramo činiti dobro!

* U ‘mega’popularnoj mini seriji Chernobyl – Mihail Gorbačov u jednom trenutku kaže: Naša snaga leži u percepciji drugih o našoj snazi.

– Točno! I to je ono što me i tješi. Drugi nas vide puno bolje nego mi sami sebe. I to se, nažalost, više odnosi na ljude izvan Hrvatske, nego na ljude ovdje. U Hrvatskoj smo mi već ‘uspjeli’ pokvariti svoj imidž i dovesti se dotle da, žaleći sami sebe, i drugi žale nas. Međutim, kada Vam netko dođe izvana, oni vrlo brzo dolaze do jako pozitivnog mišljenja o Osijeku. Meni dolaze kolege iz Izraela, brojnih zemalja… Oni ovdje ne očekuju ‘Sheratone’, ‘Hiltone’… oni točno znaju što mogu očekivati u sredini od 100.000 ljudi. I onda se oduševe koliko smo bili sposobni u tim okvirima stvoriti.

* Rekao sam kolegama jednom, a vi ćete to dopuniti i nastaviti… Osijek ima olimpijsku pobjednicu u streljaštvu, ima veslačke olimpijce, vrhunske gimnastičare, glazbenike koji nastupaju po svijetu, nogometaše koji su igrali po brojnim europskim klubovima, kazalište koje osvaja nagrade svake godine, prvi tramvaj u Hrvatskoj… i to sve u 100.000 ljudi.

– To je sve na tragu onoga što sam rekao. Tu je još Panonian Challenge, HPD Lipa i niz onih kojih se nećemo sjetiti sada na kavi, a vrlo je važno osvijestiti te činjenice i zapitati se koliko su Osijek i njegovi ljudi sposobni . Pa samo gimnastički Grand Prix je jedna od najznačajnijih priredbi sportskog karaktera u Hrvatskoj. Imamo još i dva nobelovca, što nema niti jedna druga gimnazija u svijetu. Pokrenuta je i inicijativa za dodjelom naziva ulice po našem oskarovcu Branku Lustigu. Kada to sve, pa i više, poredate jedno uz drugo, shvatite kakav je Osijek! Stvarno imamo svega za pohvaliti se. Mi smo jedan normalan srednjoeuropski grad. Ono što mi moramo raditi jest – biti pozitivni. Moramo promijeniti ono kada moj prijatelj od mnoštva ljudi ne vidi niti jednog. I moramo inzistrirati na perfekciji. Ne trebamo uljepšavati ono što ne postoji, nego raditi na perfekciji. NK Osijek je danas sjajan primjer  preokreta, rada i sustavnosti, a u kojeg treba vjerovati i dati mu mrvicu vremena, biti realni. Tako i mi, sami sebi postavljamo granice i ako ih postavimo visoko, bit ćemo nezadovoljni, ali ako radimo strateški i ako postavimo dostižne ciljeve, gdje nam je kraj!? – nizao je nadalje Davor Brmež, zaključujući…

(tekst se nastavlja nakon galerije fotografija)

DJECI USADITI ISTU LJUBAV

– Osijek je divan europski grad, sjajan za život. Svojoj djeci usađujem ljubav prema Osijeku. Možda mladi i požele otići, ali se mogu i imaju gdje vratiti. Imamo kvalitetu života!

Foto: OsijekExpress & Davor Brmež (Facebook)