Sri. kol 4th, 2021

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Danas ‘slavim’ tri tjedna od prve doze! Na ‘točioniku’ je bila AstraZeneca! Ali, ni rakiju ne biram…

4 min read
Zašto sam to sve učinio? Ne zato da ližem ručke kolica u trgovinama, već stoga što imam školarca kod kuće, stariju majku, brata 'kroničara', imam i preko 100 kilograma, visok tlak i autoimunu bolest, a iznad svega mi je dosta straha. Oprezan sam i dalje, vjerujem znanosti i struci, no čekam drugu dozu u srpnju i da s mirom, s kakvom Covid putovnicom odem do Srbije na 'leskovački' ili u Mađarsku na 'paljinku, kolbas'...

Prvo jasan ‘disclamer’… Razumijem se u medicinu koliko i ‘Mara u…’, no svejedno si ‘prepisujem’ štošta iz ladice u stanu. ‘Dijagnosticiram i ordiniram’ koješta, kao pravi Hrvat. Ali, za ovu priliku, držimo se jasno toga da o cjepivu ne pišem kao stručnjak, nego kao netko tko je zasukao rukav i u ovom trenutku osjećam zadovoljstvo jedne brige manje. Kako kaže moj veliki prijatelj – Savjet ne tražim, niti bih ga dao! Čitajte dalje na vlastitu odgovornost. Ja Vas niti šaljem na cijepljenje niti govorim da ne treba. Ja sam samo zadovoljan 🙂

Negdje oko 1 ujutro sam osjetio groznicu, nekakvu sitnu ‘fibru’, popio Andol i nastavio spavati. Zapravo, mislim da me je prije probudila lagana bol u trbuhu. Ali, to sam odmah znao od čega je. Nije imalo veze sa cjepivom, siguran sam ‘milijun posto’. Popio sam, naime, mrzlo i studeno ‘nešto’ prije spavanja. ‘Poguranac’ snu, umjesto Xanaxa. Boca se maglila, a ja sam sadržaj u sebe spustio k’o niz rinu. Magarac!

Ali, da se vratim ‘fibri’… Andol je to dosta dobro sanirao, jer sam nastavio spavati ‘snom pravednika’ sve do negdje 8 sati. A to se ne događa često, nikada. (!?) Ja sam taj koji ‘pijetlove budi’… Stariji čovjek, što ćete!?

Međutim… Svaku sam dlaku na tijelu osjetio, kožu… glava je bila kao bačva, nije boljela, već nekako bila, ‘štatijaznam’ velika, uši ‘kao malo nešto’ začepljene, a i tada sam jasno osjetio da sam – ‘radijator’. Nije bilo groznice, bio sam baš onako fino topal. Bila je to senzacija poput zaboravljene otprije 20-tak godina, a kada sam posljednji puta, za sada, imao gripu. Toplomjer, onaj za uho, pokazao je 38,2. No, iskreno, nakon tablete za snižavanje temperature, participirao sam u nedjeljnom kuhanju ručka. Nisu to bile radosne senzacije, sam Bog zna da sam si opsovao mater, ali sam bio i vesel, jer sam vjerojao da će proći. I je.

Da se razumijemo, toga dana, dan prije ovog opisanog jutra, kuhao se grah na vikendici. U nekom trenutku nam je bilo vruće, a onda su kratki rukavi i gola ‘križa’ naravna stvar. Tako da… sve što sam opisao, može i ne mora biti nuspojavom. Napokon, nisam nikoga ni zvao. Prošlo je. Od cjepiva oko 17 sati, preko buđenja u 1, odnosno u 8 pa do kasne večeri sljedećeg dana… Sve je bilo gotovo negdje između 24 i 36 sati. Pih!

Vratimo se 15 sati unazad, poslijepodne prethodnog dana. Primio sam cjepivo protiv bolesti Covid-19. Na ‘točioniku’ je toga dana bila AstraZeneca. Znao sam unaprijed i nije mi smetalo. Štoviše, odlazeći na cijepljenje sa saznanjem kako me čeka točno ta ‘babaroga’, da mi je ponuđeno nešto drugo, rekao bih – Ne, hvala… Dajte mi Astru! Jer, nekako sam pomislio, kada sam saznao za ponudu toga dana, da mi je točno to ‘svemir’ namijenio, najbolje za mene.

Prijavljen sam bio obiteljskoj liječnici, svakako platformi iz cvjećarnice (čitaj: CijepiSe), ali kao ‘kroničar’ javio sam se i odazvao javnom pozivu izravno u Zavod, kada je izvjesnog vikenda, prije tri tjedna, isti bio odaslan. U roku od 15 minuta mi je bio određen termin.

– Odgovara li Vam sutra u 16:42? – pitala me je gospođa s druge strane ‘žice’. – Naravno – odgovorio sam u navjerici, jer… – ’42’? Ono!? Organizirani ste na minutu!? Nema šanse – mislio sam.

I stigao u 16:39 i počeo motati cigaretu. Kad’, gospođa je odmah pročitala moje ime i prezime.

Dakle, to je bio, poslije brzog dogovora, drugi apsolutni i veliki plus organizaciji! Hvala, svaka čast, da Vas vidim dalje…

Ušao sam u Zavod u Drinskoj i kroz 3-4 minute bio zasukanog rukava. Sve mi je objašnjeno, sve moguće nuspojave, kao i kome da se i kada javim, bude li potrebe. Još jedan veliki plus.

Imao sam namjeru čak i fotografirati trenutak cijepljenja, ali prebrzo, prenježno, preprofesionalno i premunjevito je moje rame ‘popilo’ cjepivo. Još jedan plus.

Premješten na 15-20 minuta u prostoriju pokraj, uspio sam odigrati dvije-tri partije igrice na mobitelu i već sam bio vani, sjedio u automobilu i vozio kući.

Sutra ‘slavim’ tri tjedna. Cijepljen sam! One nuspojave su nestale najviše 36 sati nakon cijepljenja. A i tada sam ih osjećao kao ‘slatke brige’, senzaciju u kontroliranim uvjetima, iza koje mi može biti samo bolje.

Zašto sam to sve učinio? Ne zato da ližem ručke kolica u trgovinama, već stoga što imam školarca kod kuće, stariju majku, brata ‘kroničara’, imam i preko 100 kilograma, visok tlak i autoimunu bolest, a iznad svega mi je dosta straha. Oprezan sam i dalje, vjerujem znanosti i struci, no čekam drugu dozu u srpnju i da s mirom, s kakvom Covid putovnicom odem do Srbije na ‘leskovački’ ili u Mađarsku na ‘paljinku, kolbas’…

– Je si li zvao liječnicu zbog nuspojava? – pitao me kum, a ja uzvratio… – Zašto!? Da me Capak pročita kao broj nuspojava!? Hoće to pomoći? Mislim, hoće li mi pasti temperatura?… Nasmijali smo se obojica!

I ‘disclamer’ još jednom… Vi zovite. Ili nemojte. Vi se cijepite. Ili nemojte. Savjet ne tražim, niti bih ga dao.

Foto: Pixabay (ilustracija) & Osobna arhiva

Facebook Comments