Pon. kol 2nd, 2021

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Ines Novak o ‘pozitivcima’, ali i ‘negativcima’: Nema im spasa. Nek’ ostanu u svojoj kaljuži!

4 min read
Više od 10 godina Ines Novak radi u civilnom sektoru u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Osijeku, završila Pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičku izobrazbu na Filozofskom fakultetu u Osijeku i brojne edukacije vezane uz rad s djecom. Pokretačica je i voditeljica brojnih inicijativa, aktivnosti i projekata za djecu, a od 2015. godine predsjednica je Dječjeg kreativnog centra Dokkica. Majka je troje djece.

Upoznala sam brdo ljudi raznih fela. No, jedne posebno volim – pozitivce. Poznajem ih prilično zahvalan broj. Imam ih i prijatelja, suradnika i poznanika. Poznajem i one druge – negativce i ne volim ih u svojoj blizini, a kad naiđem na njih, svaki put tražim najbolji način da ih izbjegnem ili, ako okolnosti nalažu, da se s njima suočim kako znam i umijem.

Jedna od poželjnih vrlina je sposobnost razumijevanja drugih i drukčijih i načelno bismo to trebali prakticirati ako želimo imati dobre odnose s ljudima s kojima dolazimo u kontakt. No, to u stvarnosti, naravno, nije tako, a sposobnost manevriranja u odnosima u koje ulazimo ovisi o svakome od nas.

Jesmo li spremni suočiti s nekim tko ima totalno drukčije stavove od nas i koliko? No, ako seciramo određenu situaciju u kojoj npr. netko nekoga degradira, sabotira i slično – pali se, ili bi se trebao upaliti, alarm nakon čega slijede reakcije. No, možemo li imati razumijevanja do beskraja za ljude koji nas pokušavaju nabrijati svojom negativnom energijom? I ne, ne mislim na ljude koji argumentirano i primjereno iznose stav drukčiji od našeg, mislim na one koji pršte negativizmom. Prava je istina da su takvi ljudi uglavnom nezadovoljni sami sa sobom pa projiciraju na druge svoje disfunkcionalne konstrukcije.

Negativcima obično idu na živce pozitivci. Vjerujem da su duboko u sebi nesretni jer nemaju taj pogled na svijet, ali ne mogu si pomoći pa im je lakše maltretirati pozitivce. No, i pozitivci mogu u (ne)prilici s negativcem pokazati zube jer se tu više ne radi o potrebi razumijenja drugih i drukčijih niti bi to trebalo biti/ostati u fokusu, nego o suštinskoj zaštiti vlastitog integriteta ili zastupanja vlastitih načela.

No, dosta filozofije. Krenimo u analizu situacije. Imate npr. načelne stavove kako je sve rješivo i to je jedan od temljenih stavova/osobina pozitivaca. Ili postavimo pitanje: Je li lakše živjeti sa stavom da se stvari ne mogu riješiti? Kuda nas to može dovesti? I tako pozitivci, a neki ih često nazivaju i ljudi s ružičastim naočalama, uvijek nastoje naći rješenje jer je u njihovom konceptu razmišljanja to doista istina. I gle čuda, nađu ga! Negativci u svojoj muci i halabuci imaju silnu potrebu isticati probleme u korist vlastite negativne prizme ne bi li, vajda uvukli pozitivca, u vlastitu nisku frekvenciju ophođenja sa svijetom (i samim sobom).

Ne, ne mogu imati previše razumijevanja za negativce. Mogu imati do određene mjere, a onda, sestro, brate, it’s time to go home – on/ona ili ja. Pozitivce i negativce lako je raspoznati – piše im na čelu. Veliki je problem ako su negativci na položajima na kojima imaju utjecaj na druge. To može biti demotivitajuće i degradirajuće za one koji trebaju s takvima raditi, surađivati… K tome još narušavaju čast ili ugled organizacije/ustanove koju predstavljaju, a ostali mogu imati veliki upitnik iznad glave o razlozima ili logici držanja takve persone na takvom mjestu. E tu nastaju konfuzije o moralu i društvenim normama, da ne kažem očekivanjima, jer iako živimo u konfuznim vremenima, ne može se reći da su izumrli ljudi s moralnim vrijednostima. Vjerojatno su malo pali u drugi plan zbog cirkusa koji je dio naše globalne i društvene svakodnevice, no to ne znači da nisu tu – u svakoj pori društva, na sreću.

Imate npr. kolegu koji non-stop brunda (zanovjeta, opire se mogućnostima pozitivnih ishoda zbog nevjerice, negativnog stava, vlastite disfunkcionalnosti…) i netko mu pokuša iznijeti pozitivno rješenje no, on uporno drži svoje. I bez obzira što mu kao primjer pokazujete da je to lakši put, on i dalje trumbeta svoje. Uz to, nerijetko ide i njegova duboka uvreda, ako ne i dizanje njegove ratne sjekire. I što reći? Nažalost, kažem često, nema im spasa. Trebaju ostati u svojoj kaljuži, jer i kad im netko pokuša ukazati na priliku, mogućnost, pozitivan ishod, oni opet čvrto ostaju pri svome. Pa dobro! Lega, samo daj – ostani tu gdje jesi!

Divne pozitivce poznajem. Puni su vedrog duha, inspiriraju, motiviraju, bude nadu, umiruju, raduju… Oni odašilju pozitivne frekvencije u svim smjerovima i lijepe na sebe pozitivna iskustva i pozitivne ljude. To, nikako ne znači da su uvijek ili da moraju biti uvijek u tip-top pozitivnoj formi, to znači da su većinom ili uglavnom pozitivno usmjereni.

Nerijetko na društvenim mrežama vidim kako negativci napadu pozitivce neumjesnim komentarima. Žalosno je što se ne libe čak i na tzv. zidu pozitivca (Facebook) velevažno iznositi svoje otrovne konstrukcije s potrebom obezvrjeđivanja pozitivnih stavova autora. No, oni, naravno, ne kuže da sami sebe zakopavaju jer tko zna – zna.

I sve je to tužna slika našega društva u kojemu plivaju razno-razne ribe, ribice i ribetine. Najgore je kad su u pitanju negativne ribetine jer one mogu prilično otrovati puno drugih riba i ribica. Zato je poželjno, upecati ih i baciti u neko jezerce pa nek’ se tamo zajedno koprcaju u svom negativističkom ozračju. Možda kad se nađu sa svojima na okupu, skuže koliko su očajni pa promijene perspektivu.

Arthur Schopenhauer je rekao: „Ono što nas najneposrednije usrećuje jeste vedrina uma. Ova osobina je sama sebi nagrada. Zato bi razvijanje vedrine u sebi valjalo staviti ispred svih težnji!“, a Einstein je rekao da je najvažnija ljudska težnja, težnja za moralnošću u našem djelovanju. Naša unutarnja ravnoteža, čak i naša egzistencija ovisi o tome. Jedino moralnost u našem djelovanju može dati ljepotu i dostojanstvo našem životu.

Jedno je sigurno, pozitivci prolaze bolje u životu!

Foto: Ines Novak (osobna arhiva)

Facebook Comments