Sri. srp 6th, 2022

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Ines Novak: Prvi put u Slavoniji – zbog dječjeg kazališnog festivala

5 min read
Više od 10 godina Ines Novak radi u civilnom sektoru u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Osijeku, završila Pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičku izobrazbu na Filozofskom fakultetu u Osijeku i brojne edukacije vezane uz rad s djecom. Pokretačica je i voditeljica brojnih inicijativa, aktivnosti i projekata za djecu, a od 2015. godine predsjednica je Dječjeg kreativnog centra Dokkica. Majka je troje djece.

Ove godine na naš Festival učeničkih igrokaza POZOR! Plivamo na sceni prijavilo se 27 osnovnih škola s područja cijele Hrvatske, obzirom da je od prošle godine Festival nacionalnog karaktera. Ove je godine prosudbeno povjerenstvo Festivala u sastavu dramskih i kazališnih stručnjaka imalo zadatak od 27 prijavljenih igrokaza odabrati devet koje će učenici izvesti uživo 18. lipnja u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku.

Među devet odabranih igrokaza, uz naše domaće (Osijek i Darda) te Zagreb i Sesvete, našli su se i igrokazi koje izvode mali Dubrovčani, zatim učenici iz Slanog (Dubrovačka županija), Područne škole Krneza, malog mjesta u Općini Ražanac u Zadarskoj županiji i Donje Voće koja se nalazi neposredno blizu hrvatsko-slovenske granice u Varaždinskoj županiji.

Tako će 17. lipnja u Osijek, povodom našeg Festivala, koji će se održati 11. godinu za redom, doći učenici i mentorice kojima će ovo biti prvi dolazak u Slavoniju. Doista smo kao organizatori Festivala ponosni i uzbuđeni što ćemo učenicima i učiteljicama s drugog kraja Hrvatske imati priliku predstaviti Slavoniju, Osijek, Dječje kazalište i DOKKICU.

Sama činjenica da uglavnom Slavonci putuju u Dalmaciju, naravno, većinom, zbog ljetovanja, a da će sada mali Dalmatinci sa svojim učiteljicama doći u Slavoniju predstavlja nam ugodan izazov iz uloge domaćina da ih ugostimo na onaj pravi, slavonski način, kako je to i uvriježeno u našim običajima. Isto će tako, učenicima i učiteljicama iz Zagreba i Sesveta ovo biti prvi dolazak u Slavoniju.

U želji za dobrom promocijom Osijeka i Slavonije, a obzirom da će se Festival održavati uz prijenos uživo iz Dječjeg kazališta, putem društvenih mreža, odlučila sam u samom Festivalu predstaviti i komad naše tradicijske kulture pa će nam gosti u ulozi sudomaćina Festivala, biti dječji članovi KUD-a Klasje Slavonije iz Antunovca. Oni će kroz svoj nastup predstaviti novu himnu koju je napisala Darija Plevnik, a uglazbio Dario Plevnik. Uz himnu, mali će Slavonci izvesti i kratki recital Slavonija slavna temeljen na mom autorskom igrokazu napisanom prije puno godina iz ljubavi prema Slavoniji i malim Slavoncima. Tako ćemo putem prijenosa uživo publici dati komadić slavonskog izričaja i tako osigurati promociju vrijednosti tradicijske kulture koja se, nažalost, danas, u suvremeno doba, zanemaruje. Priče o osipanju članova kulturno-umjetničkih društava, posebno mlađih, nažalost, su česte, a ako pogledamo i generalno, kultura i umjetnost postale su sporedna kategorija u suvremenom društvu u kojemu su mnogi društveni problemi alarmantno zauzeli prva mjesta. Ljudi su postali manje socijalizirani, a napori organizatora u očuvanju kulturnog identiteta zajednice postali su, na neki način, i Sizifov posao. Nije lako danas upregnuti dostupne (i nedostupne) resurse za razvoj i kreiranje kulturnih sadržaja u nadi za pobuđivanjem interesa publike kako bi, u ova nemila vremena, ljudi mogli barem malo uživati pa i pronaći ispušni ventil u ozračju kulturnog koncepta. Čini se nekako da ljudi danas ne mogu pronaći smisao u kulturnim i društvenim sadržajima pod opravdanjem da nemaju vremena i da imaju puno problema koji ne ostavljaju priliku za ovakve aktivnosti. Nažalost, sama činjenica odvajanja od kulture nosi sa sobom negativne posljedice po pojedinca, ali i društvo. Uvijek će, naravno, biti grupa entuzijasta i na strani organizatora, ali i publike, koja će pronaći mogućnosti kako za kreiranje tako i za konzumiranje kulture, ali negativni društveni trendovi, nažalost, uzimaju maha kao i svoj danak.

I opet se vraćam na djecu, na najmlađe članove društva, koji su, nažalost, društveno zanemareni. U potpunosti se slažem s kolegom koji je na nedavnom okruglom stolu tematski vezanom uz vršnjačko nasilje upozorio da je alarmantno stanje posljedica neulaganja u djecu i obitelji. Proračun RH namijenjen djeci i obiteljima je ne samo nedovoljan za rješavanje korjenitih problema, nego je ispod razine suvremenog političkog koncepta razvijenih europskih zemalja koje su davno shvatile što znači ulagati u djecu i mlade. Ne mogu, naravno, kao aktivna građanka sa više od 12 godina iskustva u području rada s djecom, mladima, obiteljima i odgojno-obrazovnim sustavom ne osvrnuti se na ovo jer promatrajući generalno, nemamo baš dobre mogućnosti za boljitak ukoliko se ne počnu rješavati ove teme na većoj razini – na razini donositelja zakona. Slušajući brojne stručnjake i predstavnike vlasti čini mi se da postoji vječni antagonizam među njima. I među stručnjacima postoje razilaženja, ali i među političarima, naravno, no jedno je sigurno – državni budžet koji predstavlja okosnicu javnih politika jasno može pokazati koliko je što bitno na ljestvici prioriteta.

Može li se očekivati društveni napredak bez ulaganja u odgoj i obrazovanje? Naravno da ne! Samo se čini često da za neke pričamo klingonski kad govorimo da su odgoj i obrazovanje najvažniji stup društva. Promjena svijesti je najizazovniji zalogaj svima, ali svijest ne možemo mijenjati preko noći. Kažu da se ljudi mijenjaju ili kad su jako motivirani ili kad su pod velikim pritiskom – kad padnu na tlo. Istraživanja pokazuju alarmantne činjenice porasta mentalnih poremećaja mladih, a zahvaćaju i sve mlađu populaciju. Na psihološka savjetovanja čeka se i po pola godine, a incidenata u školama je sve više. Što i kako činiti zna struka, ali ne i vlastodršci jer kažu – ne može se tako brzo mijenjati zakon.

E tako, da se odmaknem od negativnog trenda porasta nasilja među djecom, vraćam se na priču oko našeg Festivala, malenog doprinosa razvoju kulturnog identiteta djece koji uz vrijedne i motivirane mentore te zajednicu, koja im omogućuje njihov kreativni izričaj, mogu dobiti pozitivan poticaj. Poticaj može otvoriti potencijale i osjećaj vrijednosti da ono što radimo vrijedi i ima smisla. Baš kao što i mi radimo i vjerujemo kako smisleno i predano djelovanje za dobrobit djece ima pozitivnog učinka.

Moj improvizirani koncept Ja – mi predstavlja izazov osvješćivanja da nismo sami u zajednici i da ne bismo smjeli biti usmjereni samo na sebe i vlastite potrebe. Snaga je u zajedništvu, a potencijal je puno veći od zasebnih potencijala svakog pojedinca. Društvo je šarena kompilacija ljudi i aktivnosti koja može zvučati puno bolje. To je sigurno!

Dok promišljamo o problemima suvremenih zbivanja, okrenut ću novu stranicu i zahvaliti se dobrim ljudima koji će barem na kratko okupiti djecu – učenike osnovnih škola i mentore – učiteljice koje su odlučile svojim učenicima pružiti nešto više. Bit će ovo odlična prilika za nova prijateljstva i nove suradnje. Prijateljstvo i suradnja – nisu li to temeljne društvene vrijednosti koje bismo trebali usaditi našoj djeci? Nije li to put prema zajedništvu koje nam tako silno treba?

Foto: Ines Novak (osobna arhiva)