26. studenoga 2022.

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Ines Novak: Odgoj dječaka za rodnu ravnopravnost – izazov i prilika za sretnije obitelji i društvo

5 min read
Više od 12 godina Ines Novak radi u civilnom sektoru u području izvaninstitucionalnog odgoja i obrazovanja. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Osijeku, završila Pedagoško-psihološko-didaktičko-metodičku izobrazbu na Filozofskom fakultetu u Osijeku i brojne edukacije vezane uz rad s djecom. Pokretačica je i voditeljica brojnih inicijativa, aktivnosti i projekata za djecu, a od 2015. godine predsjednica je Dječjeg kreativnog centra Dokkica. Majka je troje djece.

Mnogi prosvijećeni ljudi znaju da je rodna ravnopravnost važan element društvenog napretka. Nažalost, još je puno onih koji o tome ne razmišljaju, ali i onih koji, kršeći ljudska prava, reflektiraju jad i bijedu ljudske (ne)civilizacije. Ako krenemo i od našega podneblja jasno ćemo uočiti brojne primjere rodne neravnopravnosti koji su posljedica naslijeđa naših predaka odraslih u patrijarhatu.

Mnogu su brakovi pucali i pucaju upravo zbog problema rodne (ne)ravnopravnosti u partnerskom odnosu ili obitelji. Stravični su primjeri ponašanja ljudi kojima je rodna neravnopravnost ugrađena kroz odgoj i iskustva do razine jasnih uvjerenja kako je osoba suprotnog spola manje vrijedna – u krajnjoj instanci ljudske devijacije, čak i života.

Žalosno je da mnogi još uvijek nisu svjesni da mir u kući/obitelji nastaje ravnopravnom podjelom kućanskih i drugih životnih obveza (roditeljstvo, egzistencija…), a da prosperitet društva leži u ravnopravnosti muškaraca i žena. Možda je netko mišljenja da svako pravilo ima iznimaka naslanjajući se na konkretne primjere nekih situacija, no načelno djelovanje u smjeru rodne ravnopravnosti apsolutni je dobitak za malu ili veću zajednicu, kao i za svijet. Koliko je ova tema važna govori u prilog i činjenica da je rodna ravnopravnost jedan od sedamnaest globalnih ciljeva održivog razvoja definiranih Rezolucijom UN-a za razdoblje do 2030. koja predstavlja akcijski plan za ljude, prirodu i napredak. Planom se želi dodatno graditi partnerstvo među državama i dionicima te doprinijeti postojanosti svjetskog mira.

A sad krenimo od prilično čestih slučajeva u kojima majke, najvjerojatnije nesvjesne naučenih patrijarhalnih obrazaca, rade štetu ne samo svojoj obitelji, nego i sinovoj budućoj obitelji. Znate one majke koje rade gotovo sve umjesto svojih sinova? Uvijek im je žao da se sin ranije ustane i npr. pomogne nešto donijeti, ne daj Bože da pripomogne u pripremi nedjeljnog ručka, a kamoli da pospremi suđe nakon objedovanja. To su i one koje govore, gotovo za bilo što što sin učini, „Neka ga!“. Nema tu nekog zdravorazumskog pojašnjenja, to je jednostavno „majčina ljubav“. E, ta ista „majčina ljubav“ učini toliko cirkusa u sinovom životu da ga oblikuje u nesposobnjakovića ne samo za suživot u partnerstvu, nego čak i za samostalan život. To su vam i one majke koje nikad ne daju da se nešto loše kaže za njihovog sina, a nerijetko ga „štite“ pred ocem da ne bi slučajno bio „ojađen“ ako mu otac štogod ima za „poručiti“. Naravno, te iste majke povazdan rade po kući sve, skupljaju prljave čarape i gaće svojih muških ukućana, nose čak obrok u krevet (sinu od cca 20 godina), a nerijetko ga znaju i podržati u želji da malo „odmori“ od radnih odnosa jer je „šef grozan“, „nema posla“ i dr.

I tako ti isti sinovi, danas-sutra muškarci, ostvare partnerski odnos i onda, nakon što prođe faza zaljubljenosti u kojoj, naravno, nitko ništa ne kuži o svom partneru jer ga gleda kroz ružičaste naočale, kreće rodno neravnopravni kurcšlus. Lik „ne zna“ pokupiti čarape, ni pod razno uključiti perilicu za odjeću, u njegovom opusu životnih vještina ne postoji pranje suđa, a bome niti pospremanje nakon objeda, kuhanje mu je znanstvena fantastika, a samostalno odlučiti o nekom popravku ili poboljšanju kućne aparature jednako je pokretanju ekspedicije na Mars. Nerijetko su mišljenja da je bolje kad žena nešto obavi jer ona to radi najbolje, a ima i onih koji, unatoč činjenici da su tri ćoška u kući ženina, smatraju da bi trebala uzeti i onaj četvrti. I tako dalje…

I žene same griješe već izjavom: „On mi pomaže pospremiti…“, „On mi čuva dijete…“. Ne, drage žene, oni ne trebaju NAMA pomagati, niti NAMA čuvati djecu nego jednostavno trebaju odrađivati svoj dio posla za dobrobit cijele obitelji odnosno ravnopravno sudjelovati u svim životnim obvezama.

E tako je to, nažalost, kad se odgajaju sinovi bez svijesti o budućnosti. Odgoj sinova za rodnu ravnopravnost kreće od malih nogu. Prije svega taj mali muškarčić treba u svojoj obitelji gledati rodnu ravnopravnost među svojim roditeljima, a onda je dobro uključivati ga u kućanske obveze i, naravno, puno razgovarati. Najbolje je kad su oba roditelja uključena u odgoj za rodnu ravnopravnost. Lijepo je ako podršku u odgoju za rodnu ravnopravnost pruže i drugi članovi obitelji, a svakodnevnim malim koracima u stjecanju iskustava, prvenstveno brige o sebi, a onda i obitelji, gradi se temelj za samosvjesnog muškarca koji zna brinuti o sebi, a kasnije i obitelji, uz poštivanje rodne ravnopravnosti.

I ja sam krenula u smjeru odgoja za rodnu ravnopravnost. Moj šestogodišnjak obavlja neke kućanske obveze – usisava sobu, sprema igračke, sprema suđe iz perilice, razvrstava dio namirnica kad dođemo iz trgovine, nosi vrećicu sa smećem u ostavu za otpad, dodaje mi odjeću iz korpe kad vješam veš na sušilo, nosi vrećicu s povrćem kad idemo s tržnice, a imao je i iskustvo pranja tuš kabine na vlastiti zahtjev. Oblačenje već dugo obavlja sam, a svoju prljavu odjeću samostalno odlaže u korpu uz moj opetovani povremeni poticaj jer za stjecanje nekih navika treba više vremena. Jučer je samostalno zaželio oprati par komada suđa. Rado sam mu priuštila ostvarenje želje i promatrala ga kako se trudi malim ručicama baratati tavom i spužvom. Nije mi bilo bitno što voda šprica oko sudopera, gledala sam ga s oduševljenjem i razmišljala kako će mi jednog dana, nadam se, buduća snaha biti zahvalna. Kad je završio svoje prvo iskustvo pranja suđa rekla sam mu: „Sine, ovo je jedna od najljepših stvari koju si učinio za našu obitelj. Hvala ti!“. Moj izraz lica i, vjerujem, ugodan feedback dao mu je poticaj da mi kaže kako će opet prati suđe kad bude trebalo. Izmamio mi je ogroman osmijeh na lice.

Odgoj dječaka za rodnu ravnopravnost je najbolji način za mijenjanje društvenih obrazaca zbog kojih je učinjeno puno štete ne samo ženama, nego i cjelokupnoj ljudskoj zajednici.