Ines Novak: Majčin dan – od inicijative hrabrih žena do državnog praznika…

Danas je Majčin dan, obilježava se u mnogim zemljama, a njegovi korijeni sežu s američkog tla kao inicijativa hrabrih i posvećenih žena, a posebice Ann Reeves Jarvis, koja je začetnica ideje o slavljenu majčinstva. Godine 1858. godine, potaknuta vlastitim iskustvom, organizirala je Mother’s Day Work Club kojemu je cilj bio poboljšanje sanitarnih uvjeta i smanjenje stope smrtnosti kod dojenčadi. Ann je rodila trinaestero djece, od kojih je samo četvero doživjelo odraslu dob.

Potreba za slavljenjem majčinstva jačala je i tijekom i nakon američkog Građanskog rata, kada su se majke okupljale te izmjenjivale i predlagale ideje kojima su se zalagale za spriječavanje rata. Jedna od njih, Julia Ward Howe, predložila je obilježavanje dana majčinstva pod nazivom Mother’s Peace Day koji je prvi puta obilježen 1873., i nekoliko godina kasnije.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Ann Reeves Jarvis preminula je 1905. godine, ali njezin pokret nastavila je njezina kćer Anna Jarvis. Na drugu godišnjicu smrti svoje majke osnovala je Memorial Mother’s Day Meeting, kada je kupila 500 bijelih karanfila i dijelila ih majkama u loklanoj crkvi. Pišući pisma političarima, gospodarstvenicima, svećenicima i ženskim udrugama pokrenula je inicijativu za osnivanje službenog državnog praznika u čast majki, nakon čega su 1909. godine majke u 45 država SAD slavile Majčin dan, a američki predsjednik Woodrow Wilson proglasio je 1914. godine Majčin dan nacionalnim praznikom. Nakon SAD-a, Majčin dan postaje praznik i u Engleskoj, Švicarskoj (1917.), Norveškoj (1918.), Švedskoj (1919.), Njemačkoj (1922.) i Austriji (1924.) a potom se običaj proširio po cijeloj Europi i svijetu.

Danas je dan kad mnogi članovi obitelji, a posebno djeca svojim majkama izražavaju ljubav, zahvalnost, … darivajući ih najčešće cvijećem, čestitkama, crtežima… I sve je to lijepo, no ne treba zaboraviti da je zasigurno najljepši dar koji majka može dobiti poštovanje, i to ne samo danas nego u životnoj svakodnevici. Naravno da je lijepo da postoji dan posvećen slavljenju majčinstva, ali iskonska potreba svake majke doista jest poštovanje.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Teško je razumjeti ulogu majke onima koji ne posvećuju dovoljno pozornosti na sve ono što ova uloga nosi. Prije svega, to su najčešće vlastita djeca, nerijetko životni partneri, a potom i ostali, primjerice poslodavci.

Živimo u doba teškog kapitalizma koji ne bira sredstva i ne ostavlja mjesta za životni balans između posla i obitelji. Posljedice su za mnoge katastrofalne što se očituje u brojnim primjerima narušenih obiteljskih odnosa, od nefunkcionalnih obitelji, obiteljskog nasilja, razvoda, problema u ponašanju kod djece i mladih, vršnjačkog nasilja, delikvencije, pa do onih nagorih, ubojstava i samoubojstava.

Ako krenemo od toga kako su u našem društvu još uvijek duboko ukorijenjeni tradicionalni obrasci rodnih i roditeljskih uloga, jasno je za primjetiti da je ženina majčinska uloga, nažalost, još uvijek degradirana. Ne ulazeći u psihološke analize pojedinca kao člana obitelji, a želeći naglasiti dimenziju individulane osobnosti svake osobe, sasvim je jasno kako će svaki član obitelji razvijati vlastite stavove i vrijednosti o obiteljskim ulogama, kao i o ulozi majke u obitelji na temelju onoga što vidi odnosno što se u obitelji prakticira. Doprijeti do dubljeg razumijevanja i prakticiranja dobrih obiteljskih odnosa nije jednostavno, a ako je obitelj raštrkana na sve strane i nema vremena za razvijanje međusobnih odnosa, vrlo često vidimo da ode mast u propast.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Kad uzmemo u obzir da majka u brojnim obiteljima igra i ulogu spremačice, kuharice, dostavljačice namirnica, terapeuta, majstora kućanskih popravaka, taxiste, šetačice pasa itd., a uz sve to, ako je sposobna za rad, i radi, postavlja se pitanje kad ta majka, naprimjer, može biti u nekoj drugoj ulozi kao osoba, kao žena, prijateljica… Nema čarobne formule, ali ima mogućnosti, ako su svi članovi obitelji dovoljno svjesni, razvijati bolje razumijevanje obiteljskih i životnih obveza i vlastite odgovornosti.

Navesti ću banalan, vrlo čest primjer ostavljanja prljavih čarapa ili vrećica sa smećem. Koliko treba vremena da svaki član obitelji koji je dovoljno zrel za odgovornost usvoji naviku odlaganja prljavih čarapa u korpu za prljavi veš, a da to nije majka? Ili, koliko treba vremena da netko u obitelji, osim, najčešće, majke, osvijesti činjenicu da punu vrećicu smeća koja stoji pored vrata (spremnu za baciti u smeće) može odnijeti u kantu za smeće prilikom izlaska iz obiteljskog doma? Ovo su primjeri brojnih majki s kojima sam razgovarala o obiteljskim obvezama.

Ima još puno primjera, moglo bi se reći i gorih, gdje majke, kao što stara narodna kaže, drže četiri ćoška kuće. I ne bi to ni bilo tako loše kad bi ta majka držateljica četiri ćoška kuće, zahvaljujući izdašnom kućnom budžetu koji donosi pater familias, mogla biti doma i prilično uspješno obavljati taj veliki dio obiteljskih obveza.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

I tako danas, u 21. stoljeću, u poremećenim strukturama društva i obitelji, majka je često, nažalost, obiteljska serviserka koja zadnjim snagama, manje ili više uspješno, do kasno u noć zavšava sve silne obveze i nerijetko osjeća grižnju savjesti što nije napravila još nešto što stoji na tapeti.

Njena odgajateljska uloga, također nažalost, često ostaje necijenjena od članova obitelji, možda zbog toga što ju se u gore opisanim situacijama više i ne doživljava kako autoritet. I tako se nesvjesni ili polusvjesni vrtimo u začarnom krugu u kojemu većina želi ići linijom manjeg otpora bez obzira na posljedice. A posljedice mogu biti izrazito nepovoljne, od kojih su najgore npr. narušena zdravstvena stanja. A kad se majka razboli – za obitelj je to, najčešće, nešto kao opća opasnost.

Zato je potrebno svakodnevno promišljati o obiteljskim ulogama i odgovornostima, i to ne samo da se kaže da majci olakšavamo posao, nego da svaki član obitelji, a posebno djeca, danas-sutra razviju odgovornost, usvoje zdrave navike i izgrade svoje potencijale za budući samostalni, pa i obiteljski život.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

U tkanju života nekad propustimo očicu, ali što ih manje propustimo naš će život biti koliko-toliko ok. Ako smo spremni ulagati trud u obiteljske odnose i razvijati međusobno razumijevanje, empatiju i odgovornost, velika je šansa da svi članovi obitelji budu zadovoljni.

Foto: Ines Novak (osobna arhiva)

Za kraj, par mojih stihova o mami:

MAMA NEKAD TREBA BITI SAMA

Kažu da mama nekad treba biti sama,
da malo dođe sebi, da poludjela ne bi.

Kažu da i mame trebaju malo mira;
čitat’ knjigu il’ slušat’ glazbu kako svira.

Jer sretna mama je najbolja mama
i zato je dobro da je katkad sama.

Ne treba mamama puno za sreću
jer djeca im daju ljubav najveću.

Zato, u svakoj kući, radi kućnog mira,
dajte mami pravo da si odmor bira.

Vidjet ćete pravo iznenađenje,
kad mama odradi svoje osvježenje.