2. ožujka 2024.

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Dorotea, Andreas i Kilimandžaro: Par iz Slavonije ‘izvagao’ vrh Afrike! Tu lete avioni i koračaju hrabri!

4 min read
Novi plan? Triglav, Alpe, Dolomiti... slovačke Tatre, Pirin u Bugarskoj, a Andreasova velika želja je Himalaja. Ne sumnjajte, penjat će se ovaj dvojac i onamo...

Dorotea Nađ i Andreas Martin, slavonski par, poslije ‘planinarskog uvodnika’ na Papuku, ‘odvagivanja’ Velebita, pojedinih bosanskih vrhova, spakirali su gojzerice i krenuli u avanturu veću od svih dotadašnjih. Više mjeseci pripreme kulminiralo je sa 5 dana surovog uspona, nevjerojatnih pejzaža i ‘vivaldijevskih prizora’ u sva četiri godišnja doba, kulminiralo je usponom iz pustinje kroz tropsku kišu i gotovo vanzemaljske stijene, alpsku pustinju, sve do snježnog vrha. Blizu kraja uspona ‘kidala’ ih je visinska bolest, svo vrijeme u mislima živjela i jednako surova stvarnost silaska, ali par iz Slavonije je izdržao sve i uspeo se u Tanzaniji na vrh Kilimandžara, na Uhuru peak, na 5.895 metara nadmorske visine. Narode, na toj visini su samo avioni, a pješke vrlo hrabri i snažni ljudi. Bravo!

-TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA-

– Ne mogu vam opisati koliko smo sretni zbog ovoga i ponosni na nas jer ovo je zaista bio veliki pothvat. Veliko hvala svima koji su nas podžavali, posebice našim roditeljima koji su nas bodrili i ni sekunde nisu izgubili vjeru u nas. Veliko hvala našim prijateljima s kojima smo popeli ovaj vrh, bez njihovih savjeta vjerojatno ni ne bi bili ovdje… – napisala je na Instagramu Dorotea Nađ, najavljujući još niz objava svim pratiteljima, naglašavajući kako emocije još uvijek ‘ključaju’….

Ivačku glavu na Papuku ovaj je par savladao prvo. Bio je to ‘klik’ nakon kojeg su slijedili Zelena glava na Prenju, Bijele stijene, Vojak i Snježnik, Velebit, inozemne destinacije… Kako su rasli spremnost i iskustvo, razumjevanje zamki planine, shvaćanje da ondje vrijede druga pravila, tako je rasla i ‘glad’ za novim ostvarenjima. Kilimandžaro se nametnuo željenim podvigom. Tehnički nije predstavljao, kazuje Dorotea u ‘storyjima’, toliko zahtjevu i opasnu prepreku, ali je nudio nestvarne promjene krajobraza cijelim svojim usponom, od afričke klime i kratkih rukama, kroz vlažna i kišna područja, do samog vrha, ledenjaka i snijega. Započeli su pripreme, nastojali se kondicijski dovesti u željeno stanje, a izostale su tek visinske pripreme na razrijeđeni zrak, jer eto – Slavonija nudi puno, ali ne i planine.

Magnezij, vitamini, cink, probiotici…, nizala je Dorotea na društvenim mrežama sastavnice ruksaka kojeg će ponijeti na vrh Afrike, uz obveznu opremu za hodanje i planinarenje, pokazujući i kakav kozmetički asortiman treba, kakav joj je jedini potreban i dostatan za ovaj podvig, koji uključuje tek nekoliko krema za hidraciju kože, zaštitne faktore zbog sunca… Vodili su računa pripremiti i elektrolite, beta karoten, Andol 100… Organizacija je ‘pala’ preko OPSD Dragan Radosavljević iz Zaječara u Srbiji, čije su ekipe već išle i gdje su se mogli kao planinari s najmanje iskustva osloniti.

Potom je krenula 6-dnevna bitka, piše Index.hr, dijelove svake od etapa… Pet dana je pred njima bio uspon, petog dana odmah i silazak do 3.720 metara, a šestog dana silazak na početak staze. Prvog dana lijevala je kiša, gojzerice i kabanice gazile usponom kroz kišnu šumu, sve do 2.720 metara i prvog prenoćišta. Drugog dana imali su priliku vidjeti izdaleka i vrh kamo su se uputili, a kada su na putu do Horombo Huta na 3.720 metara izašli iz kišne šume. Uslijedila je aklimatizacija, navikavanje na razrijeđeni zrak. Taj dan koračali su do 4.200 metara pa se vratili na noćenje, ususret četvrtom danu i najtežem pothvatu. Prolazili su kroz alpsku pustinju, sve do Kibo Huta na 4.720 metara. Tu su se javili problemi zbog visine. Dorotea je osjećala glavobolju i pištanje u ušima. A onda, petog dana, pokret je bio u ponoć. Vedra noć i -5 stupnjeva bili su uvjeti pred najveću uzbrdicu. Došli su do vrha Gilman’s Point na 5.685 metara, slijedio je na 5.756 metara vrh Stella Point, a onda, 10-ak minuta poslije i Uhuru Peak na 5.895 metara.

-TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA-

Ali, napori tu ne završavaju. Tek što su osjetili slast pobjede, obilježili to s nekoliko fotografija, trebalo je sići 21 kilometar, istog dana do Horombo Hutsa na 3.720 metara. Dorotea kaže, bio je to najgori dio puta, trenutak kada više ne osjećaš noge. Posljednji dan bio je i posljednji silazak. Tada su dobili certifikate i zasluženo pivo. Jer, tamo gore, tamo se pivo ne pije.

Kako govori Dorotea nadalje, putem su imali kućice za spavanje, što je ozbiljan luksuz na njihovoj ruti. Neke druge nude samo šatore. Pa iako je komfor u surovim uvjetima gotovo jednak i u jednom i u drugom obliku, drvena kućica nekako ipak više znači. Hrana je bila dobra, iznenađujuća, ukusna… Imali su po tri obroka, a vodilo se računa da ne manjka voća, čaja, kave… Voda se uvijek prokuhavala makar postoje izvori vode na Kilimandžaru.

Ti izvori zlata su vrijedni za ono drugo, higijenu. Jer, u kampovima imaju samo to, hladne tuševe s izvorskom vodom, ali bi dobili lavor s toplom vodom pa u snalaženje…

-TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA-

Tako su prošli od prženja sunca i krema za sunčanje, kabanica, guste magle kroz koju se doslovno ne vidi prst pred nosom, do snijega i leda na samom vrhu, dok se vegetacija stubokom mijenjala sa svakim metrom uspona.

Novi plan? Triglav, Alpe, Dolomiti… slovačke Tatre, Pirin u Bugarskoj, a Andreasova velika želja je Himalaja. Ne sumnjajte, penjat će se ovaj dvojac i onamo…

Foto: Instagram (screenshot)