20. travnja 2024.

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

„Sanjala sam Igre u Los Angelesu, ne Pariz, ali ako uspijem, bit će to velika nagrada“

4 min read
"Ono malo slobodnog vremena koje imam nakon gimnastike i škole odvajam samo za obitelj i prijatelje. Oni su mi najbitniji.” - govori Sara.

Foto: Marko Banić/Reroot (ustupljeno za objavu)

Senzacija olimpijskih kvalifikacija. Tako mnogi proteklih dana govore o Sari Šulekić, sjajnoj 18-godišnjakinji koja se nakon dva od četiri kvalifikacijska Svjetska kupa vinula do dijeljenja 4. mjesta na dvovisinskim ručama u ukupnom poretku gimnastičarki za odlazak u Pariz (dvije najbolje po spravi izborit će OI).

“I meni je to pomalo senzacionalno. Valjda zato što sam najmlađa u našoj reprezentaciji koja se trenutno bori za odlazak na Olimpijske igre. Ovih dana se baš osjećam posebno”, priznat će Sara dok nakon odrađenih turnira u Cairu i Cottbusu u svom rodnom Zagrebu čeka odlazak na treću kvalifikacijsku stanicu, sljedećeg tjedna u Bakuu.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

“Iznenađena sam činjenicom da sam u realnoj igri za Pariz. Nismo to očekivali. U Cairu sam išla svoju sigurnu vježbu, a u Cottbusu skroz novu koja nije sigurna. Riskirali smo zbog jake konkurencije i isplatilo se. Presretna sam što sam uspjela napraviti tu vježbu. To mi je najjača vježba koju znam i dobila sam najveću ocjenu u karijeri, 13.400. Isto to pokušat ću sljedećeg tjedna u Bakuu. Nadam se da ću ostati na istom nivou kao i na prva dva turnira.”

A onda je otvoreno priznala “znate, meni je cilj uvijek bio Los Angeles, sanjam njega, nisam baš razmišljala o Parizu”.

“Ako uspijem osigurati Pariz, super, to će biti dodatni motiv za daljnji rad i velika nagrada za sve što sam napravila do sada. Idemo probati, nemamo ništa za izgubiti. Ako uspijemo OK, ako ne, idemo se dalje spremati za LA. Promatrala sam malo druge cure sada u Cairu i Cottbusu. Nevjerojatna su konkurencija, puno iskusnije od mene. Nisam mislila da ću doći blizu njih ovako brzo. Znala sam da jednom mogu, ali nisam mislila da će to biti već sada. Zato sam iznenađena.”

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Mirna, fokusirana i spremnija nego ikada. Tako danas djeluje djevojka koja je prije tri godine ispisala svoje prve senzacije u hrvatskoj gimnastici. U prosincu 2020. godine u Mersinu je osvojila europsko juniorsko srebro na dvovisinskim ručama i postala prva Hrvatica s velikom gimnastičkom medaljom.

“Život mi se potpuno promijenio nakon te medalje. Od financijske potpore, boljih uvjeta za treniranje, bolje opreme. I u školi mi je bilo puno lakše nakon te medalje. Trenutno sam maturantica Sportske gimnazije, voljela bih upisati nutricionizam na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu. U prvom razredu srednje još nisu znali tko je vrhunski sportaš, a tko ne. Zato je meni ta medalja puno pomogla da i profesori shvate koliko treniram i koliko vrijedim. Imam veliku potporu s te strane, iako na natjecanja uvijek nosim knjige i koristim svaki slobodan trenutak da učim. Ja sam očito imala sreće da uz sebe uvijek imam ljude koji vide koliko vrijedim – od vrtića kada su tete rekle mojim roditeljima da me moraju staviti na gimnastiku jer zbog moje živahnosti nisu znali kako sa mnom izaći na kraj, pa kroz trenericu Kseniju Piščević koja me prepoznala i gurala, do mog sadašnjeg trenera Marka Breza… Sjećam se kako mi je išlo na živce kad sam bila mala da su me svako malo prebacivali u neku novu grupu. Pa sve ispočetka, nova djeca, nova upoznavanja… Jednostavno u koju god bi me grupu stavili ja sam brzo sve prestigla i slali su me dalje, među naprednije.”

I danas se kao 18-godišnjakinja bori s nekima puno iskusnijima od sebe i poprilično im puše za vratom.

“Ova godina je za mene izazovnija nego bilo koja druga. Nije dovoljno što imam maturu i upis na fakultet nego je još i olimpijska sezona i prepuna natjecanja. Nakon Bakua čeka me i Svjetski kup u Antalyji, Europsko prvenstvo u Riminiju, a prije njega i nama najdraži turnir – Svjetski kup u Osijeku. Jako mu se veselim. Još nisam uspjela ući u finale, prošle godine sam bila korak do, deveta. Nadam se da ću uspjeti ovaj put, sada sam spremnija za to.”

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Do sada je Sara bila u 4 finala Svjetskog kupa, prošle godine u Mersinu osvojila i prvu medalju, broncu.

“Ako izborim finale u Osijeku, možda me i roditelji prvi put uspiju doći gledati. Finala su vikendom pa će im zbog posla ipak biti lakše doći. To bih jako voljela. Obitelj mi je sve. Ono malo slobodnog vremena koje imam nakon gimnastike i škole odvajam samo za obitelj i prijatelje. Oni su mi najbitniji.”

Foto: Marko Banić/Reroot (ustupljeno za objavu)