Ivana Erhardt Draganić: “Za 18. rođendan žele veće usne, jagodice, već grudi, peglati bore… Koje bore?”

„Život se živi u svojoj koži, a ne u tuđim očima“. Željela sam ovu kolumnu posvetiti intimnosti. Intimnosti koja nije seks, ali uključuje seks. O pravoj intimnosti. Ali nakon što sam sinoć u našem jedinom gradskom kinu Uraniji odgledala film „Supstanca“, intimnost će pričekati. Osim što ću podijeliti svoja intimna razmišljanja s vama. Željela sam mnogo puta napisati kolumnu o imperativu mladosti, „današnje ljepote“, odnosno pojma ljepote na ovim našim prostorima, i o estetskim zahvatima. Svi smo slobodna bića koja odlučuju o svom životu, imaju slobodnu volju živjeti ga kako žele, imaju slobodnu volju birati što će odjenuti, hoće li se cijeli život usavršavati ili neće, što će pojesti za ručak, hoće li se ošišati na kratko ili puštati kosu, tko će biti partner ili neće, pa tako i hoće li pod nož ili po injekcije kako bi mijenjao nešto na sebi. I svakome je na volju. Odrasli smo ljudi i znamo što radimo sebi. Barem bismo trebali znati. No znamo li? Pišem ovo i ne zanima me kako ću biti shvaćena. Ne zanima me ako netko promijeni cijeli svoj lični opis, lice i tijelo u neku drugu personu. Pišem ovo zbog Šmizle i mnogih drugih djevojčica koje se nalaze na pragu preuranjenog puberteta ili u onim prvim teen godinama. Koje doma imaju koferčiće sa šminkom, i koje žele što prije odrasti. Nije lako kad krenu prve vimlice, prištići, kad svi bulje u te izrasline na licu, koje nam se uvijek čine veće nego što jesu. Nije lako kad netko upire prstom i govori ti prištava i bubuljičava si, najradije bi ostala doma i preskočila školu. No da su samo vimlice…

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Ne želim da 18.-tu dočekaju s rečenicom: „Strpi se još malo i trpi, za ljepotu se trpi“ dok sjede u ordinaciji a estetičar ubrizgava u tu, još nevinu, blistavu i meku djevojačku kožu, otrove prije maturalne zabave. Mi smo trpile s viklerima, da bismo imale valovitu kosu, trpile smo tapiranje za one kišobran šiške (blam s kraja osamdesetih i početka devedesetih) slušajući Salt-N-Pepa, i onda iduće jutro ih ponovno prale i fenirale i lijepile s prekomjernim dozama laka za kosu. Želim im neopterećeno djetinjstvo kilogramima, grudima, nosevima, želim im znatiželju jer mogu raširiti svoja krila i letjeti gdje god žele na ovome svijetu i biti što žele.

Da se vratim na film. „Supstanca“ body horor u kojem je Demi Moor odigrala svoju dosad, po mojem skromnom mišljenju, najbolju ulogu ikad – ulogu svog života – i vjerujem da joj ne gine Oscar. O filmu sa sjajnom fotografijom, dobrom pričom i režijom.

„Lijepe žene trebaju se samo smijati“, kaže sredovječni muškarac lošeg ukusa odijevanja i jako, jako loših manira… A Elizabeth Saparkle koju igra Demi, žena koja je napunila 50.-u, izgleda sjajno, ali baš na rođendan dobiva otkaz. Njezin šou će naslijediti neka mlađa, jedrija, kaže taj muškarac. I tu dolazi spas u supstanci. Vjerujem da ste čuli za „Sliku Doriana Graya“ Oscara Wildea. Ako niste čitali knjigu vjerujem da ste gledali filmove. Ima sličnosti u temi. Samo što je francuska scenaristica i redateljica Coralie Fargeat sjajno postavila temu požude za mladošću secirajući okrutnost suvremenog društva ispoljavajući ono najdublje, zakopano u nama, bez obzira na izvanjski „sparkle“. Pogledajte Supstancu. Imperativ mladosti Elizabeth je nagnao da nađe bolju verziju sebe. U fizičkom smislu, ne u mentalnom, a ne… S uputstvima za upotrebu i upozorenjem: „Ne zaboravi da bez obizra što ste vas dvije, još uvijek ste jedna ista osoba (u dva fizička tijela, np.a.)“ i „Uvijek možeš stati.“ izrodila je iz sebe mladu Sue, sisa jedrih i stršećih, guze oble i čvrste, i usana punih. Poznato vam. Jedna je psihologinja s ovih prostora rekla, pa se ponavljam: „Babe žele biti dvadesetogodišnjakinje, a dvadesetogodišnjakinje zrele žene“. I dolazimo u paradoks.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Zapravo u tragediju ovog vremena. Jer „Voljet će te“ samo ako si mlada, zategnuta i lijepa – sve je savršeno, nos i usta, a sise stoje gdje im je mjesto (provlači se kroz film, ali i kroz svagdašnjicu koju živimo). I to je jače od Elizabeth To – „Voljet će te“ – ako si mlada. Iako može stati kad poželi, kako stoji u uputama, ipak ne staje kad počinje rapidno stariti jer njezina mlađa verzija ne pošuje upute. Ne može stati kao heroinski ovisnik koji se ne može oduprijeti idućem šutu. Ne može stati iz jednostavnog razloga: „Mrzim se!“. Lijepa je, pametna je, zgodna je, osvojila je Oscara – „Mrzim se!“. Sparkle – iskra života, iskra koja je jedinstvena u ovome svijetu, ne zadovoljava standarde svijeta. Ako nije prije izgubila sebe, izgubila se u supstanci. Film je to zorno prikazao. Da vam sad ne prepričavam film koji samo prikazuje mjesto na kojem se nalazimo, da i možda je drastično, ali je činjenica da se ženama pogotovo danas, koje su godinama bombardirane iz industrije ljepote, smanjio rok trajanja za razliku od muškaraca. Iako, ni oni nisu pošteđeni imperativa mladosti, isklesanog tijela i muške moći koja se odaje automobilima, odijelima, satovima, bankovnim računom…

Hajdemo sad na stvarnost. Hrvatski estetski kirurzi upozoravaju kako sve više mladih djevojaka za svoj 18. rođendan žele povećati usne, istaknuti jagodične kosti, povećati grudi, popeglati bore. Koje bore? Korekcija nosa postala je poput odlaska frizeru. Filtriraju se fotografije na instagramima, tiktokovima fejsbucima… ali to nije dovoljno. Trebaju promjenu. Njihovi vršnjaci s druge strane, na jednoj radionici u kojoj sam sudjelovala, kažu: „Auto je vrjedniji od žene!“. Tko to kaže, pitali smo se: „Moj tata! Znaš koliko ulažeš u njega i što možeš očekivati! One sve imaju svoju cijenu, ali ne znaš što da očekuješ!“. Nisam to očekivala i razmišljam o tome već više od dvije godine i još ne mogu vjerovati da sam to čula iz usta mladića. I povrh toga, kako nema slučajnosti u životu, pročitam članak na jednom portalu za žene poduzetnice o ženskoj kozmetici danas, koja je kako piše autorica drugačija od higijene prije 20 godina. Nova kozmetička higijena uključuje različite tretmane lica kao pripremu za injektiranje botoxa, hijalurona. I sve se to radi u određenim vremenskim razmacima, prema zadanom rasporedu tijekom godine dana. Važno je održavanje tijekom vremena, tijekom godina. Za 12 mjeseci, navodi autorica teksta koja dolazi iz svijeta estetske kozmetike, tretmani ukupno stoje između četiri i pet tisuća eura. U tu svotu, kako je autorica naglasila, ne ulaze redoviti kozmetički tretmani, posjeti frizeru, stavljanje umjetnih trepavica, ekstenzija, iscrtavanje obrva, manikura i pedikura s gel nokitima, a ni pumpanje usana. Raspored održavanja postoji jer kad se stane, koža izgleda starije nego prije. Bože, zaista zvuči kao održavanje automobila. Ili Supstanca…

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Zašto smo se doveli u poziciju nesigurnosti? Ne samo žene, već i muškarci. Pitam se što je u dubini svakog bića koje pristaje na igle i noževe? Živimo u tako nesretnom društvu.

Ako imaš samo ljepotu u životu, što ćeš kad ona nestane? Ona je fizička, i nestat će jednoga dana. Bez obzira koliko njegujemo tijelo izvana. Što ćeš ako ulažeš samo u izgled, a nimalo u dušu, srce i mozak? Pa nismo mi žene lutke koje zatvaraju oči spuštanjem dugih trepavica kad ih polegneš i samo šute. Ženstvenost, elegancija izviru iz stanja duše žene. Njegujući dušu žene blistaju. Zašto? Zato što su interesantne, imaju što za reći, sanjaju otvorenih očiju, zrače nježnošću i samopouzdanjem. Želim da tako odgajamo djevojčice, da im kažemo da budu znatiželjne, istražuju, uče, da njeguju svoju dušu jer će biti još ljepše.

Vrijedi sve to i za muškarce, zanimljivi su oni dobrog duha, samopouzdanja, oni koji ne pokazuju svoju moć, koji samo bivaju takvi kakvi jesu. Gdje li smo se to pogubili na ovim prostorima?

Gledajte i slušajte srcem jer samo tako se istinski vidi… Nije sve kako vidite i čujete…

Foto: Samir Kurtagić (osobna arhiva Ivane Draganić)