17. veljače 2025.

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

Ivana Erhardt Draganić: Misliš da je ljubav ako ne možeš živjeti bez druge osobe, oooo – grdno se varaš…

Ivana Erhardt Draganić - Radila je kao novinarka i urednica u Osječkom domu, Večernjem listu u Osijeku i Zagrebu, bila je mentorica studentima novinarstva; novinarka i reporterka RTL televizije. Radila je sa studentima Medijske kulture u Osijeku. Mnogi je poznajete kao Vinsku Mušicu, iz njezina vinskog bara u Osijeku. Trenutačno je na trećoj godini studija Geštalt psihoterapije. I ponosna je na svoje švapske osječke korijene.

Foto: Samir Kurtagić (osobna arhiva Ivane Draganić)

Preživjeli smo siječanj. Tako dugačak, tmuran, i hladan, pa malo topao sad pred kraj, bez malih stopa u snijegu broj trideset i tko zna… I tu smo na pragu mjeseca mačje ljubavi – veljače/februara. Mjeseca koji u svojoj sredini na jedan dan slavi ljubav. Onaj potrošački dan i onu potrošačku ljubav slavi. Ljubav, što je to?

Vjerujem da je ljubav bezuvjetna. Kažu da takva ljubav ne postoji. Odnosno, postoji samo u vezi majke i djeteta. Da samo majka može bezuvjetno voljeti svoje dijete. Smatram da je ljubav jedina bezuvjetna. I da ljubav nema veze sa zaljubljenošću.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA


Zaljubljenost je privremeni osjećaj koji traje kratko vrijeme, u odnosu na trajanje ljubavi. Uz zaljubljenost vežemo strast, seksualnu želju, onaj osjećaj da ne možeš živjeti bez te druge osobe koja ti se sviđa. Sviđa ti se sve ono što misliš da ta osoba jest, sve ono lijepo što si joj ti dao u svom zamišljanju idealnog partnera… I onda dođe trenutak skidanja ružičastih naočala, i ugledate sve što vam se ne sviđa. Jer u toj fazi, budimo iskreni, projiciramo sve ono što želimo od svog partnera da on bude i kako da vas voli, i nošeni tim projekcijama neko vrijeme je sve s leptirićima. Kad ugledamo nakon toga tu osobu u koju smo bili zaljubljeni, i ugledamo sve vrline i sve mane, ugledamo ju onako potpunu, cjelovitu, autenitčnu – priznajemo si ono što jest u tom trenutku. I tada odlučujemo hoćemo li voljeti. Možemo li voljeti.

Možemo voljeti ako polazimo iz mjesta ljubavi u nama samima, ne iz onoga što ja trebam/što ja dobivam iz te ljubavi. Samo – Voliš. I tada nema onoga kompromisa. Uh što ne volim kompromise, ono – koliko mi daješ, ja ću tebi dati. To osjeti onaj drugi… Već se susrećete, kao u plesu. Zamislite ples. Jedan vodi, pa malo prepusti drugome, pa naprijed-nazad, korak-dva… Nema ega koji zahtijeva da me voliš baš kako ja hoću, jer ako nije po mome, tada me ne voliš. A netko polazi sa željom za mijenjanjem, s očekivanjima da će se on/ona promijenii… To je računica. U računici nema ljubavi.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA


U ljubavi će strasti nekad biti jače nekad slabije. Bliskost i intimnost se gradi kroz komunikaciju i seks, nekad će seksa biti više, nekad manje, važno je da ga bude u mjeri koja odgovara jednoj i drugoj osobi u odnosu. Doći će i onaj lijepi mir, a nekad će doći možda i do trenutnog nesviđanja zbog nekih briga ili problema (to je domena zajedničkog rješavanja, a ne borbe jedno s drugim i borbe oko preuzimanja moći u odnosu), ali osjetit ćete svoju dušu kako ne želi i ne može odustati od te osobe. Strast se uvijek može vratiti, kao i ona lakoća u bivanju dvije osobe jedna uz drugu. Namjerno kažem bivanje dvije osobe, jer to su Ona i On, ili Ona i Ona, ili On i On, sasvim je svejedno. Važno je znati da lijep i zdrav odnos, s poštovanjem, pažnjom, odnos ljubavi, grade dvije samostalne osobe koje odlučuju podupirati jedna drugu u rastu u najbolju verziju sebe. U tome njegovanju je čarolija ljubavi. TI i JA, JA i TI, možemo izabrati biti MI, ali se ne stapamo u MI u kojemu ne postoji ništa bez tog MI. Itekako ima – TI je individualac i JA je individualac i koračaju zajedno kroz život. I imaju pravo i na bivanje izvan MI. Oni su odlučili u jednom segmentu tvoriti MI. Ovisnost o MI, stapanje bilo JA ili TI s MI, je ovisnost i to je jednostavno nezdravi, toksični odnos, bolesna vezanost, u tom odnosu nema ljubavi. A u našoj kulturi, u podneblju gdje jesmo – svi samo traže taj MI. Traže status u vezi ili braku, u stvarnom životu i na društvenim mrežama –  da se zna. Je li to toliko važno? Ako ima ljubavi, to je najmanja briga. Sveće doći ako treba i kad je vrijeme. Tada TI ili JA može živjeti bez onoga drugoga ako se situacija promijeni, i dalje se može voljeti, ljubav neće prestati – doći će i tuge, proći će, ali sreća onog drugog uvijek je važnija, od onog želim te imati pokraj sebe – moga. Zar je ljubav ako gledaš nesretnu osobu pokraj sebe i čvrsto ju držiš, ne daš joj da diše, ne daš joj pravo na samostalnost, kontroliraš ju, ne želiš ju pustiti?

Ispričat ću vam priču…

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA


Jedna Indijanska priča o ljubavi. Shvatit ćete poantu. Mladi Indijanac i Indijanka oženili su se i pitali su poglavicu plemena kako da zadrže ljubav u bračnoj zajednici u koju su upravo ušli. Poglavica je zamolio skvo da ode u šumu i pronađe najviše drvo te donese najljepšeg sokola, a njezinom suprugu da se uputi u planine i s najvišeg vrha donese mladog i lijepog orla. Nakon nekog vremena stižu poglavici svatko sa svojom pticom u vreći. Poglavica potom izvadi ptice iz vreće i svakoj na jednu nogu zaveže kraj kožne vezice te ih pusti da polete. Ptice su poletjele, ali je sokol vukao na svoju stranu, orao na svoju pa su se u želji da se oslobode počeli kljucati po glavi i tijelu dok krv nije potekla. I dok iznemogli nisu pali na tlo. Potom ih je odvezao i pustio. Kada su nadošli od međusobne borbe, ptice su se vinule u zrak. Indijanac i Indijanka tada su ugledali veličanstveni ples na nebu. Ptice koje kruže jedna oko druge, jedna iznad druge, susrećući se, pjevajući, svaka u svojoj ljepoti… Ljubav nije vezanost, ljubav je sloboda i život sam.

Svaki odnos ima svoju dinamiku. I važno je da je temelj međusobno povjerenje i poštovanje. Ako toga nema, teško je da će odonos opstati, odnosno da neće biti trzavica koji mogu dovesti do raskida tog odnosa. O dinamici. Ne treba se uspoređivati s drugima, kako oni stupaju u vezu, kada će u brak i sve redom. Dvije osobe, koje su samostalne osobe, imaju povjerenje jedna u drugu, i poštuju se stvorit će svoju dinamiku unutar odnosa i on će se razvijati prirodno. Bez prisila, bez očekivanja, bez kontroliranja. Važno je biti dovoljno jak i oduprijeti se izvanjskim utjecajima – prtljazi koju oboje unose u odnose, gledanje drugih parova, društvenih mreža, statusa… Znati se nositi s tim pojedinačno i u dvoje. Jer činjenica je da u svaki odnos dvije osobe unose paket svoje prtljage – a to su roditelji, braća i sestre, biviši partneri, dečki, djevojke ili supružnici, moguće i djeca, traume, strahove… Puno je toga. I zato je važna dinamika koju imate, kojoj vjerujete, bez uspoređivanja s drugima, jer zapamtite – daju na van samo sliku koju oni žele da ostali vide. A i svakakvih ljudi ima, da parafraziram iz jedne prijašnje kolumne – Ljudi su to, vole pokvariti… Važno je da se u odnosu ugledate i gledate iskrenim očima, s povjerenjem, poštovanjem, pažnjom, poniznošću – ljubavlju.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA


Volite se, volite se. Ljubav je važnija od zdravlja. Prilazite svemu iz mjesta ljubavi, i osjetit ćete mir… I ne morate svoju ljubav dokazivati drugima, jer čim za tim postoji potreba tu nešto nedostaje – nedostaje li možda ljubavi?

Gledajte i slušajte srcem jer samo tako se istinski vidi… Nije sve kako vidite i čujete…

Foto: Samir Kurtagić (osobna arhiva Ivane Draganić)