Radić: “Traju radovi u Omišlju!” Danas je to ekskluzivna lokacija, za osječku djecu i umirovljenike!

U uvjetima kada su odmarališta kao koncept u zemlji ‘zamrla’, prodana, obrasla u korov…, Osijek ‘kao svjetionik’, svoje vraća u život! Samo da znate, Stran ulicom u Omišlju se zadnjih godina izgradio niz luksuznih apartmana, sve u staklu, uz obalu, tamo gdje su nekad bile vile…, cesta presvučena novim asfaltom…, i zapravo je lokacija osječkog odmarališta vrlo ekskluzivna, nešto što bi zacjelo brojni htjeli, ali onamo će osječka djeca i umirovljenici!

Što je bilo daleko, više nije. Naime…

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

– Naš kapitalni projekt je odmaralište u Omišlju. Otkupili smo zemljište od okolnih općina iz Osječko-baranjske županije i trenutačno traju radovi – rekao je gradonačelnik Osijeka Ivan Radić prilikom predstavljanja mjere za umirovljenike, besplatnog prijevoza GPP-om od 1. svibnja, dodajući kako će onamo svakako ići umirovljenici, ponajprije djeca Osijeka… – Zamisao je da tamo u ljetnim mjesecima idu osnovnoškolska djeca s područja grada Osijeka, a kada nisu praznici, da tamo idu naši umirovljenici, koji će biti sufinancirani s prijevozom i smještajem – rekao je osječki gradonačelnik, što znači kako je najavljeni projekt ‘zagazio’ u radove i prešao točku ‘poslije koje nema povratka’.

Sjestit će se neki današnji Osječani ‘srednjih godina’ kako su onamo kao ‘klinci’ kasno navečer autobusima kretali iz Osijeka, na put od nekoliko sati, ali u vrijeme bez klima i s namjerom da ‘klinci’ odspavaju do jutra pa da odmah idu na kupanje. Ture su bile po 10 dana. I bilo je to pojedinima, zacijelo, prvo more u životu.

Osijek je imao odmaralište za djecu u Omišlju na Krku, a ima ga i sada. Vila je to na samoj obali, s prizemljem i katom i nekoliko spavaonica, vila s velikom terasom, kuhinjom u podrumu, dječjim igralištem vani, sanitarnim čvorovima vani, unutra, betoniranim površinama za postavljanje i eventualnih dvaju šatorskih spavaonica, s dva mola na samoj obali. Ima sve! I gradonačelnik Osijeka Ivan Radić ga vraća u život.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Vaš je autor bio u dva navrata u tom odmaralištu, sve su prilike, kada ovako izračunam, da je to bilo prije 35-6-7 godina. Ali, vidio sam ga i poslije. Majka je kao učiteljica razredne nastave onamo vodila djecu, a ja sam se ‘šlepao’. Vodile su se, dakle, učiteljice, odgajateljice, kuharice, išli su i liječnici. Bio je i dr. Mladen Siber jednom. Čak je tada Krunoslav Kićo Slabinac navratio u odmaralište i zasvirao za velike i za ‘klince’. Vagali su nas prije i poslije ljetovanja, hranili dobro. O.K., bilo je tada, razumije se, ‘duha prošlih vremena’, himne i dizanja zastave u rano jutro, tjelovježbe, ulaska i izlaska iz mora na zvižduk, da ‘usta ne poplave’, sladoled se jeo ‘kod Slovenaca’, odmaralište pored, ali sada to ima drugačiju i još bolju perspektivu.

Možda će se nekom omaknuti zapažanje omišaljskog terminala, vidljivog oku, preko mora, jedno kilometar dalje. No, evo me, 37 godina poslije, ne svijetlim u mraku. Kao ni bilo tko drugi od tadašnjih ‘klinaca’.

Foto: Google Street View (screenshot)