10. lipnja 2026.

Osijek Express

Vijesti iz Osijeka – Ili dobre ili loše ;)

VIDEO Mihael Sučić: “Sulejmanov, Veliki osječki most ili nešto treće, u vrijeme ‘Turaka’!?”

Prema nekim opisima bio je dužine od dva sata hoda, imao je „odmorišta“ ili „stražarnice“, velika vrata na počecima/krajevima…

Foto: Mihael Sučić (ustupljeno za objavu)

– Sulejmanov ili Veliki osječki most bio je dio pravca kojim su se kretale osmanske vojske prema Budimu i Beču – u uvodniku priče o mostu u Osijeku piše kustos Muzeja Slavonije Mihael Sučić, uz još jedan video uradak…

— — — — — — — — — — — — — — — — — —

Prije gotovo četiri stoljeća kada su nastajali opisi mosta koji je spajao Osijek i Dardu Osmansko Carstvo obuhvaćalo je područje od Baranje i Slavonije preko prostora današnjih država Rumunjske, Bugarske, Turske pa sve do Sirije i Iraka. U takvoj su državi živjeli Hrvati, Srbi, Bugari, Arapi pa i Turci koji su bili samo jedan od mnogih naroda. Prema samo ovome možemo zamišljati kolika je mogla biti važnost mosta koji se prema interpretacijama nekoliko puta uništavao, rušio i gradio gotovo od nule od 1530-ih do 1680-ih godina.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA


Ovakvu točku jedne važne žile kucavice osmanske vojne moći pa s vremenom i dijela gospodarsko-prometne žile kucavice tijekom vladavine Sulejmana Veličanstvenog podizalo se prije velikih vojni. Jedno je od podizanja bilo povodom prvih pohoda za Beč, a onda i tijekom više-manje poznate vojne koja je rezultirala Sigetskom bitkom 1566. godine. Tih je desetljeća bila riječ o pontonskom mostu ili nečemu sličnom što je kroz desetljeće, desetljeće i pol nakon podizanja razmontirano ili je došlo do sudbine koja uključuje stihijski zub vremena.

Most kojemu se znalo tepati kao osmom svjetskom čudu podignut je najvjerojatnije početkom 17. stoljeća, četiri desetljeća nakon Sulejmanove smrti. Poznati putopisci poput Evlije Ćelebije, prikazi na planovima, vedutama i drugim izvorima iz 17. stoljeća pa čak i iz vremena habsburške vlasti u Slavoniji opisuju taj „Sulejmanov“ most. Prema nekim opisima bio je dužine od dva sata hoda, imao je „odmorišta“ ili „stražarnice“, velika vrata na počecima/krajevima… Održavali su ga kroz desetljeća, do 1680-ih godina ljudi s prostora tadašnjeg Požeškog sandžaka. Svoj je životni put završio konačnim pohodima habsburške vojne sile i dolaskom vlasti u Baranju i slavonsku Podravinu.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA


Više možete pročitati u knjizi Veliki osječki most (Zagreb – Osijek: HAZU, 2014.), jedno od temeljnih djela za daljnja istraživanja povjesničara i kvalitetna razbibriga za zaljubljenike u povijest.