U Hrvatskoj dosta debele djece!? U više elemenata – ‘niže obrazovan roditelj = potencijal za debelo dijete’!?
Foto: Pixabay (ilustracija, obrada OsExp)
Poslije Cipra, Italije i Grčke, mi smo na 4. mjestu. To svjedoči grafika – Učestalost prekomjerne tjelesne mase (uključujući i debljinu – prema definiciji SZO) u djece Europske regije SZO u dobi od 7 do 9 godina (%), objavio je danas HZJZ. Pa ipak, nije to postotak od ‘štatijaznam’ 70, ali je preko 30%. Međutim, rezultati istraživanje koje je objavio HZJZ, a koje je provedeno na europskoj razini, zanimljivo je promatrati kroz iznesene korelacije sa stupnjem obrazovanosti roditelja. Uglavnom, nije baš svugdje zaključak u svakom elementu ‘niže obrazovan roditelj = potencijal za debelo dijete’, niti se to može tako generalizirati u uvjetima gdje postoje i bolesti i čitav niz faktora, ali…
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
Prenosimo nekoliko zanimljivosti iz analize objavljene na mrežnim stranicama HZJZ-a, ali za potpunu sliku i potpun kontekst, valja ga pročitati cijelog, OVDJE. Ovo nije, ono što bi pravnici rekli, ‘pročišćeni tekst’. Dakle, objavljeni su rezultati šestog kruga prikupljanja podataka Europske inicijative za praćenje debljine u djece, objavljuje HZJZ. Podaci su se prikupljali od ’22. do ’24. godine u 37 zemalja. Izmjereno je oko 470.000 djece u dobit od 6 do 9 godina. U Hrvatskoj to je odradio HZJZ. Obuhvaćena je bila 261 škola, 2.374 djece u dobi od 8 do 9 godina.
– Ukupno gledano, u 37 zemalja Europske regije 25% djece u dobi od 7 do 9 godina ima prekomjernu tjelesnu masu (uključujući i debljinu), a 11% djece živi s debljinom. Učestalost prekomjerne tjelesne mase i debljine u djece uvelike varira među zemljama, od 9% do 42%, a RH je na visokom četvrtom mjestu, sa 36,1% djece dobi od 8,0 do 8,9 godina s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom, od čega 15,4% djece ima debljinu – objavio je HZJZ, dodajući…
– Debljina je učestalija među dječacima (13%) nego djevojčicama (9%), a izrazite spolne razlike prisutne su i u Hrvatskoj gdje debljinu ima 18,7% dječaka i 12,0% djevojčica.
A sada, stupanj obrazovanja roditelja jedna je od varijabli koje se u COSI istraživanju koriste za procjenu socioekonomskog statusa obitelji…
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
U 18 od 30 zemalja koje bilježe podatke o socioekonomskim varijablama, učestalost debljine bila je značajno viša među djecom čiji roditelji imaju nizak do srednji stupanj obrazovanja u usporedbi s djecom čiji roditelji imaju visok stupanj obrazovanja. U RH je među djecom čiji roditelji imaju nizak do srednji stupanj obrazovanja učestalost debljine iznosila 17,9%, dok je među djecom čiji roditelji imaju visok stupanj obrazovanja iznosila 10,7% (razlika od 7,2 postotna boda), navodi Zavod, dodajući i kako među 31 zemljom koja bilježi podatak o konzumaciji, svježe voće svakodnevno konzumira manje od polovice djece (46%), dok za RH učestalost iznosi 48,0%. S konzumacijom povrća situacija je još nepovoljnija. Manje od trećine djece (32%) konzumiralo je povrće barem jednom dnevno. RH je na razini COSI prosjeka, s 32,7%.
– Visoka konzumacija pića zaslađenih šećerom povezana je s većim rizikom od debljine. Na razini svih zemalja 29% djece učestalo je konzumiralo zaslađene sokove (više od tri puta tjedno), a učestala konzumacija značajno je varirala među zemljama, od 2% u Grčkoj do 48% u Mađarskoj. U 13 zemalja, među kojima se nalazi i RH, barem jedno od četvero djece u dobi od 6 do 9 godina učestalo je konzumiralo zaslađene sokove. Ističemo i uočene razlike s obzirom na roditeljski stupanj obrazovanja i spol djeteta. Djeca roditelja s niskim do srednjim stupnjem obrazovanja u gotovo su svim zemljama češće učestalo konzumirala zaslađene sokove. Razlika unutar zemalja iznosila je od 3 do 19 postotnih bodova, a za RH je iznosila 11,8 postotnih bodova (učestala konzumacija zaslađenih pića od 30,4% među djecom čiji roditelji imaju nizak do srednji stupanj obrazovanja te 18,7% među djecom čiji roditelji imaju visok stupanj obrazovanja) – navodi Zavod.
Ali, pazite sada ovo…
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
– Za 28 zemalja koje bilježe podatke o konzumaciji slatkiša, u prosjeku je 41% djece učestalo konzumiralo slatkiše (više od tri dana u tjednu), dok u RH slatkiše učestalo konzumira 42,4% djece. Zanimljivo je da je konzumacija slatkiša u RH bila značajno učestalija među djecom čiji roditelji imaju visok stupanj obrazovanja (46,7%), nego među djecom čiji roditelji imaju nizak do srednji stupanj obrazovanja (40,7%).
– Pogledamo li rezultate o tjelesnoj aktivnosti djece (za koju 31 zemlja bilježi podatke), možemo uočiti da u prosjeku 53% djece dolazi i vraća se iz škole pješice, biciklom, skateboardom ili romobilom, dok 40% djece putuje motornim vozilom. Preostalih 7% kombinira ove načine prijevoza. Usredotočimo li se na aktivne oblike putovanja (pješačenje, bicikliranje i sl.) pri odlasku i vraćanju iz škole, možemo vidjeti kako su oni u RH zastupljeni u 47,4% djece. U većini zemalja uočene su razlike s obzirom na razinu obrazovanja roditelja – djeca roditelja s nižim do srednjim stupnjem obrazovanja češće idu u školu i vraćaju se iz škole pješice, biciklom, skateboardom ili romobilom. Međutim, RH se uz još nekoliko zemalja izdvaja kao iznimka, gdje djeca roditelja s višim stupnjem obrazovanja (njih 52,0%) češće koriste aktivne oblike prijevoza do škole i natrag u odnosu na djecu roditelja nižeg do srednjeg stupnja obrazovanja (njih 45,7%).
Uglavnom, pogledajte istraživanje – OVDJE.
Foto: Pixabay (ilustracija, obrada OsExp)

