Essekerska ‘rajnlika’: “Seabus Feači…” Ili kako su Grünzeug i Schraubenzieher postali ‘grincajg’ i ‘šrafciger’
Osijek je, dame i gospodo, grad koji je imao svoj jezik. Iščezao je, ali nije način života.
Grünzeug, schraubenzieher, aufhänger…, odgovarao je Nijemac Jan hrvatskih korijena, ali tamo u svojoj trećoj ili četvrtoj ranijoj generaciji. Odgovarao je na niz ‘iskrivljenica’ koje Osječankama i osječanima teku niz usne kao naravna stvar – ‘grincajg’, šrafciger’, ‘aufenger’. Istina, tu se u Osijeku može još polemike voditi, jer netko će reći ‘šarafciger’, netko ‘afinger’, ali shvatit će se brzo ljudi kako se tu govori o odvijaču, vješalici za odjeću. Tako je i Vorhang postala u Osijeku ‘firanga’, zavjesa. Sve smo izvrnuli, netko nekako, a i ‘rajnlika’ iz naslova je ‘rajngla’, ‘rajndlika’, ‘rajndla’…, došla od Reindl.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
– Seabus Feači… hat vu pist sou long kvesn? – rečenica je koju više nitko ni uz najbolju volju u Osijeku neće prevesti kako treba. ‘Seabus’ sugerira da je po srijedi pozdrav, a sve ostalo nešto nalik na ‘kako si’. Ovo će prevesti i prepoznati još samo kakav starac ili starica u Osijeku. Jer, riječ je o ‘essekerskom jeziku’, dijalektu izumrlom sredinom prošlog stoljeća. Podsjeća na njemački, ali vidi se da to nije to. A bio je to jezik kojim se govorilo u Osijeku, kojeg su znali i bogataši i sirotinja i doktori i radnici. Samo se kod kuće u ‘hoch’ obiteljima govorio čisti i književni njemački jezik, a sve drugo smatralo ‘seljačkim’…, dok se ne izađe na ulicu pa ‘essekerski’ preuzme dijalog. Ono što je od njega danas ostalo nisu riječi. Ostalo je društvo koje i danas govori nekakav novi ‘essekerski’, koje suživi i djeluje, a predstavlja u Osijeku sve nacionalne manjine zastupljene hrvatskim zakonima. ‘Essekerski jezik’ je u svoje zlatno doba bio dominantan govor u Osijeku i okolici, ali ‘essekerski način života’ prisutan je zauvijek.
Uglavnom, u Osijeku su živjeli Nijemci, Mađari, Hrvati, Židovi, još desetak nacionalnih manjina. Prije Drugog svjetskog rata ‘essekerski jezik’ bio je ‘esperanto’ vremena i mjesta. To nije bio ni njemački jezik, nije bio ni mađarski, a opet se u njemu čulo ‘švabaranje’, čuli se ‘turcizmi’, ali sve nekako izvrnuto, zavrnuto, jasno samo Osječankama i Osječanima, Bio je ‘essekerski’ dominantno njemačkog vokabulara, ali sastavljen od riječi svih nacija koje su živjele u tadašnjem Osijeku.
– Svi su govorili esekerski u svakodnevnom govoru. I Nijemci su ga govorili, nije se govorio ‘hoch deutsch’, njega su govorili samo gospoda. Ako bi djeca činovnika, advokata ili liječnika na ulici ‘pokupili’ ‘essekerski’ i upotrijebili ga u kući, znali su i ćušku dobiti, jer se služe iskvarenim pučkim jezikom. I ja sam tek u školi naučio književni njemački – govorio je nekoć danas pokojni Nikola Mak, bivši zastupnik njemačke nacionalne manjine u Hrvatskom saboru, dodajući jpš kako je to bilo jedno od 70 poznatih narječja njemačkog govora, a računajući kako je osnova bila njemačka, dok je sve ostalo mješavina njemačkog, mađarskog i hrvatskog, uz dosta turcizama.
–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–
Govorio se prije Drugog svjetskog rata osječkim ulicama. A onda je iščezao. Razumije se, kako je u osnovi bio njemački, nije teško shvatiti zašto je tako brzo i najednom nestao. Pola grada njemačkih korijena mijenjalo je prezimena da ne bi završilo u radnim logorima, o čemu je ponajbolje romanom i predstavom u kazalištu Osječanima prikazala povijest nagrađivana knjiženica Osječanka Ivana Šojat. ‘Essekerski’ je ‘šaptom pao’, ni ne šapuće se više danas. Ali je ostao način života, jer u Osijeku je i dalje 12 i više nacionalnih manjina.
Podunavske Švabe imale prije koju godinu projekt u kojem su oni pričali svoje uspomene, kako su brojni prošli kroz logore nakon 1945. godine. Dio njih je mijenjao ime, dodavao ‘ić’, mijenjajući još koji slog, do hrvatskog oblika… – Većina ih nije htjela potisnuti svoj nacionalni identitet – rekla je svojedobno Hanna Klein, projekt menadžerica u osječkoj Udruzi Nijemaca, dodajući da snimci postoje i da su zabilježili time jednu varijantu njemačkog jezika.
U Osijeku žive u govoru osim ‘grincajga’ i ‘šrafcigera’ još brojni turicizmi, ‘mušterija’ i ‘rusvaj’ primjerice, kupac ili klijent i nered, ako hoćete. Došlo je to s trgovcima iz BiH, vjeruje se. I tu dolazimo do još jednog zanimljivog fenomena, jer njemački izrazi uglavnom su alat i kućne predmete, što je u ove krajeve došlo s njemačkim ljudima, njihovom disciplinom i radom. Tako se sve ‘švapsko’ i danas u Osijeku smatra dobrim, jakim, kvalitetnim, nepoderivim.
I zaključno, 2011. godine profesor germanistike i slavistike, lingvist Velimir Petrović izdao je Essekerske tekstove-Essekerische texte, trojezičnu knjigu na ‘essekerskom’, njemačkom i hrvatskom. Ima i dva CD-a na kojima se može čuti kako je zvučao onaj Dodana vrijednost knjige je što sadrži i dva CD-a na kojem se može i čuti kako je njemački jezik nekada zvučuo, kako je zvučalo ono s početka ‘Seabus Feači… hat vu pist sou long kvesn?’.
Foto: OsijekExpress.com (arhiva, ilustracija)
