Završeni su građevinski radovi u Omišlju, kreće opremanje odmarališta, objavio Radić!

– Zamisao je da tamo u ljetnim mjesecima idu osnovnoškolska djeca s područja grada Osijeka, a kada nisu praznici, da tamo idu naši umirovljenici, koji će biti sufinancirani s prijevozom i smještajem – rekao je osječki gradonačelnik Ivan Radić.

Sjećate li se odmarališta u Omišlju? Sjećate li se ‘tura’ preko Društva naša djeca? Po 10 dana u šatoru za starije, malo iznad odmarališta, uz šumu? Ili u zgradi za mlađe ‘klince’? Vagali su nas prije i poslije ljetovanja, hranili dobro, vodili liječnika, nekoliko odgajatelja. O.K., bilo je i ‘duha prošlih vremena’, himne i dizanja zastave u rano jutro, tjelovježbe, ulaska i izlaska iz mora na zvižduk, da ‘usta ne poplave’, sladoled se jeo ‘kod Slovenaca’, odmaralište pored, ali sve u svemu, brojni mali Osječani su preko tog dječjeg odmarališta prvi puta vidjeli ‘veliko plavo’.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Djeca Osijeka će na ljetovanje u Omišalj ići ljeti, umirovljenici izvan sezone na odmor. To je zamisao gradonačelnika Osijeka Ivana Radića, a koji je danas objavio kako su dovršeni građevinski radovi obnove odmarališta na jednoj od najelitnijih omišaljskih lokacija, u Ulici Stran. Podsjetimo, bivše odmaralište Društva naša djeca, koje je Osijek kasnije imao u vlasništvu još nekoliko subjekata, Radić i Grad Osijek u potpunosti su otkupili i preuzeli, a kako bi vratili jednu davnu praksu ljetovanja osječke djece, a gdje su godinama prije pojedinca ondje prvi puta vidjela more, proplivala. Slijedi opremanje objekta, na Radio Osijeku je objavio gradonačelnik Ivan Radić, što znači kako je realizacija ljetovanja jako blizu.

U uvjetima kada su odmarališta kao koncept u zemlji ‘zamrla’, prodana, obrasla u korov…, Osijek ‘kao svjetionik’, svoje vraća u život! Samo da znate, Stran ulicom u Omišlju se zadnjih godina izgradio niz luksuznih apartmana, sve u staklu, uz obalu, tamo gdje su nekad bile vile…, cesta presvučena novim asfaltom…, i zapravo je lokacija osječkog odmarališta vrlo ekskluzivna, nešto što bi zacjelo brojni htjeli, ali onamo će osječka djeca i umirovljenici!

Posljednji puta kada je Vaš autor onuda prošao prije koju godinu, sve je manje-više izgledalo kao nekad, osim što je bilo u visokoj travi. Mol je bio tamo, i drugi. I zgrada. I ograda. I manji objekt sa sanitarnim čvorom povrh zgrade. Štoviše, i ljuljačke su bile tamo. Malo hrđave, ali tamo. Kao i stupovi za odbojkašku mrežu. A sada…

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Da se sjetimo još malo… Autobusi su kasno navečer kretali iz Osijeka. Bio je to put od nekoliko sati, ništa posebno zahtjevno, ali je koncept bio da ‘klinci’ odspavaju i da po dolasku mogu odmah na kupanje, dok bi se vozači zamijenili i prethodnu turu djece vratili kući, za Osijek. Ture su bile po 10 dana. I bilo je to pojedinima, zacijelo, prvo može u životu.

Vila je to na samoj obali, s prizemljem i katom i nekoliko spavaonica, vila s velikom terasom, kuhinjom u podrumu, dječjim igralištem vani, sanitarnim čvorovima vani, unutra, betoniranim površinama za postavljanje i eventualnih dvaju šatorskih spavaonica, s dva mola na samoj obali. Ima sve!

Možda će se nekom omaknuti zapažanje omišaljskog terminala, vidljivog oku, preko mora, jedno kilometar dalje. No, evo me, 35 godina poslije, ne svijetlim u mraku. Kao ni bilo tko drugi od tadašnjih klinaca.

Foto: Google Street View (screenshot, arhiva)