Nova kolumna! Ivana Erhardt Draganić: Jesam li drugačija osoba 1. siječnja od one iz 31. prosinca?

Večeras zadnji put spavamo u 2023. godini, sutrašnja noć se ne broji. Pretpostavljam da će biti provedena u slavlju i dočeku Nove 2024. Planove gdje proslaviti, što odjenuti, što popiti, pojesti, s kakvom glazbom, i najvažnije s kakvim društvom uplesati u iduću godinu, sigurno ste davno napravili. A vjerujem i inventuru na poslu. Vjerujem da su mnogi od vas, a tu pribrajam i sebe, napravili inventuru vlastitog života u ovoj 2023. godini. Kad se sve zbroji i oduzme… Jesmo li zadovoljni ili smo nakon inventure donijeli neke novogodišnje odluke. Koje u primjenu idu od 1. siječnja 2024. godine? Zvuči kao neki zakon što ga donosi Sabor…

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Statistike kažu da gotovo polovica ljudi koji su donijeli novogodišnje odluke, njih i ostvare. Uvrstit ću se u drugu polovicu, jer nekako mi ne polazi za rukom sve što sam poželjela i ostvariti.

Kad sam poželjela više putovati, došla je korona, skačući u trampolinu ozlijedila sam koljeno, tako da sam na štakama bila četiri mjeseca. Plan o putovanjima? Kako se sa štakama spustiti niz i popeti po stubama, a da se pri tome ne ozlijedim. Moja su putovanja bila krug oko kvarta. Pa malo dalje – odlazak u Ilok na Pjenušavi doručak u vinogradu. Pravi je izazov bio ući u autobus i izaći iz njega, kroz ona uska vrata i visoke stube, s dvije štake i nogom od dolje do gore u gipsu. Kad si tako zgipsan, nema hlača, nose se haljine jer je praktično, ali nije praktično kad moraš sjesti na dekicu u vinogradu. To je tek izazov jer trebaš pomagača da te spusti a da ne izvrneš nogu, da ti se haljina ne podigne gdje ne treba, da namjestiš nogu, da to izgleda ljupko, damski, elegantno. Pa si dosadna jer zagnjaviš ljude da ti donose pjenušac i malo hrane, jer kako ćeš opijena mjehurićima hodati sa štakama, i popeti se u autobus, i sići s autobusa. Bilo mi je ljepo jer sam bila s dragim ljudima, ali ne preporučam. Iduće putovanje je bilo u KBC Osijek na operaciju kod sjajnog kirurga Đusike Špigla te u Bizovac na rehabilitaciju. Toliko o jednoj odluci.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Ako prokopam dalje u prošlost, jedna je od odluka prije gotovo 20 godina bila ostaviti se pušenja. I to je išlo nekih dva mjeseca s onim nikotinskim flasterima. Lijepila sam ih i skidala tako da sam izgledala kao onaj pačvork prekrivač. Žvakala sam nikotinske žvakače kao da mi je to zadnje u životu… Tijelo je vapilo za nikotinom. Ta cigareta je bila kao neka ljubavnica ovisnica, od jutra do mraka bih ju željela. Mogu reći da sam uspjela izdržati čak pet mjeseci da nisam zapalila cigaretu. I onda jedan veliki stres, sjećam se kao i danas. Lijepi proljetni dan. Na kolodvoru u Zagrebu. Kupujem kutiju, upaljač. Petomjesečnu muku bacam u onaj povjetarac što pirka. Čekam vlak i palim prvu cigaretu. U nebesima sam. Gotovo sam se onesvijestila na peronu ispred nagibnog vlaka kad me pogodio nikotinski val. Pomislila sam: samo ću tu jednu. Tri dana poslije, popušila sam zadnju cigaretu iz kutije. Slab karakter – nastavila sam.

Jedna od odluka koje sam ispunila bila je o vježbanju. Puhala sam i skakutala, stepala na step aerobiku, znojila se, padala s nogu, gutala aspirine da mogu pregurati dan nakon vježbanja, ali nisam odustala. Uzela sam i kasniji termin, samo da bih stigla na porciju tjelovježbe u slučaju da me zakači televizijsko javljanje. Čak sam bila ponosna vlasnica kartice u osječkoj Gei i na panou kao jedna od redovitijih. Vježbala sam i vježbala, i duže od jedne godine. Kasnije sam trčala. I sad vježbam, ali drugačji je trening nakon dvije operacije koljena. Rekla sam si nakon završetka druge rehabilitacije i to baš na Silvestrovo – od iduće godine plešem, nosim štilkle, šetam, vozim bicikl, uživam u životu punim plućima, nema kukanja kako me boli koljeno, bole leđa… i nema šepanja, to sam si zacrtala i rekla kao Edgarov Gavran: Nevermore… Sada je vježbanje nužnost. To se već naziva promjena životnih navika.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Novogodišnja odluka, istina proizlazi iz inventure, ali dolazi i iz naše istinske želje za mijenjanjem stvari u vlastitom životu. Ako se želimo ostaviti štetnih navika, izgubiti kilograme, naučiti strani jezik, više putovati, više se družiti s obitelji i prijateljima, početi s nekim novim hobijem (to su najčešće novogdišnje odluke), treba tome prionuti malim koracima i dan za danom. Ići za manjim, ostvarivim ciljevima. Primjerice, ako želite smršavjeti, napravite si plan koliko ćete puta na tjedan baviti se i kojom tjelesnom aktivnošću (dva do tri puta na tjedan je realan cilj) te kako ćete provoditi dijetu. Umjesto dijete, pokušajte smanjiti količine obroka. I recimo da si stavite mjerljivi cilj da ćete na mjesečnoj razini gubiti do dva kilograma. To je opet realno. Uz to, možda ćete promijeniti svoje životne navike, što je još jedan cilj koji si možda niste zacrtali.

Ono što sam htjela reći – novogodišnje odluke nisu loše. Ali morate biti spremni izdržati i kad je teško, jer će biti kao ona narodna: od ponedjeljka ću. Ili kako je moja omama švapski govorila, pa i moja mama, i na uši mi je izlazilo u prijevodu: „Sutra ću. Sutra, sutra samo ne danas, tako kažu svi lijeni ljudi.“ Pa dođe taj ponedjeljak i mrsko vam je ustati iz kreveta i krenuti u novi radni tjedan, a kamo li započeti nešto novo. I jeste li sigurni da je 1. siječnja, još i ponedjeljak, idealan datum, onako mamurni, sa zgužvanim podočnjacima, baš za teretanu, prije za krevet i nastavak spavanja.

–TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA–

Promjena je proces… Proces koji traje, koji je, i divan, i težak, i u koji treba vjerovati… I tada ima nade u uspjeh… Preko noći, teško. To može samo u bajci o Pepeljugi koja je pokretom čarobnog štapića dobila svečanu haljinu, miševi i mačke postali su konji i lakaji, a bundeva se čudom pretvorila u kočiju, i otišla je na bal. Znate što je bilo poslije.

Vjerujem u proces, previše sam stara da hodam uokolo s bundevom.

Sretno, veselo i radosno u Novoj 2024. od srca vam želim! I da ju dočekate u najboljem društvu – osoba koje volite!

Foto: Samir Kurtagić (osobna arhiva Ivane Draganić)