Prijatelji se opraštaju od Aleksandra Velikog! Obitelj donirala organe!
Aco, Acika, Bogda, Sale… sve su nadimci kojima poznajemo Aleksandra Bogdanovića. Ima toliko prijatelja da jedan nadimak nije bio dovoljan. Svatko je imao drugo, toplo, skraćeno ime, odmilja za njega – Otišao je Aleksandar Veliki!
Silno veliku prazninu i tugu ostavio je jučerašnji prerani odlazak osječkog i nacionalnog glumačkog velikana i ljudine Aleksandra Bogdanovića. Obitelj je neutješna, prijatelji, kolege, poznanici također.
Putem društvenih mreža sinoć se veliki broj prijatelja i umjetnika oprostio od Aleksandra, u trenutku dok je on i dalje, i nakon smrti, nastavio pomagati drugima. Obitelj je, naime, odlučila donirati njegove organe.
Iako je snažno tijelo još bilo izdržljivo, mozak je doživio svoju smrt i to je službeno jučer zabilježeno u 14.30.sati.
Kasnije je isto Čabraja potvrdio i za OsijekExpress.com. Organi su donirani.
Aleksandar Bogdanović nije uspio dobiti bitku protiv ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći, a u kojoj je nastradao prije nekoliko dana prelazeći cestu na obilježenom pješačkom prijelazu preko Trpimirove ulice, kod Vijenca Ivana Meštrovića. Na njega je naletio 22-godišnji vozač i potom pobjegao s mjesta nesreće, ne pruživši mu pomoć, da bi kasnije bio uhićen u Zagrebačkoj ulici u Osijeku. Protiv njega je podignuta optužnica, ali koja će sada, zacjelo, imati promjene. S Općinskog državnog odvjetništva prelazi na Županijsko. A i kvalifikacije su sada teže.
Samo neki od prijatelja i kolega napisali su sinoć ovako…
Nela Kocsis, glumica: Mirno i spokojno. Zapali i odmori. Zarazio si ljude dobrotom i dokazao da se može… Dobrota je bila tvoj jedini štit i jedini jezik kojim si govorio… Hvala ti na svemu!!
Boris Piližota, dogradonačelnik Osijeka: Sale, ne mogu vjerovati da se ovo događa… Bio si izuzetno drag i poseban prijatelj, izniman glumac i što je najvažnije, čovjek od kojeg smo toliko mogli naučiti… Počivaj u miru, obitelji izražavam najdublju sućut…
Ivana Bakal, kostimografkinja iz Zagreba: Othello je ostao bez svog Othella. HNK Osijek bez svog prijatelja, ljudine, glumčine! Bila mi je velika čast surađivati s tobom. Ništa više nije kao prije. Neka te čuvaju anđeli Aleksandre Bogdanoviću. Ovo je prevelika tragedija za sve nas.
Branko Ištvančić, redatelj: Dragi Aco, nedavno smo razgovarali i nadali se kako ćemo opet moći raditi zajedno, kako ćemo ostvariti naše planove. Bio si jedan od najboljih prijatelja i veliki glumac. U mom filmu veliko otkriće. Sjećam se završne scene u kojoj si bez intervencije naše šminke pustio suzu. Prizor koji govori o osjećajnom i dobrom čovjeku. Punom tolerancije i ljubavi. Ulozi koju si na maestralan način odglumio. Takav si bio ne samo u ulozi nego i u životu. Sretan sam što sam te poznavao, a tužan što sam izgubio takvog divnog prijatelja. Ne vjerujem ovim lošim vijestima koje sam primio danas. Još sam u šoku i nevjerici da je došao rastanak… ne, ne mogu ti reći zbogom, jer se još uvijek nadam da ćemo se sresti… prijatelju moj nedostajat ćeš nam jaakoooo!
Jelena Perčin, glumica: Leti ko lisce sto vir ga vije, za let si, duso, stvorena… tvoja Kitty
Ivana Šojat, književnica: Nisu svi ljudi samo ljudi – ima ih koji su ljudine, kojima su duše prevelike za tijela skrojena za zemaljski život. Ima ih za koje mislite da im se nikad neće dogoditi ništa, ponajmanje smrt, nego da će neokrhnuti nastaviti i kad više ničeg ne bude bilo. Ima ih bez kojih ne možete pojmiti svakodnevicu… A ima i tuga koje vam skamene usta. I pero. Pa skoreni u tuzi pregolemoj ne možete ništa. Samo šutjeti u užasu trenutka koji je premračan i za što. Najmanje za govor o nekom velikom u vremenu prošlom. Zato neću vrijeme prošlo. Odbijam ga. Aco je velik Čovjek, izvanserijski glumac, ljudina, divovska duša koja bi i na lakat ako je o istini. On je moj Rudolph unterstadtski, najdraži, Lucijin emetski otac. On je moj prijatelj zbog kojeg se nadam da anđeli nebeski znaju tko im je došao i da će biti milosrdni, umilni. I prema njemu i prema onima, svima nama, koji si još ne možemo ni predočiti da Ace više nema, da više nije s nama.
Blanka Došen, glazbenica: Aco, Sale!!! Ali, zašto??? Prvi puta smo se družili u Zagrebu u najkomičnijoj situaciji (ti u stanu s dvije nepoznate ženske osobe) i često smo se tomu cerekali. Nastavismo uvijek blesavo i šašavo niz godina i privatno, ali i kao kolege umjetnici. Kada sam te upoznala, znala sam da imam posla s dobričinom, meka srca! Ipak, drago mi je da sam ti nakon premijere Othella (po stoti, ali zadnji puta) rekla kako si za mene fantastičan i neponovljiv glumac i kako volim taj tvoj karakter u glumi!
Osječki HNK, više nikad neće bit nakon tebe isti, svaki puta će boljeti ulaz u tu zgradu. Umjesto velike topline s kojom sam se sjećala predstave “VITEZ SLAVONSKE RAVNI”, jer ste mi bili famozna ekipa, sad će me zapeći svako sjećanje! Ako ti nisi mogao izvojevati bitku pa tko pobogu može??????
Jako si nas rastužio, baš jako!!
Domagoj Mrkonjić, glumac: Da vam sad pričam o Aci, ne znam koliko bi me shvatili. Taj je čovjek utjecao na moj doživljaj umjetnosti. On je bio glumac… Vrhunski. Bio je čovjek. Bio je ljudina. Tek smo trebali početi s radom na nečemu… Prerano je otišao. Njega sam zadržavao u kavani da mi priča o glumi, književnosti… Umjetnosti. Da njega nije bilo, ne bih ovako vidio svijet. Aleksandar Bogdanović je čovjek koji zaslužuje posvete… zahvalnost i sjećanje. Nećemo zaboraviti takvog čovjeka. Ne možemo. Počivao u miru! Neka mu je vječna slava i hvala!
Iza Aleksandra Bogdanovića ostali su silina dobrote i sjajnih djela, glumačkih ostvarenja, kazališnih i filmskih, spašeni životi… ali i neutješna supruga i troje djece – Ian-Lav, Mia i Una iz prvog braka.
Foto: Kristijan Cimer (objavljujemo uz dozvolu)
